utorak, 13. studenoga 2018.

ICO Crossminton Robocom Swiss Open 2018 – Buchs 03.-04.11.2018.


ICO Crossminton Opatija Open 2018 – Opatija 03.11.2018.

Vikend 03. i 04.studeni bio je dobar vikend za Crossminton klub Zagreb. Održana su širom Europe tri turnira (Debrecen,Buchs, Opatija), a članovi kluba su sudjelovali na dva.

U švicarskom gradiću Buchs na granici sa Lihtenštajnom, Zrinka Jagečić je sudjelovala na turniru iz svjetske serije (500 bodova), na kojem je bilo 56 natjecatelja iz 6 zemalja.

Ostali dio ekipe sudjelovao je na turniru u Opatiji, turnir iz internacionalne serije (250 bodova) kojega su organizirali članovi speed badmintonskog kluba Pešekani, na kojem je sudjelovalo 43 natjecatelja iz Slovenije i Hrvatske.

U subotu u švicarskoj Zrinka je izvanrednim igrama došla do finala. Ponadali smo se da će nakon prvog dobivenog seta Zrinka osvojiti Švicarsku, no nije bilo snage za dobiti odlučujući set, te je rezultatom 2:1 izgubila finale od njemačke igračice.

U Open kategoriji 1.mjesto je osvojio naš švicarac Wirth Severin.

U nedjelju su se na turniru u Buchs-u igrali mečevi u parovima.

U kategoriji mješovitih parova, par Jagečić Zrinka/Wirth Severin, nakon izvanrednih igara osvojili su prvo mjesto.

U Opatiji se crossminton igrao u tri kategorije (Open, M+40, Open parovi).

U Open kategoriji u kojoj su igrali i muški i ženski natjecatelji, nakon 6 napornih mečeva pobjedu je odnijela Paula Barković, Laura Jagečić je osvojila 5.mjesto, a mladi Marko Jerković je uz jednu pobjedu u grupi ispao iz daljnjeg natjecanja.


U kategoriji M+40 Siniša Jagečić prošao je grupu, te osvojio 9.mjesto.

U nedjelju 02.12.2018.godine u sportskoj dvorani OŠ Kajzerica biti će održan 6-ti po redu juniorski međunarodni turnir ICO Crossminton „Geodezija Aleksić“ Croatia Junior Open.

Sezona se bliži kraju. Sezona u kojoj smo ostvarili tri medalje u seniorskoj konkurenciji na Europskom prvenstvu u Norveškoj, sezona u kojoj ćemo imati nekoliko igrača u vrhu svjetske rang liste.











Opatija








subota, 10. studenoga 2018.

Crtice moga tjedna


Remetinečki Gaj - ...učimo plesati folklor. Skupilo nas se u kolu svih mogućnosti vida i sluha. Od jednog potpuno gluhoslijepog do mene s normalnim vidom i sluhom. Složit ćemo koreografiju, s našom voditeljicom Ivom, jednog gluhoslijepog kola. Trajat će 2 minute. Mi ga vježbamo i vježbamo. Počeli smo od držanja za ruke i hodanja istim korakom. Teško. Što znači nekome tko ne čuje ritam više ljudi kad samo zna onaj svog krvotoka. Što mu znači ljepota istovremenog pokreta koja podsjeća na cvijet. Ipak, velika je volja za dolaskom naših plesača. Mentalna gimnastika. Mijenjanje obrazaca osnovnog kretanja, držanje za ruke svakog u kolu. Pripadati i učiti!

