Novi Zagreb - Poznato je da osobe s visokim
očekivanjima kad postignu uspjeh pripisuju ga vlastitim zaslugama, dok osobe s
niskim uspjeh pripisuju lakoći testa. Kada osobe s visokim očekivanjima
postignu i dožive neuspjeh one ga pripisuju nepravdom na testu, a u rukavu se
skriva, sljedeći će put biti bolje. Osobe s niskim očekivanjima svoj neuspjeh
pripisuju svojom krivicom. I sljedeći put će ih stvarnost sustići.
Iščekivanje
Bez obzira na ishod, sam čin
iščekivanja nas čini sretnima. Što dulje iščekujemo neki događaj to će nas
njegov ishod učinit sretnijima zbog vremenskog perioda u kojem smo imali
vremena ga kreirati. Naravno ovo se odnosi na optimiste.
Oni bez sklonosti optimizmu tzv.
blago depresivni nemaju sklonosti gledati optimistično na budućnost. No njihovi
su pogledi na nju realniji od nerealno optimističnih pojedinaca. Pesimisti o
njoj razmišljaju kako će ona biti lošija nego sadašnja situacija, što na kraju
i ispadne.
Optimizam mijenja subjektivnu realnost.
Naša očekivanja, kako će nešto
izgledati, mijenja naš pogled na stvarnost. No, također mijenjaju i objektivnu
stvarnost.
Ona djeluje kao samoispunjavajuće proročanstvo.
Zašto nas smanjivanje iščekivanja
neće usrećiti? Odgovor leži u prethodnoj tvrdnji.
Optimizam nije povezan samo s
uspjehom već i vodi k uspjehu. Ako očekujemo da će budućnost biti svjetlija,
tjeskoba i strah se smanjuju.
Ovo su zaključci koje je dobila
Tali Sharot (profesorica kognitivne neuroznanosti)nakon istraživanja o
posljedicama optimističnosti i pesimističnosti na ljudske živote.
Mene je zaista zaintrigiralo
pitanje koje si postavljamo mnogi, a to je
Kako održavamo optimizam kada smo suočeni sa stvarnošću?
Razni negativni podaci vezani uz
neke danas aktualne bolesti čije su statistike pokazane, nisu srušile dozu
optimizma jer se izračuni nisu direktno odnosili na njih. Uočeno je da ljudi
više uče iz pozitivnih, nego iz
negativnih vijesti.
Optimizam je pohranjen u lijevom
malom djeliću mozga, dok negativizam u desnom.
Zamka je u tome da, ako naš mozak
ne može integrirati negativne vijesti u budućim radnjama mi ćemo život
promatrati kroz ružičaste naočale ili nećemo uzeti kao bitnu informaciju da je
nešto preopasno i da je upitno hoće li funkcionirati. To se može dogoditi kod
ljudi koji su previše skloni optimizmu. Malo pesimizma nas može držati
opreznima i spremnima da ipak imamo svog aduta u rukavu ili neki plan B, ako
krene nizbrdo.
Nerealan optimizam
Nerealan optimizam dovodi do
rizičnih ponašanja kao što su nerealni ciljevi, financijski kolaps, pogrešna
planiranja, podcijenjeni troškovi i trajanje projekata.
Zadatak nam je zaštititi se od
nerealnog optimizma i u isto vrijeme uživati pogodnosti optimizma.
Tko će se prije vinuti u visine?
Realni optimistik može zamisliti
situaciju i vjerovati da je ta stvarnost moguća.
Pesimističan pingvin neće niti
pokušati letjeti.
Optimističan će se samo
strmoglavo baciti i ubrzo zaglaviti.
Realan optimistik će krenuti s
padobranom ako plan A ne upali.
Tko će od njih trojce letjeti kao
da je orao i vinut se u njegove visine, iako je samo pingvin? Naravno ovaj
treći.
Skolnost optimizmu će nas spasiti
Ovim istraživanjem je dokazano da
smo skloniji optimizmu. Iako znamo da 2 od 5 brakova uspije što je 40%, ipak
rado ulazimo u brakove.
Ovo ne treba biti poražavajuće
jer za optimiste ovo ne znači manjak mogućnosti razvoda, već veći postotka
stupanja u novi brak.
Ponovno stupanje u brak je
pobjeda nade nad iskustvom. Evo nam ponovno optimizma.
Optimizam ne znači kako bi se sve
stvari u životu trebale posložiti, nego znači da je to jedinstvena sposobnost
da to i ostvarimo. Onaj tko smatra sebe boljim od onoga drugoga veća je
vjerojatnost da dobije promaknuće ili ostane u braku.
Nekad davno sam smatrala da sam
baksuz, crna ovca, pesimistik. Već dugo moj pogled je realno optimističan.
Nađem se na kavi s prijateljicom
koja mi kaže da cijelo prijepodne nisu mogli raditi na poslu jer je nestalo
struje. Kažem: "Super čovječe, zamisli, koliko je firma uštedjela
struje." Prijateljica se gromko nasmijala i komentirala, kako uvijek nađem
nešto pozitivno. Možda glupo zvuči, no tako smo se pametno maknuli s problema i
opušteno si dozvolile razgovarat o nečemu trećem.
A gdje se nalazi svatko od nas na
ljestvici optimizam - pesimizam?
- Kako to da nam neke stvari ne idu?
- Kako to da smo od nekih odustali?
- Kolika je naša doza optimizma?
- Puna ili tek dnom pokrivena flaša?
Nema komentara:
Objavi komentar