.

ponedjeljak, 25. travnja 2016.

U susret sa pjesmom i krijesom Sv. Juraju u naselju Buzin

Buzin -  U petak 22. travnja 2016. godine, pratili smo pjevačku družinu Buzinčice, članove Hrvatskog kulturnog društve Braće Radića u održavanju starog običaja, paljenja Sv. Jurajskog kresa, noć prije samog blagdana Sv Juraja. 

Krijes se na ovaj način pali već tradicionalno dugo stoljeća. Naime, kako naselje spada u Župu Svetog Juraja, Odra, tako su mještani ovog naselja uređivali svoje naselje za blagdan Župe.

Neposredni prije večernje mise, se palio kres u koji se je stavljalo uz orezane grane, staru kukuruzovinu i sl. i sve ono staro i dotrajalo. Taj krijes je imao simboliku, pokretanja novog blagorodnog ciklusa, nakon duge zime.




 g. Marijo Kranjčina, predsjednik
Vijeća mjesnog odbora Butin
-  Večersa smo se kupili u oči Sv Juraja u naselju Buzin, imamo taj god pri našoj Župnoj crkvi, naime mi smo filijala Župe Odra. Župa Odra ima svoga patrona, koji je Sv. Juraj.

Turopolje je, da podsjetim od Save pa do Siska, znači sva ova naša Novozagrebačka naselja i malo ljudi zna za to, koji su došli sa drugih strana da se nalaze u Turopolju.

U povijesti Turopolja je štovanje Sv. Jure, nešto što je kultura i tradicija našeg kraja i zavičaja. Sv. Jura nam je svima na neki način idol i zaštitnik. Kao što znamo, on je zaštitnik ratara, zaštitnik ratnika, naših Hrvatskih branitelja i zaštitnik zelenila..

Rekao bih o njemu, kako je on bio za vrijeme Cara Dioklecijana progonjen i ništa mu se nije moglo učiniti, odnosno - kako god da su ga htjeli usmrtiti, nisu uspijevali. Najprije su ga odlučili otrovati. No, on se prekrižio, prekrižio taj otrov i otrova ga nije uspio ubiti. Zatim su to isto namjeravali sa čavlima, raskidati dijelove tijela na nekakvom koloturu, no ni to im nije uspjelo. Zatim su ga vukli na konjskoj zaprezi kroz grad, ne bi li ga usmrtili, no ni to nije uspjelo. Zatim su ga na žalost uronili u vruće olovo, koje su rastopili,no ni tada ga nisu usmrtili. Tek kada su mu odsjekli glavu, tada im je za rukom pošla taj  naum.

Eto, mi sa  uspomenama se sjećamo u našem naselju Buzin, koji je sada urbani dio grada, dok je nekada to bila ruralna periferija prožeta tradicijom naših djedova i pradjedova koji su nam palili ove kresove.

U proslavi Jurjeva, uz kulturno folklorni program, prigodne  Turopoljsko Jurjevska pjesme se pali i prigodan krijes.

Danas je malo drugačije vrijeme, da bi se zapalio krijes mora biti na neki način i prijavljen, tako da smo mi prijavili i na Policiju  i koncezualno se dogovorili u naradu da zapalimo krijes, kako ne bi bilo prigovora. Naše Dobrovoljno vatrogasno društvo - Buzin, koje je suorganizator tog događanja nam prati zbivanja sa krijesom. Naime , oni su nam jamstvo, kako će sve proteći u redu.




g. Krešimir Šanti, predsjednik
Hrvatskog kulturnog društva Braća Radića
-  Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo, kako možemo biti dio ovog kulturno tadicijskom događaju naselja Buzin i svih njegovih mještana i općenito stanovnika Novog Zagreba.

Društvo smo koje već 36. godina aktivno i uspješno radi na promicanju Hrvatske kulture i baštine.

U sastavu našeg društva djeluju družine sastavljene od najmlađih pa do najstarijih članova. Također posjedujemo knjižnicu od 5.500 naslova, nekoliko stotina narodnih nošnji itd.. . Naš rad je usmjeren na širenje folklorne , tradicionalne ali i opće kulture na području Grada Zagreba.

- Što bi rekli o današnjem događanju?

-  Današnji događaj je izuzetno važan za nas, iz razloga što smo mi preselili našu upravu ovdje u prekrasno naselje Buzin. Moram istaknuti kako jako dobro surađujemo sa lokalnom samoupravom, pa smo stoga od prošle godine razvili plodnu suradnju na svim kulturnim  ali i ostalim događajima.