Ne mogu baš povući paralelu jer nemam veliki uzorak, ali u našoj plesnoj grupi, tko više vidi se više i smije. Zabavno je doživjeti nas kao nespretne mlade žirafe koje tek uče hodati. Gluhi se smiju, glas puštaju, ciče, ne kontroliraju ga. Puno veselja mi to odaje. Što je vid lošiji, to se plesači manje smiju. Zatvoreni u svome svijetu opet ne pripadaju skupini i ne vesele ih pokreti drugih.Uče studiozno pokrete primjerenije vojnoj vježbi. Taj potpuno gluhoslijepi plesač nije se ni jednom osmjehnuo!! Na kraju kad je odlazio, pričao mi je o majstorima za kuću i sve što još treba popraviti. Počeo mi je detaljno opisivati kako sanirati zid. Prvo ostrugati, premazati... Začuđeno sam ga pitala, zar će on to sam obaviti? I tad se nasmijao, ponosno. Naravno, sam ću.
...moja korisnica koja osim gluhosljepoće (slabovidnost, nagluhost) ima i dodatnih oštećenja, a operacija lijevog oka nije dobro uspjela, i svašta nešto tako u životu, mi kaže - najstresnije u životu mi je mijenjati slušni aparat. Kako? Dobit ćeš novi i bolji? Čudim se ja. Objašnjava mi kako svaki aparat daje svoj zvuk. Ja čujem auto i ona čuje auto. Ali, ti zvukovi nisu isti. Mi imamo svoje zvučne mape u umu. Novi aparat je izbezumi. Mora graditi ispočetka svoju zvučnu mapu. Užasavajuće je od prvog koraka s njim, izlaska u hodnik, na ulicu, u promet, među ljude. Stari ima 6 godina. Drži ga se kao pijan plota. Upozorili su je stručnjaci kako je krajnje vrijeme da uzme novi. Tehnologija napreduje, njen sluh slabi. Ubrzano će gubiti sposobnost da se uspije navikavati na nove aparate i preostale zvukove. Jesam li spomenula da je operacija vida na lijevom oku pošla po zlu? Desno je krizno. I sad dirati ga ili ne?

...prihvatiti sebe i svoja ograničenja je teško. Zašto se sramimo tjelesnih nedostataka. Bilo čega što nismo sami birali? Ali, opet je tako. Imamo edukacije po školama. Djeci pričamo o gluhosljepoći. Sa mnom ide gluhoslijepi dečko. Nagluh, slabovidan. Može se samostalno kretati, može artikulirano govoriti. Može djeci ispričati kako je to biti gluhoslijep. Priča im generalno, nabraja činjenice. Ja bih htjela da ispriča što više „anegdota“ iz života. Što znači imati tunelski vid (probajte promatrati svijet kroz slamke) i sluh kojim možeš čuti glas (i zapravo nikad ne znaš koliko toga nisi čuo). Te anegdote su u biti nespretnosti, ono što je pošlo po zlu. Mislila sam da će tako djeca bolje shvatiti povezanost sa svakodnevnim životom. On mi je rekao da mu je teško tako pričati o sebi. Razumjela sam. Iznenada sam razumjela. Cilj nam je svima brže, više, jače. Kako onda sebe diskreditirati?

...“vid sam naglo počeo gubiti. Kad sam postao roditelj bio sam već slijep. Supruga je visoko slabovitna. Premotati malca nije bilo uopće teško. Cijelog ga staviš pod tuš i siguran si da je guza čista. Ali nahraniti ga je bila prava muka. Gdje su ta usta?“

...iz lista Dodir (II./2018.) čitam intervju s Mladenom: „Za vrijeme rehabilitacije u Zagrebu, kad me psihologinja počela ispitivati o mome životu, ja sam rekao da sam dobro, a ona bi na to: Mladene, ti ne znaš ni sam koliko je tebi teško- ne vidiš, ne čuješ dobro, imaš problema s ravnotežom, motorikom...Kakvih problema još trebaš imati da bi mislio da ti je teško? Odgovorio sam joj da ne znam. Ja sam naučio živjeti s tim problemima. Ali, da je moj život film, zvao bi se Nemoguća misija









utorak, 30. listopada 2018.

German Crossminton Open 2018 – Furstenfeldbruck 19.-21.10.2018.

Novi Zagreb - Protekli vikend u njemačkom gradiću Furstenfeldbruck održan je ovogodišnji zadnji u nizu turnir iz Masters serije vrijedan 1000 bodova za svjetsku rang listu.

Na turniru je sudjelovalo preko 130 igrača iz 15 zemalja.

