četvrtak, 16. lipnja 2016.

Dva dana uživanje u ljepoti prirode i vještinama i druženju izviđača

Jarun - U subotu smo posjetili izviđače, Izviđačkoga odreda Savski gaj, koji svake godine u ovo vrijeme organizira dvodnevno kampiranje za svoje članove.

Ovo je posljednje u nizu druženje i kampiranje u Zagrebu do početka nove školske godine, odnosno do jeseni.
Ovo kampiranje je zanimljivo i popunjeno do posljednjeg mjesta, jer se na njemu provjeravaju znanja stečena tijekom pošlologa ciklusa, gdje se također dodjeljuju izviđačka priznanja i bodovi što pobuđuje veliki interes svih članova ovog zaista uspješnog i marljivog Izviđačkog odreda Savski gaj



Matija Gavranović, izviđač
Izvđačkoga odreda Savski Gaj
-  Učenik sam trećeg razreda, Osnovne škole Savski gaj. Ovdje na Jarun smo došli malo naučiti neka nova znanja, također smo došli da se malo zabavimo, i ovdje ćemo kampirati jednu noć.

Danas smo se okupili oko 10,00 sati i nakon toga podigli šatore, jeli i otišli u šetnju oko Jaruna.

- Da li ti je odgovarala ta šetnja  oko Jaruna, da li je bila naporna ?

- Nije baš.

- Što ste još radili osim šetnje ?

- Igrali smo scoutball, što je najpoznatija izviđačka igra i veslali smo u kanu. Veslanje je bilo naporno samo pri samom kraju, no bilo je i zabavno.

- Imali ste i natjecanje ? U čemu ste se natjecali?

- Natjecali smo se , koja će skupina prije doveslati.

- Možeš li nam reći, što si ti ovdje danas, novo naučio?

- Naučio sam dizati jednu novu vrstu šatora, a veslati znam od svoje 6. godine.

- Upravo ste večerali, što je bilo ukusnoga za večeru ?

-  Za večeru je bila junetina sa krumpirima, gulaš. Bilo je baš fino i jako zasitljivo.

- A što je bilo za ručak?

- Za ručak su bili sendviči, koje smo donijeli sa sobom.

- Možeš li nam reći Matija, da li će tebe večeras biti strah ovdje spavati u šatoru?

- Iskreno, neće me biti strah, zato jer sam već navikao ovako spavati na nekakvim mjestima koja nisu baš najugodnija.

- A što ako bude kiša?

- Ako bude kiša, jednino ne smijem dirati šatorsko krilo od šatora, da ne procuri.



Antonijo Hunčar, izviđač
Izvđačkoga odreda Savski Gaj

- Dragi Antonijo, a koji si ti razred?

- Završio sam treći razred u Osnovnoj školi Savski Gaj.

- Što ti je bilo danas najzanimljivije, od svih aktivnosti?

- Najzanimljivije mi je bilo veslanje kanua. Ovo mi je drugi puta kako veslam kanu i baš mi je to fora..

- A da li ti znaš plivati?

- Da.

- Evo, bliži se i ovaj dan kraju, možeš li nam reći Antonijo , što sada slijedi?

- Sada ćemo zapaliti logorsku vatru, zatim se igrati scoutball, a nakon toga idemo na spavanje.



Vlatko Ladišić, izviđač
Izvđačkoga odreda Savski Gaj
- Dragi Vlatko, možeš li nam reći koliko si ti dugo član Izviđačkoga odreda Savski Gaj?

- Ponosni sam član  oko četiri godine.

- Nije ti malo dosadilo, toliko dugo biti izviđač?

- Ne, nikako.

- Voliš biti izviđač?

- Naravno, još kako!

-  Što te najviše veže , što ti je najljepše?

- Pa, prijatelji, društvo, igre, putovanje, upoznavanje novih krajeva, novih prijatelja, kampiranje...

-  Koliko si puta do sada kampirao?

- Ovo mi je treći puta. Volim kampiranje, vrlo je zanimljivo i svaki puta drugačije.

- Već smo čuli sve o današnjem danu od tvojih prijatelja, također izviđača. No, možeš li nam ti reći kakav je plan za sutra, ukoliko ga znaš?

- Sutra ćemo nakon ustajanja, doručkovati, malo ćemo urediti kamp, spremati stvari, ali i dočekati naše roditelje, gdje ćemo se svi skupa uz roštilj družiti i zajedno ručati, nakon čega ćemo završiti ovo naša ugodno druženje, koje će se nastaviti na jesen.



Višnja Sremić,  starješina
izviđačkoga odreda Savski gaj
-  Svaka godine u ovo  vrijeme kraja školske godine, okupimo sve naša članove na dvodnevno druženje pod šatorima, sa time da djeca koja nikada nisu bila u šatoru, barem jednu noć provedu, prespavaju pod šatorom.

 A oni koji su već bili  na kampu, oni nemaju problema, oni dolaze sa veseljem, svake godine ponovno.

I tako, mi živimo dva dana ispod šatora, ali na takav način da nam ostaje provjera našeg izviđačkoga znanja. Naime ovdje sa nakon svega podjele nekakve značkice kao poklon i priznanje, sve nešto što su ono tokom godine naučili, prošli programski. Znači to im se verificira, na određeni način i po tome skupljaju bodove za iduću godinu, kako bi vidjeli, koja grupa, koliko i kako ide dalje. Koliko je znanja sakupljeno, odnosno , tko je bio uspješan u dolascima na njihove trening sastanke, na izlete. 

Znači izlete, na jednodnevne, dvodnevne izlete, znači oni moraju stalno funkcionirati, jer nama to dođe, kako nekom klubu, ilustracije radi - svaki puta se trenira nogomet, ali utakmica se mora odigrati. Prema tome, to je to!

- Za kraj, nakon zaista mnogo mnogo godina iskustva, možete li nam reći, ponešto i o ovoj generaciji?

- Pa, gledajte, generacije su sve zahtjevnije, oni imaju sve više interneta, sve više saznanja, ali su djeca sve manje vještija u radu sa ručicama, što je u stvari žalosno, ali i veliki problem, jer oni tek sa Izviđačima kada se nađu, po prvi puta vide i  sjekiru i pilu i čavao.... Prema tome, sa tom bi se djecom svakako trebalo raditi praktikum. Ta djeca, ponavljam imaju iznenađujuće veliko znanje što se tiče torije, ali praksa i rad ruku, ono što je također iznimno važno, to uvelike na žalost izostaje.Nebo i zemlja - stvarno!

P.S.

- Danas ćemo iskoristiti još jednu lijepu priliku, a to je, da je naš Vlatko jučer imao 13. rođendan. Njega čeka još večeras torta! To vi znate, a on još ne zna za to. Vlatko u ime svih članova Izviđačkoga odreda Savski Gaj - Sretan ti rođendan!!





"Klikni" na fotografije, kako bi ih povećao!