Isto tako, povodom današnjeg paljenja krijesa, koji inače priređujemo i u naselju Travno, sada će to na sreću postati i tradicija u naselju Buzin. Kako imate prilike vidjeti, osnovali smo pjevačku družinu Buzančice, koje su se aktivno uključile u rad našeg društva. Zapravo i na taj način želimo  animirati još mnogo više ljudi kao naših aktivnih članova u očuvanju naše Hrvatske tradicije.

Za kraj bih htio pohvaliti naše sumještane naselja Buzin, na vrlo dobrom odazivu na ovu tradicionalnu priredbu. Zahvaljujemo što nas pratite i što se iskreni uključujete u ovakve inicijative, ne samo nas već i lokalne samouprave.

Zaista, zahvaljujem svim prisutnima od srca.




g. Damir Kremenić, tajnik
Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića
-  Sutra je Jurjevo, mi smo ovdje u Turopoljskom selu Buzin, predgrađu danas, Grada Zagreba. Što bi rekli, Zagreb je pokraj Buzina!

Ovdje je tradicija paljenja Jurjevskih kresova. Nalazimo se točnije u parku Piovčina, gdje se oduvijek palio krijes, tako da se simbolički  ispali sve zlo koje je bilo do sada i da krenemo u  čisti , do idućega krijesa.


Zato se mora, grančica, koju su naša Lajbekice, članovi folklorne družine Lajbeki podjelile, baciti u krijes, reći " Zdrav kvočka koja, drugog dočka!". To treba reći u dijalektu, a kako sam ja čakavac, to mi baš ne polazi od ruke. Dakle, da bi iduća godina bila zdrava.


 Naše Buzančice su započele sa radom prije otprilike tri godine i strašno smo sretni da su nam se pridružile na vlastitu inicijativu, jer to su starije žene koje sada pjevaju u crkvi i sada su pronašle još jedan sadržaj. Sve su u mirovini, tako su okosnice ovoga programa večeras. Same su uglavnom sašile nošnje, mi smo uspjeli uraditi tri do četiri no ovo drugo su sve same. pomogli smo savjetom i nekim heklanim čipkama, ali u većini su one same sve uradile.


- Kako vidimo njihov je repertoar dosta širok i raznolik .


- Da. Njihov voditelj g.  Krešimir Jegić, je u kratko vrijeme, on ih je preuzeo negdje u lipnju prošle godine, uspio je obnoviti ono što su znale prije i dosta toga novoga.






gđa. Nada Banek , članica
pjevačke družine Buzinčice
Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića
-  Vidimo kako je vaša pjevačka družina Buzančice, nosioci ovog kulturnog zbivanja. Moramo priznati, kako vam to ide odlično od ruke. recite nam molimo vas, što ovaj krijes znači naselju Buzin i njegovim stanovnicima?

Tako vam se kod nas nekada, svaka ulica  je imala svoj krijes. Onda su ljudi, koji su imali granje, tu su polako dovozili, svaka ulica je imala krijes i još smo se natjecali tko će imati veći i ljepši krijes. Prije večernje mise, kada se upalio krijes, tada se pomolio - Oče naš -  (kao što ste čuli i sada) i bacale su se grančice i govorilo se : Zdrava kvočka, kod drugoga leta dočka!". To znači da budeš zdrav  i još su imali pošaplicu - 'ko ne bu letos pri kresu, k letu bude v lesu!

Te grančice, koje su upravo sada djeca dijelila, recimo mi smo nekada ovaj "Hvaljen Isus i Marija" pjesmu, pjevale od kuće do kuće. Išle smo sa košaricom i nosile te zelene grančice i kod svake smo kuće stali, ispred vrata. Tada smo pjevali već spomenutu pjesmicu i onda su nas ljudi darovali, kako je tko imao, netko ja

je ili kolač i sl. Novaca onda nitko nije imao. Većinom su to bila jaja i tako se to razmjenjivalo. To je bila nekakva simbolika toga.

Ove godina je treća za redom, kako vraćamo tradiciju u naše naselje. Moramo priznati kako smo ugodno iznenađeni sve većim odazivom mještana iz godine u godinu. polako sam sigurna, kako naša tradicija neće biti upitna, sigurna sam kako će pokraj nas svih sumještana i djeca steći naviku održavanja ove naše tradicije, paljenja kresova.





"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali"





















Nema komentara:

Objavi komentar