.

utorak, 30. siječnja 2018.

Servis za bicikle, koji ima kvalitetu , ali i dušu

Dugave - Potaknuti lijepim "proljetnim vremenom" koje mami sve više biciklista da svoje ljubimce izvedu   u vožnju diljem grada, uputili smo se u naselje Dugave, kako bi posjetili Servis Bicikala pod nazivom  BID u vlasništvi g. Bernarda Draganića. 

Ovaj servis bicikala se nalazi tik uz poznati - Dugavski oktogon - koji je trgovačko, i kulturno središte te okupljalište mnogih stanovnika ovog "najzelenijeg" novozagrebačkog naselja. 

Odluka da posjetimo upravo ovaj servis leži u  činjenica, kako smo u mnogim razgovorima među nama biciklistima čuli zaista mnoge lijepe stvari o samom servisu , ali i o profesionalnosti, stručnosti, ljubaznosti i kvalitetnom radu samog vlasnika, koji je ujedno i djelatnik servisa. 

Iako je sam servis zapravo mlad (otvoren je krajem prošlog ljeta!),i ako narodne poslovice  govore i malo istinu, tada u ovom slučaju - svom puninom vrijedi ona - kako se dobar glas daleko čuje! Naime o postojanju ovog servisa - mi smo saznali u jednom vrlo zanimljivom ali i poučnom razgovoru u Maksimiru.



Bernard Draganić, vlasnik servisa bicikla
BID
- Kad se rodila ta ogromna ljubav prema biciklima u vama?

- Pa, sada kada prebirem sijećanja, dolazim do zaključka kako je ona zapravo bila u meni oduvijek. Naime, već kao mali (kolko mali? to ne znam!) sam sam sebi popravljao bicikle, popravljao prijateljima ... Svim živima kojima je trebalo nešto popraviti od bicikla. Znači kada sam još bio osnovnoškolac.

- Znači odrastali ste uz bicikl. Vozili ste bicikl?

- Pa, cijelo vrijeme sam bio na biciklu, ja nisam znao hodati ni trčati, ja sam uvijek svugdje išao biciklom.

- I onda je došlo školovanje .

- E, da. Onda je došla srednja škola - strojarska škola, a onda je došao rat. Onda se sve to okrenulo. Otišlo se nekim drugim vodama. Onda se radilo kod jednog poslodavca, pa kod drugoga poslodavca. Koda Zadnjeg poslodavca sam radio 14. godina. Sve je bilo u redu, no odjedanput je firma propala. To je bio neki znak, berem sam ja to tako shvatio - da otvorim sam svoj vlastiti servis. Naime, iza mene se su godine rad, godine iskustva, to znam raditi, to "kužim", volim i predivno mi je gledati ljude kako se voze na biciklu.

- Danas svjedočimo, kako ima zaista mnogo vrsta bicikla, ti ne mislimo na klasičnu podjelu, trkaći, gradski, planinski itd...Već na obične bicikle,  bicikle na struju,  itd... Kako izlazite sa tim na kraj?

- Sa biciklima na struju se još ne bavim. Znam dosta o njima, ali još ih nisam imao u servisu, osom obične mehanike koja postoji na njima. Elektronikom se još nisam bavio. A svi ovi bicikli ... uglavnom je to - kad popravite jednog, znate i od prilike i drugoga. Samo što je sada - što našim klijentima nije toliko važno - najveći problem, što svi proizvođači bicikala  - zahtijevaju svoj alat.

Znači ako dođe Cervelo, morate imati alat za Cervelo, ako dođe Gigant, tada morate imati alat za Giant itd...

Nakada je to bio - ključ 13 , 15, 17, odvijač (ravni, nikako križni!?) i popravljao si bicikle, a danas je to "brdo" alata, kako bi mogao bicikl servisirati.

- Vidimo kako se zadnjih godina ovdje u nas, u novom Zagrebu, sve više koristi biciklima kao svojim vlastitim prijevozom. Stoga bi vas zamolili da ma kažete onako iz svog iskustva na što se treba obratiti pažnja kada se kupuje novi bicikl? 

Imali razlike, kada se kupuje bicikl za djecu, pa za nas odrasle?

-  Dječji bicikli su uglavnom , slabije kvalitete. Naime, proizvođačima nije financijski isplativo proizvoditi bicikle za dijete, koje će prerasti bicikl za jednu godinu i da sad roditelji plate npr. pet tisuća kuna.

Znači to dijete vozi, ono ga vozi godinu dana, ono ga preraste, to se nekom drugom pokloni ili proda i kupuje se drugi. Uglavnom, to nisu bicikli super kvalitete.

Bicikli za odrasle?

