Logopedske vježbe u odrasloj dobi

Novi Zagreb - Kada se govori o ispravljanju izgovora u odraslih, glavno je pitanje je li to uopće moguće. Srećom, odgovor na to je potvrdan, ali uz napomenu da se terapija izgovora u odraslih, u usporedbi s onom u djece, udvostručuje po trajanju. Što to znači? To znači da ako je norma (Vuletić, 1990.) za glas R 35 logopedskih terapija, za odraslu osobu bi trebalo sigurno 70-ak logopedskih terapija,tj više nego što je potrebno u mlađoj dobi ) No izgovor je moguće ispraviti, naravno uz redovite dolaske i vježbanje kod kuće.

Najteže poteškoće u izgovoru kod odraslih 

Sigmatizam i rotacizam najčešće su poteškoće u izgovoru odraslih. No česti su i lambdacizam, brzopletost udružena s elementima mucanja,promuklost i afazija.

*Sigmatizam

Sigmatizam u odraslih očituje se interdentalnim i addentalnim distorzijama (Vuletić, 1975.), što znači da je jezik izvan zubi, tj. izgovor glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, Đ i Dž ostvaruje se tako da se vrh jezika smjesti između gornjih i donjih sjekutića, a na jeziku nema žlijeba te se zračna struja rasipa cijelom površinom jezika. Postoje mnoge vrste sigmatizma, a ovise o „pogrešnom“ načinu i mjestu položaja jezika.

Tako među najčešćim sigmatizmima u odraslih nalazimo addentalni (prizubni) sigmatizam, gdje je vršak jezika prislonjen na sjekutiće (dobar položaj), ali većom površinom, pa nema žlijeba na jeziku, te tada zrak prolazi cijelom površinom jezika. Postoje još i interdentalni, multilokularni, lateralni, stridentni, palatalni, okluzivni i naposljetku nazalni sigmatizam, također prepoznatljiv u odraslih. Kod nazalnog sigmatizma nazalnost se očituje dentalnim i palatalnim frikativima i afrikatima. Ono što je signifikantno je to što je zračna struja usmjerena kroz nos, umjesto kroz usta.

* Rotacizam

Najčešća i najčujnija poteškoća u izgovoru odraslih je rotacizam, što se u odraslih najčešće manifestira kao nedovoljno vibrantni R. U normalnom tečnom govoru sonant R ima od jedne do tri vibracije; u konsonantskom položaju ima jednu, a u vokalskom do tri. Međutim, ako vibracije posve izostanu i ostane samo jedan dodir, takav će rotacizam biti zamjetljiv u svim položajima te može sličiti supstituciji glasom L. Nadalje, kod rotacizma se u odraslih može pojaviti bilabijalni (dvousneni) rotacizam. Tu se glas R ostvaruje vibriranjem usana, a ne vrškom jezika. Onaj nama, recimo, najzvučniji i najčešći bi bio dorzalni (hrpteni) gdje se vibracije ostvaruju na hrptu jezika i guturalni (grleni) gdje se vibrira iza hrpta jezika prema njegovu korijenu.

Usko vezano uz „pogrešan“ izgovor glasa R, je i „pogrešno“ izgovaranje ili neizgovaranje glasa L.

* Lambdacizam

Pošto je izvedba glasa L po mjestu i načinu vrlo bliska glasu R, mnogi koji imaju problem s glasom R, mogu imati i distorziran (iskrivljen ) glas L. Tako postoji lambdacizam, odnosno poteškoća u izgovoru glasa L i Lj. Konkretno, odrasli glas L ili „ispuštaju“ ili je u distorziji (bilo interdentalnoj ili lateralnoj).

Vrlo je važno spomenuti da se izgovor glasova (sigmatizam, lambdacizam ili rotacizam) može ispraviti u bilo kojoj dobi, no potrebno je puno vježbati kod kuće, redovito ići na logopedske terapije i pripremiti se na barem dvostruko dulju terapiju od one koja je potrebna djeci.

No trud se isplati, jer su mnogi zadovoljni svojim „novim“ izgovorom i sigurnije pristupaju novim situacijama koje zahtijevaju dobro izražavanje.

* Brzopletost udružena s mucanjem

Kako se ne bismo orijentirali jedino na izgovor glasova, važno je spomenuti vrlo čestu poteškoću u govoru odraslih: brzopletost, koja se može pojaviti udružena s elementima mucanja. Pritom je vrlo važno usmjeriti osobu da sebe „čuje“. To znači da mnogi brzopletaši sebe „ne čuju“, odnosno ne čuju svoj izrazito brzi govor. „Ne čuju“ kako „gutaju“ ne samo glasove već i cijele slogove. Spajaju dijelove jedne riječi sa drugom, te tako postaju nerazumljivi. Tada ih je potrebno osvijestiti, odnosno snimiti ih kako bi se mogli čuti i poistovjetiti sa svojim govorom. Tu je potrebno uključiti i vježbe disanja i opuštanja. U terapiji se tada primjenjuju tehnike vježbi disanja, opuštanja i rad na Behringerovu uređaju (DAF efekt, tj. govor pod delay-om).Osoba se tada "uči" slušati svoj govor,prepoznati brzinu kojom govori,te kontrolirati način govora.To je tzv faza automatizacije govora,koja se "provodi" i kod dislalije (izgovorne poteškoće),brzopletosti,mucanja,a i ostalih govornih poteškoća.