U petak (19.-tog) prvog dana natjecanja održani su mečevi u parovima. U toj konkurenciji imali smo tri para. Laura Jagečić u paru sa poljakom Sawicki na žalost nisu prošli prvo kolo. Par Barković/Kučina zapeli su u četvrt-finalu izgubivši na žalost već dobiveni meč i tako su osvojili 5.mjesto. Zrinka Jagečić i Wirth Severin došli su do finala gdje su igrali protiv slovenskog para Jovan/Lori Škerl. Nakon neizvjesnog meča, finale su dobili slovenci.

U subotu drugog dana počelo je natjecanje u pojedinačnoj konkurenciji.

Marko Jerković zbog nedovoljnog broja prijava u kategoriji do 18 godina, po prvi puta je igrao u najjačoj seniorskoj kategoriji. Sa nepunih 16 godina uspio je ostvariti i svoju prvu pobjedu u toj kategoriji i to protiv švedskog igrača.
Drugi naš predstavnik Nikola Kučina ostvario je tri pobjede u grupi, ali u nokaut fazi sa 2:1 je izgubio od njemačkog igrača i tako na kraju osvojio 17.mjesto.

U ženskoj konkurenciji nastupile su tri naše natjecateljice. Paula Barković nije prošla grupnu fazu natjecanja, dok su Laura Jagećić (kao prva u grupi) i Zrinka Jagečić (kao druga u grupi) ušle u nokaut fazu natjecanja. Zaustavljene su u četvrt-finalu i tako osvojile 5.mjesto.

U kategoriji M+40 Siniša Jagečić bez pobjede završio je grupnu fazu natjecanja, isto kao i Nebojša Aleksić u kategoriji M+50 uz jednu pobjedu (protiv rusa).

Uz srebrnu medalju i dva 5.mjesta i uz jednu pobjedu Marka Jerkovića u Open kategoriji možemo biti zadovoljni sa našim nastupom.

Do kraja godine očekuje nas još nastup u Opatiji (03.11.-250 bodova) i turnir u Pardubicama (08.12.-500 bodova), i kao šlag na kraju godine međunarodni juniorski turnir:

6.ICO Crossminton „Geodezija Aleksić“ Croatia Junior Open 2018 koji će se održati 01.12.2018 u dvorani OŠ Kajzerica sa početkom od 09.00 sati  (500 bodova).



















subota, 27. listopada 2018.

NATJEČAJ ZA SUDJELOVANJE NA SAJMU „Advent zagrebačkih obrtnika 2018.“

Novi Zagreb - Kao i proteklih godina, na zapadnom dijelu Trga bana Josipa Jelačića, Udruženje obrtnika grada Zagreba organizira manifestaciju „Advent zagrebačkih obrtnika 2018.“ za svoje članove-obrtnike čiji je proizvodno-uslužni obrt registriran na području grada Zagreba.
Predviđeni termin održavanja sajma je od 28. studenog  2018. do 07. siječnja 2019. godine, a na raspolaganju će biti 17 kućica - 13 kućica dimenzija 4x2 m i 4 kućice dimenzija  2 x1.5m.
Molimo sve zainteresirane da do 24.listopada 2018.godine do 10.00 sati izvrše prijavu za sajam na e-mail registar@obrtnici-zagreb.hr .
Uz prijavu je OBAVEZNO priložiti:
  1. Podatke o  obrtu ( naziv, adresa, vlasnik, OIB)
  1. Kratak opis obrta
  1. Opis proizvoda koji bi bili izloženi na sajmu
  1. Fotografije proizvoda
  1. Katalog ( ako ima)
  1. Pripadnost Udruženju obrtnika grada Zagreba
  1. Izlaganje proizvoda koji tematski odgovaraju Adventskom sajmu
  1. Proizvodi iz vlastite radionice
  1. Ručno izrađeni proizvodi- prednost
  1. Podmirena obveza komorskog doprinosa
  1. Aktivno sudjelovanje na manifestacijama UOGZ ( ZOS, humanitarne akcije UOGZ)

Kriteriji za sudjelovanje na sajmu:
Po isteku roka prijave, Povjerenstvo za organizaciju Adventa pregledati će pristigle prijave te donijeti konačnu odluku o sudionicima sajma „Advent zagrebačkih obrtnika 2018.“ o čemu ćete biti povratno obaviješteni.
                                                                                                                                             Udruženje obrtnika grada Zagreba           
                                                                                                    

petak, 26. listopada 2018.

