utorak, 26. prosinca 2017.

Gdje to leži tvoja ili moja snaga?

Novi Zagreb - PLUS

Kad nam krene sve po loju, kako se kaže, sretni smo i samo bismo željeli to stanje održati što dulje možemo, bez obzira koliko i sami znamo da to tako ne ide. Kad je situacija pod kontrolom u kojoj se nalazimo s naše strane i poznat nam je svaki sljedeći korak , zadovoljni smo i ponosni. Kontrola o kojoj govorimo usmjerena je isključivo na nas, to nam je poznato. Naime, kontrolirati možemo jedino sobom, a ne drugima.

Znaju doći takvi dani kad nas je teško izbaciti iz našeg kolosijeka. Jednostavno rečeno, tada nas ništa ne dira. Ne može nas ništa izbaciti iz takta. To su te situacije kada se osjećamo stabilno i upravo takvi djelujemo. Neki ljudi općenito manje reagiraju na vanjske šutove uperene, možda na njih, a možda i ne. To je opet osobni dojam. Oni su jednostavno orijentirani na sebe i na svoje ponašanje, a ne na tuđe. U poslovnom svijetu bi se reklo da oni imaju stalno vidljiv cilj ispred sebe na svom horizontu.

To je zaista osobna snaga za kojom žudimo, no postoji još jedna druga snaga.

Poznato nam je da je sve oko nas posloženo upravo po polaritetima plusa i minusa. Vječita cirkulacija se upravo odvija između ovih polariteta s ciljem da budemo u balansu. Balans je ništa više nego nula stanje ili neutralno stanje. Neutralno ne znači ništa, nego znači i plus i minus istovremeno u jednakim omjerima. Ono od prije ugodno stanje opisano na početku nije ništa drugo nego stanje u balansu. Što više krećemo u euforično stanje, stanje plusa, to ćemo prije imati potrebu izbalansirati se, pa stoga krećemo u stanje minusa. Odatle nastaje shema da ništa ne traje vječno, ni dobro, a ni loše. Sve teži svom balansu.

MINUS

Snaga velikih razmjera se pojavljuje u situacijama nemoći. Došla sam u neku situaciju u kojoj sam pokušala mali milijun mogućih rješenja. Osjećam da sam ispucala sve. Naravno da nisam, no nemam više ideja. Osjećam se nemoćno i poraženo. Sljedeći osjećaji koji me preplavljuju su tuga, jad i samoća. S tim osjećajima sigurno neću moći napraviti ni približan balans jedno duže vrijeme, no ako priznam poraz stvari će se drastično promijeniti.

Priznati poraz znači znati reći sebi da sam sada sve napravila što je u mojoj moći. Znam da postoji još niz rješenja ove situacije , no ja ih momentalno ne vidim i prihvaćam poraz. Ostavljam ga i ne zaključavam ga jer se ne može zaključati, bar još ne za sada.

Kad sam na taj način pristupala situacijama koje nisam znala, mogla, uspijevala riješiti, osjećala sam se oslobođeno i na kraju mirno. Prihvaćanje poreza dovelo me je do oslobođenja ,a snaga koju sam pritom osjećala došla je kao val koji me mogao ponijeti dalje.

Lako sam se mogla okrenuti novim situacijama bez grča u želucu koji bi me vraćao na početak u neriješenu situaciju.

BALANS

Ovo nema veze s tvrdnjom da vrijeme liječi sve. Odvajajući se od nečega u čemu sada nemamo adekvatno rješenje dajemo sebi vremena da kroz druge situacije povučemo nova znanja koja ćemo ponijeti dalje. Neka od njih donijet će elemenat koji nam je nedostajao kako bi sastavili kompletnu formulu onog našeg poraza.