ponedjeljak, 16. srpnja 2018.

Podružnica umirovljenika Zapruđe u Mariji Bistrici

Zapruđe -  Zasigurno je današnji dan 13. srpanj 2018. godina, upravo iznimka, koja potvrđuje pravilo. Naime, iako je u jutarnjim satima pljuštala obilna kiša - gotovo jesenja - kada samo kretali iz Zapruđa put Marije Bistrice, dan je završio vrlo uspješno i dojmljivo, sa kojega će mnogi izletnici, članovi Podružnice umirovljenika Zapruđe ponijeti predivne uspomene.

I ove je godine, već tradicionalno - Podružnica umirovljenika odlučila , baš kao i mnoge godine prije - posjetiti i obići najveće Marijansko svetište u Hrvatskoj - Majke Božije Bistričke.

Ovo svetište ima zasita burnu  i zanimljivu povjest. Naime, tu svakako treba izdvojiti kako je 15. kolovoza 1971. održan je XIII. Internacionalni marijanski kongres te je tom prigodom Biskupska konferencija proglasila bistričko svetište nacionalnim marijanskim svetištem čitavoga hrvatskog naroda, a 13. srpnja odredi­la blagdanom Majke Božje Bistričke. Od tada je ovo svetište  zauzima središ­nje mjesto u vjerskom životu hrvatskoga naroda, gdje godišnje dolaze stotine i stotine tisuća hodočasnika, kako bi se poklonili crnom čudotvornom Bogorodičinu kipu.

Ugodno doputovavši sa simpatičnim vozačem, Marija Bistrica nas je dočekala okupana suncem. Kako je danas radni dan, imali smo sreće pa nas nije dočekala gužva, koja je ovdje, gotovo uobičajna. Upravo, ta "komocija" nam je pružila priliku da svatko od nas ispuni dan do 12.30 sati, (kada je ručak) po svojoj želji.

I dok su neki odmah otišli na misu , koja je upravo započinjala, drugi su pak odlučili uživati u ljepoti Marije Bistice u laganoj šetnji, razgledavajući grad , ali i okolicu, penjući se na Kalvariju. Oni pak treći nisu pronalazili inspiraciju u šetnji, te su kupivši suvenir, ugodno časkali pod suncobranima brojnih kafića.
Bilo, kako bilo, nitko  od nas nije mogao izbjeći ljepotu spontane atmosfere, koja nas je ugodno mazila svojim mirom i susretljivošću domačina.

No, i ovdje - htjeli / ne htjeli - vrijeme zaista brzo prolazi, pa je u svoj toj spomenutoj ljepoti , vrijeme ručka gotove sve iznenadilo.

Polako smo se spustili do našeg autobusa, te pričekali (nekih desetak minuta!?) jednu zaboravnu članicu, da nam se pridruži.

Na obližnjem Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, sa mnogo radosti domaćina - već nas je čekalo, sve spremo za naš objed. Pune čaše aperitiva dobrodošlice, te glazba, koje je poneke odmah motivirala za ples, dalo je naslutiti kao će ostatak dana proteći u zanosnom plesu, ugodnoj pjesmi, nezaboravnom  druženju.

Tako je i bilo.

Nakon ukusna ručka, poneki nisu odustajali od plesa, usprkos znoju i umoru. Radost plesanja je bila jača, i nitko se nije žalio na bolove i tome slično. Pjesma se orila, često potpomognuta grlima naših članova... I dok su neki plesali, poneki su se odvažili na šetnju, želeći obići obližnji lug, kako bi na taj način učinili svom tijelu i oku ugodu.

Pjesma, za pjesmom. Ples za plesom i tako je, rekli bi neki - dok ne trepneš - došao završetak ovog zaista nezaboravnog izleta. Naime, u 19,0 sati je bio dogovora povrataka u naš Zagreb.

Iako bi neki , ostali još dulje - vrijeme je bilo neumitno i trebalo je krenuti.

Na rastanku smo se srdačno pozdravili sa našim domaćinima, uz obostrano obećanje, kako ćemo se vidjeti iznova - što prije.

Za kraj moram priznati, kako je umor, emocije učinile svoje, te na povratu, nije bili snage za pjesmu u autobusu, već je svatko od nas  u svom miru, promatrao krajolike kroz koje smo prolazili, čuvajući predivne uspomene na ovaj dan.





















petak, 6. srpnja 2018.

Borba za prava gluhoslijepih na svijetskoj razini


Novi Zagreb - Iako se države razlikuju po standardu, gluhosljepoća je nov pojam svima, čak i nepoznat (neprepoznat) u mnogima od strane službenih vlasti. Mjesec lipanj bio je posvećen važnim događajima za gluhoslijepe.