Ja sve mogu, veli dijete

Remetinečki Gaj - Na stalnom putu senzibilizacije javnosti o gluhosljepoći trenutna stanica nam je rad s  osnovnoškolacima. Tijekom provedbe projekta „Gluhoslijepe osobe i biciklisti zajedno u pješačkim zonama-senzibilizacija djece biciklista“ obilazimo desetak škola Zagreba i 11 nizinskih gradova Hrvatske. Ciljna skupina nam je bila 5.razred jer tada počinju samostalno voziti bicikle po naselju gotovo svi. No u dogovoru sa školama prilagođujemo uzrast kako okolnosti dopuštaju. Uključuju se djeca nižih i viših razreda. Moram priznati da im je spoj ove dvije teme vrlo zanimljiv- gluhosljepoća, kako je ne vidjeti i ne čuti te biciklizam – gdje su mali majstori vještine.
Djeci približimo pojam gluhosljepoće kroz osnovne informacije u formi predavanja, a kolegica- partneri u projektu Sindikat biciklista, djeci ispriča o prometnim pravilima i biciklističkom bontonu. Zatim djeca mogu isprobati istovremeno koristiti naočale za simulaciju oštećenja vida i slušalice za prikrivanje buke te se na kratko staviti u poziciju gluhoslijepe osobe - tog ranjivog pješaka na nogostupu. Htjeli smo djeci skrenuti pozornost zašto neki pješaci ne reagiraju na zvono bicikla, neki čak i kad im mašeš ispred lica. Zato što mu kombinacija dvostrukog senzornog oštećenja (ili pojedinačnog) baš to onemogućava. Gluhosljepoća se ne vidi iz vana. I dok god (usprkos našim brojnim upozoravanjima korisnika na važnost korištenja crveno-bijelog štapa) se osoba osjeća dovoljno spretnom da se sama kreće ulicom, to i čini. Oprezno i usporeno, koristeći statične orijentire. Poput kontrastne razlike u boji pločnika i travnjaka iako tu bila i biciklistička staza. I dok do povremenih sudara s drugim pješacima, (okrznuće ramenom, vrećicom, torbom) dolazi u većem broju- nisu toliko opasni. No, sudar s biciklistom je već puno teži. Posebice jer ga gluhoslijepa osoba zbog brzine kretanja teško uočava. Brzo izmiče vidnim mogućnostima gluhoslijepe osobe, a gotovo su bešumni. Zato smo se ovim projektom usmjerili baš na taj aspekt sigurnosti cestovnog prometa. Financijski nas je prepoznalo i podržalo Ministarstvo unutarnjih poslova u sklopu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa RH 2011-2020.godine.

Kad osnovnoškolci poslušaju edukaciju, red dođe na isprobavanje rekvizita i kretanje s njima. Što su djeca manja, to radije jurcaju s naočalama i slušalicama. Moramo ih loviti i upozoravati na mogućnost ozljede. Maleni nam odgovaraju: „ja vidim sve i čujem sve!“ Blaženo nesvjesni da ono što čuju i ono što vide nije sve. Samo njihovo sve!

Da li tako i gluhoslijepa djeca, s ostacima osjetila, razmišljaju kako mogu sve?! Koliki je to poticaj za učenje!! Toliko osporavan s „Nije to za tebe“

No, naša videća i čujuća dječica, koja su „mogla sve“ će ipak pohraniti u glavi neka iskustvena sjećanja da vid i sluh nisu svakome isti. Možda će se produbiti interesi, saznati više o temi kako sazrijevaju. I dobit ćemo generacije mladih ljudi s prihvaćanjem postojanja razlika među ljudima koje naše društvo obogaćuju te da se svakoj osobi treba prići s poštovanjem, a svoju moć, brzinu i vještinu bicikliranja, isprobavati samo na sigurnim mjestima i za pješake i za male bicikliste.

Jedno od pitanja djece koje je pogodilo sridu socijalnog problema gluhoslijepih osoba: „Je li njima dosadno?“ Daaa! Sve što treba gluhoslijepima je uključiti ih u igru!