*Afazija

Na kraju, ali ne i manje važno, treba spomenuti i afaziju, koja je stečeni jezični poremećaj, odnosno gubitak ili poremećaj jezičnih sposobnosti, izazvan lezijom mozga različite etiologije, koji znači redukciju ili disfunkciju jezičnog izraza, jezičnog sadržaja i jezične funkcije u spontanom govoru, razumijevanju, imenovanju, ponavljanju, čitanju, pisanju i jezičnom mišljenju, kao i redukciju ili poremećaj pozornosti, pamćenja i mišljenja (Golubović, S. 1998.).

Terapije afazije često su vrlo zahtjevne, no ne toliko za terapeuta koliko za samu osobu kojoj je vrlo teško izvoditi vježbe, koje je prije mjesec dana mogla izvesti bez poteškoća. Pritom treba paziti i na psihičko stanje osobe (obvezno uključiti i psihijatra), jer mnogi zbog tih problema znaju postati depresivni.

Postoje različite afazije i ovise o mjestu u mozgu koje je pogođeno, no najčešće su dvije: Wernickeova (senzorna) afazija i Brokinova (motorna) afazija.

Kod senzorne afazije poremećeno je auditivno razumijevanje govora, odnosno, govor je dosta dobro artikuliran i fluentan (tečan), ali je parafazičan, postoje oštećenja repetetivnog govora te anomičke poteškoće (poteškoće u prisjećanju riječi). U najtežim slučajevima osoba ne razumije ništa što joj se govori. Iako je u osoba sa senzornom afazijom očuvana tečnost govora, artikulacija, gramatička struktura rečenice i sintaksička struktura govora, postoje poteškoće u zamjeni riječi prilikom imenovanja, izrazitom nerazumijevanju prilikom govora, popriličnom broju neologizama (tzv. nepostojeće riječi).Česta je pojava logoreja,tj. patološka pričljivost. Ono što nedostaje u govoru su semantički značajne riječi uz normalnu duljinu fraze i prisustvo funkcionalnih riječi-tzv. "prazan govor".Značenja koja se inače normalno izražavaju pojdinačnim riječima,pacijenti sa senzornom afazijom izražavaju  "praznim rečenicama ".

Klinička slika motorne afazije obuhvaća lošiju govornu fluentnost, dizartriju, napornu i otežanu artikulaciju, katkad i gotovo nemoguću. U osoba s motornom afazijom najčešće su vrlo česti agramatizmi u govoru, s lošom upotrebom riječi unutar govora (prijedlozi, prilozi, glagoli) i nastavaka riječi, pa je cijela rečenična struktura vrlo loša i okolini vrlo nerazumljiva. U govoru većinom prevladavaju kratki i uglavnom agramatični iskazi što nam sliči na "telegrafski stil izražavanja".Ono što je karakteristično kod pacijenata sa motornom afazijom je česta upotreba glagola u infinitivu,nemogućnost korištenja vremenskih promjena,te loša upotreba padežnih nastavaka.Nadalje,kod motorne afazije se uočavaju streotipije.

Ono što je važno u terapiji osoba s afazijom jest, koliko je moguće, uključiti cijelu obitelj  u terapiju, a samu osobu poticati i pozitivno potkrepljivati.

* Promuklost

Većina ljudi s problemima glasa žale se na promuklost ili laringitis. Promukao glas je hrapav, škripav, grub i najčešće je uzrokovan abnormalnostima na vibrirajućim rubovima glasnica. Može uključivati izbočine, hrapavost radi upale, izraslina, ožiljaka ili bilo čega što ometa simetričnost i periodičnost vibracija. Bezvučnost glasa je uzrokovana lezijama koje onemogućavaju kompletno zatvaranje glasnica radi paralize, slabosti mišića, ozljede krikoaritenoida, čvorića na glasnicama ili atrofije glasnica. Ove abnormalnosti dopuštaju izlazak zraka kada su glasnice trebale biti čvrsto zatvorene. 

Slabost (umor) u glasu je nemogućnost osobe da duže vrijeme fonira, bez promjene u kvaliteti glasa. Ovaj problem se posebno javlja kod glumaca ili pjevača. Slabost je često uzrokovana pogrešnom upotrebom abdominalne i vratne muskulature ili zloupotrebom glasa (kod glasnog pjevanja, predugog govorenja). Slab glas može biti znak nekih ozbiljnijih bolesti kao što je miastenia gravis.

Imaju li godine utjecaj na glas?

Godine značajno utječu na glas, posebice tijekom djetinjstva ili u starijoj dobi. Zloupotreba glasa u djetinjstvu može dovesti do problema koji ne popuštaju cijeli život.

Kod starijih osoba, promjene u glasu, umor u glasu, može biti povezan s tipičnim fiziološkim promjenama starenja kao što je atrofija glasnica. Takav glas može biti posljedica slabe laringealne respiracije i slabih abdominalnih mišića koji potkopavaju izvor snage glasu. S prikladnim stanjem tijela i glasa, mnoge karakteristike koje su povezane s vokalnim starenjem mogu se eliminirati i mladenački glas može se vratiti.

Zaključak

Ono što je sigurno, u terapiji odraslih postižu se rezultati, no potrebno je više angažmana i dulje vrijeme terapije. S druge strane, lakše je raditi s odraslima jer oni znaju da su došli na terapiju kako bi „ispravili“ govornu poteškoću. Oni žele doći, dolaze sami i bez ičijeg nagovaranja, znaju zašto su došli. Zato se očekuju i dosta dobri rezultati (sigurno u prva tri mjeseca terapije).