05.06.2018. Europska konferencija "Sami možemo tako malo, a zajedno tako puno" održana je u Briselu u samom Europskom parlamentu. Ugostio nas je (predstavnike iz Hrvatske) zastupnik Ivica Tolić, a podržali svi hrvatski zastupnici. Uz nas iz Hrvatske, okupilo se gluhoslijepih osoba iz svih država Europske unije kako bi se izborili na pravo na podršku- obrazovane prevoditelje za gluhoslijepe osobe. Predstavljena je Rezolucija kojom se EU institucije pozivaju na to. Cijeli proces u Parlamentu može potrajati nekoliko godina. No, bitno je da je započeo.
A kako je prevoditeljima sada: Naš put trajao je tri dana. Prvi dan za dolazak. Drugi dan za konferenciju, obilazak parlamenta i ručak sa zastupnikom Tolićem te odlazak. Ali zbog otkazivanja leta, putovali smo sutradan. Što znači da sam ja ( i tako svi moji kolege koji su išli) svog korisnika preuzela u 12h prvog dana te ostavila treći dan popodne. Cijele dane u službi bez pauze. Gledaj i slušaj- budi oči i uši za gluhoslijepu osobu. Omogući mu da bira put kojim će hodati jer ću ga ja opisati i pitati kuda želi ići i paziti da sigurno kroči. Omogući komunikaciju jer ću ja- prevoditelj biti stalno pri ruci.

Zatim je od 18. do 26. 06.2018. bila još veća stvar- Svjetska konferencija gluhoslijepih osoba u Benidormu Španjolska. Održana je Generalna skupština, zatim prezentacija višegodišnjeg projekta No one left behind- Nikog ne ostavljamo zapostavljenog. Te potom 11. Svjetska konferencija Helen Keller. Zaključke o situaciji gluhoslijepih u svijetu možemo sumirati ovako: Mnoge Vlade Svijeta odgovorile da ne mogu pomoći jer nemaju podataka o gluhoslijepima u svojoj državi. Istraživanjem literature došlo se do malo podataka o kvaliteti života gluhoslijepih osoba i većina ih se odnosi na starije osobe s gluhosljepoćom. Registri osoba s invaliditetom po državama vrlo različito bilježe kategorije, kategorije su prilično poopćene, a ni jedna ne bilježi broj gluhoslijepih osoba u državi. Načelno, više gluhoslijepih osoba zabilježeno je u razvijenim zemljama. Prema ekstrahiranim podacima iz registara država došlo se do zaključaka: Gluhoslijepi usporedno s onima bez invaliditeta su siromašniji, bez zaposlenja i bez pristupa kvalitetnom obrazovanju, teško funkcioniraju te nemaju razvijene službe podrške. U odnosu s drugim osobama s invaliditetom nisu tako velike razlike. Stoga što su podaci ekstrahirani iz registara koji ne bilježe izravno gluhoslijepe osobe, pitanje prevalencije kojima se mjeri zastupljenost gluhoslijepih u populaciji jako može varirati od zemlje do zemlje. Također nisu se mogli izvući podaci o djeci mlađoj od 5 godina, da li gluhoslijepa osoba ima i dodatna oštećenja, koja je zastupljenost obiteljske gluhosljepoće, te u koju kategoriju gluhoslijepih spadaju (4 kategorije po stupnjevima oštećenja pojedinog osjetila), te uopće koliko se osoba identificirala sa svojom gluhosljepoćom (nerazvijena svijest o postojanju gluhosljepoće). Svi izneseni podaci temelje se na statističkim predviđanjima, a ne na stvarnim podacima.
Svjetska organizacija gluhoslijepih osoba osnovana je 2001. godine. I od tada se aktivno bori za poboljšanje uvjeta života za gluhoslijepe osobe. Gore ste pročitali do kuda su stigli nakon 17godina. Iako ima pozitivnih primjera po državama, to su još uvijek bljeskovi prskalice. Puževim korakom naprijed. Bitno je da se kreće. Zakotrljat će se ta lavina.

Kako je bilo prevoditeljima na tom putovanju? Kako kojemu. Nerazvijenije zemlje šalju gluhoslijepu osobu samu pa se organizatori pobrinu da dobije nekog volontera za uslugu. Nerazvijenije službe prevoditelja uz svog korisnika imaju i nerazvijenije stupnjeve etičkog kodeksa (koliko si usmjeren na gluhoslijepu osobu). Najrazvijenije službe na jednu gluhoslijepu osobu šalju 2-3 prevoditelja koji se izmjenjuju. A vaša kolumnistica? 24 sata uz svog korisnika. Meni izuzetno iscrpljujuće iskustvo da se ne usudim niti javno ga opisati. Trudila sam se maksimalno poštivati sve etičke kodekse ponašanja i biti uz gluhoslijepu osobu.