Ja preporučujem kupovati bicikle poznate marke. Znači izbjegavati, ne bih sada htio nekome činiti antireklamu, ali svakako izbjegavati bicikle iz trgovačkih centara. To su dosta loši bicikli, puno se kvare, loše željezo je na njima.... Uglavnom, ti bicikli jako odlaze. Onda to ljudi tak' voze, onda se to "raspadne" , a onda očekuju čudo da serviser napravi, kako bi to nekaj valjalo.

Znači, bolje je platiti , otići u ovlašteni dućan pojedinih marki bicikla. Raspitati se. Sjesti na bicikl. Vidjeti, koju  opremu bicikl ima, da znate kaj ima i uz redovito održavanje ti bicikli traju jako, jako dugo.

- Susrećemo se i sa time, kako jedan dio ljudi misli kako zna sve o biciklima, pa onda i oni uzmu malo "šarafciger" u ruke i popravljaju. Možete li nam reći, što i kako bi trebalo njegovati (servisirati) svog ljubimca, kako bi nas on služio što dulje.

- Svaki bicikl bi trebalo barem - jedanput - godišnje dovesti na servis. Znači, ne mora to biti neki - velik - i servis. To je servis za nekih stotinjak kuna, da se bicikl pregleda, da se utvrdi da li je sve ispravno, dali su ležajevi (lageri) podmazani, da li kočnice dobro i ispravno rade, dali bilo koji ležaj (lager) ima "lifta"-

Ljudi popravljau. Neka znaju, a neki ne znaju, pa na kraju ipak dođu ovdje u servis što u konačnici, često puta košta više nego što bi bilo da su došli odmah

- Dakle, sa redovitim servisiranjem, uvelike se može produljiti radni vijek bicikla?

- Naravno. Naime, radni vijek bicikla može biti neograničen. Bukvalno, dok ste vi živi, ukoliko ga redovito servisirate. No, tu se također i mijenju komponente koje "odlaze" na biciklu. Znači , to su ležajevi, pedale, kočnice .... Jrer, ako nešto ne popravite na vrijeme, nešto pokvareno, ono će pokvariti nešto dalje i onda će na kraju biti neisplativo popravljati bicikl.

A uz redovito održavanje, to opće nema problema.

- Rekli ste kako se vi i u privatnom životu služite samo biciklom, te kako volite stare bicikle.

Da, ja više glavu okrenem za starim biciklima, nego za svim novima, koji su mi , usput rečeno - svi na isti kalup. No, kada vidim stari bicikl to mi je jako drago srcu.

- Kakvo je vaše mišljenje o biciklističkim stazama ovdje kod nas u Novom Zagrebu?

- Totalno sam ne zadovoljan sadašnjim stanjem. Iskreno bih volio da se ozbiljno poradi na biciklističkim stazama, koje se trenutno, ili miješaju sa pješacima.. Po meni bi se bicilkisti trebali voziti kolnikom, ali na žalost vozačka kultura i svijeste jako loša i niska i bojim se kako b u tom slučaju jako mnogo ljudi nastradalo.

- Znači , za kraj ovog našeg, vjerujemo i za naše čitatelje zanimljivog razgovora - svi oni koji pronađu nekakav bicikl u podrumu ili čak na tavanu, neka ne budu žalosni i obeshrabreni u sudbinu tog "blaga" Neka ga dovezu ovdje kod vas i nakon kratkog vremena, imati će novi bicikl, za cijeli svoj vijek.

- Tako je! Upravo dovršavam bicikl star 40. godine, koje se vozio ali i koji je stajao jedno vrijeme. No, ponavljam - kada ga dovršim biti će kao novi.

- Molimo vas da nam kažete, kako bi naši čitatelji imali informaciju, gdje se vaš servis nalazi i koje je vaše radno vrijeme.

- Kao što ste već objavili, servis BID, se nalazi u naselju Dugave, Hribarov prilat 2, a radno vrijeme je slijedeće:

- ponedjeljkom od 15,00 sati do 20,00 sati 
- od utorka do petka - dvokratno: od 9,00 sati do 12,00 sati te od 15,00 sati do 20,00 sati
- subotom - 9,00 sati do 12,00 sati.

- I za kraj, možete li nam reći koliko pružate jamstvo, na svoj rad?

- Jamstvo na dijelove pružaju sami proizvođači dijelova, a jamstvo na moj rad je zaista beskonačno.No, ukoliko se ipak potkreda koja pogreška sa moje strane, tu sam, dođite i sve ćemo riješiti.

Na kraju vas pozdravljam i sa radošću očekujem sa vašim biciklom.

Nema komentara:

Objavi komentar