A kako je bilo gluhoslijepoj osobi? Živjela je punim plućima. 24 sata tu je netko tko će paziti da se ne sudaraš u ljude, niti popikavaš na rinzole. Tu je netko tko ti omogućuje komunikaciju sa svakom osobom koju sretneš. Ono što vi, čitatelji uzimate zdravo za gotovo.


















utorak, 3. srpnja 2018.

Sopoćani u Lonjskom polju


Sopot - Podružnica Sopot  po ugodnom vremenu 14.lipnja je posjetila Park prirode Lonjsko polje. Ugodnom vožnjom s predahom u Lipovljanima stigli smo u spomen područje Jasenovac. Slikovni i pisani materijal uz zgradu muzeja budi spoznaje o zlim vremenima i još gorim ljudima,pa je kao lijek  bio obilazak Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića. Taj poklon velikog čovjeka i umjetnika onom dijelu hrvatskog naroda koji se odupro zovu fašizma i nacionalizma budi nadu da će se naći odgovor na Goranovo pitanje:

„Gdje je mala sreća,bljesak stakla,
Lastavčije gnijezdo,iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla
I na traku sunca zlatni kućni prah?“

I mi u poodmakloj dobi želimo biti dio kućnog  praha - simbola života.
Impresivno se dojmila plovidba Savom nizvodno do Une, jer skelu opslužuju dobri ljudi.

U ugodnom ambijentu uprave parka pružena nam je prilika da spoznamo posebnost ovog dijela naše domovine. I etno selo  Krapje svojim izgledom uljepšalo je našu šetnju.

Izlet je završio u Čigoču - europskom selu roda pod krovom „Tradicije Čigoča“ uz dobro jelo i povoljno pilo.

Predsjednica najavi da ćemo i u rujnu oplemeniti naš život nekim izletom o kojem će izvijestiti, ovog puta spriječena, Mirjana Pitarević.
























nedjelja, 27. svibnja 2018.

Vatrogasci ne miruju, već marljivo vježbaju

Blato Iza dobrovoljnih vatrogasaca naselja Blato je još jedna uspješno odrađena vježba spremnosti i osposobljenosti vatrogasnih postrojbi DVD Blato u suradnji sa prijateljskim DVD Sveta Klara i DVD Odranski Obrež. Izabrana tema vježbe "Relejna dobava vode na veliku udaljenost uz spašavanje unesrećenih" pokazala se kao pun pogodak. Komentari brojnih mještana koji su promatrali vježbu svjedoče o uspješnosti same ideje zapovjednika koju su zajedno osmislili. Po teškom i sparnom vremenu svi vatrogasci ( i vatrogaskinje) pokazali su spremnost i volju. Potrebno je zahvaliti i društvima koja su nam ustupanjem opreme omogućili ispunjenje svih ciljeva, a to su DVD Krapinske Toplice, DVD Oroslavlje, DVD Hrašće, DVD Dragonožec, tvrtke naših vatrogasaca, obitelj Kralj (donacija vozila), tvrtkama koje su donirale dio sredstava za okrjepu vatrogasaca nakon vježbe. Na vježbi je korišteno 70 komada B cijevi i više motornih pumpi. Nakon provedene analize društva su pokazala da se zajedništvom postiže i nemoguće.




Ivica Golubić, predsjednik
Dobrovoljnog vatrogasnog društvaBlato
- U subotu 12.05. u Blatu je održana zajednička vježba tri prijateljska društva Blato, Sveta Klara i Odranski Obrež. Trideset i pet vatrogasaca pokazalo je zajedništvo i operativnost.Iza nas je još jedna uspješno odrađena vježba spremnosti i osposobljenosti vatrogasnih postrojbi DVD Blato u suradnji sa prijateljskim DVD Sveta Klara i DVD Odranski Obrež. Izabrana tema vježbe "Relejna dobava vode na veliku udaljenost uz spašavanje unesrećenih" pokazala se kao pun pogodak. Komentari brojnih mještana koji su promatrali vježbu svjedoće o uspješnosti same ideje zapovjednika koju su zajedno osmislili. Po teškom i sparnom vremenu svi vatrogasci ( i vatrogaskinje) pokazali su spremnost i volju. Potreno je zahvaliti i društvima koja su nam ustupanjem opreme omogućili ispunjenje svih ciljeva, a to su DVD Krapinske Toplice, DVD Oroslavlje,  DVD Hrašće, DVD Dragonožec, tvrtke naših vatrogasaca,  obitelj Kralj (donacija vozila), tvrtkama koje su donirale dio sredstava za okrijepu vatrogasaca nakon vježbe. Na vježbi je korišteno 70 komada B cijevi i više motornih pumpi. Nakon provedene analize društva su pokazala da se zajedništvom postiže i nemoguće.