petak, 22. travnja 2016.

Samostalna izložba Matije Debeljuh u Galeriji Vladimir Bužančić

Remetinečki gaj -  U srijedu je u Centru za kulturnu Novi Zagreb, odnosno u galeriji Vjekoslav Buzančić otvorena izložba Matije Debeljuh - "Vrijeme koje nestaje".

Vrijeme koje nestaje formira se kao kompleksna instalacija koja obuhvaća različite medije, jezike i materijale (fotokolaži, light box, knjiga umjetnika, video) u kojoj središnje mjesto zauzima niz pronađenih fotografskih negativa, koje je, doznajemo, umjetnik pronašao u napuštenom foto laboratoriju svog oca, a od kojih većina nikad nije bila razvijena. Upravo su pronađeni negativi ključan formativni materijal oko kojeg se gradi instalacija, kao što su ključni i za njezino razumijevanje. Prikazuju svakodnevne obiteljske prizore, portrete djece, a uključuju i (auto)biografski element – portrete umjetnika kao djeteta.


gđa. Branka Benčić, kustosica,
autorica predgovora izložbe
 "Vrijeme koje nestaje"
-  Ova izložba se formira, znači ne kao zbroj radova na izložbi kako što je to uobičajno, nego, možda je zenimljivost da je možemo doživjeti kao jednu cjelokupnu instalaciju. Ovdje Matija, kao što sam rekla na otvorenju, spaja način izlaganja u galeriji i način i ono mjesto gdje nastaje umjetnost, a to je u ateljeu. 

Tako daje postav u galeriji na neki način ima doživljaj ateljea ili radnog prostora, međutim i nekoh kabineta ili studija ili fotolabaratorija. Budući da umjetnik u svoje umjetničke radove donosi neke elemente koji nisu, koji ne pripadaju sustavu umjetnosti radova, a to su upravo strojevi ili optika iz fotografskog labartaorija u kojem se zapravo povećavaju fotografije.

Izložba se temelji na, pronađenim negativima, oca Matije Debeljuh iz Matijinog dijetinstva. Negativi nikada nisu bili razvijeni i Matija ih je na neki način preuzeo i kroz njih je počeo graditi vlastiti narativ i svoj rad. Tako da je, na neki način, taj arhiv negativa  ifikcijalizirao , kao što je to slučaj u video radu, koji je također izložen, gdje jedan dječak u stvari glumi samog Matiju i strukturira tu priču, prema fotografijama, koje su pronađene

Fotografski negativi se izlažu kao, recimo fotografski eksperimenti, kao foto kolaži i često su u dvostrukoj ekspoziciji. Znamo da teoretičarka Svetlana Boem, kaže da je slikar nostalgije, slikar dvostruke ekspozicija, pa na taj način možemo doživjeti i te fotografske negative. Znači dvostruka ekspozicija, kao nostalgijaprema prošlosti i sadašnjosti spajanju dvaju vremena.



Matija Debeljuh,autor izložbe
"Vrijeme kojenestaje",
multimedialni umjetnik
-  Ovo je medijalna izložba, glavna okosnica ove izložbe je sjećanje na dijetinstvo.  Kroz tu izložbu pričam o dijetinstvu i kako je moj otac također fotograf, onda sam u  njegovom filmskom labaratoriju pronašao nekoliko tisuća negativa, koji dijelom nisu bili ni razvijeni. Tada sam uz njegovo dopuštenje, te negative uzeo na korištenje. Izabrao sam nekako, u odnosu na njegove fotografije koje je radio, moju današnju reinterpretaciju istih i na neki način razvio priču oko ove izložbe.

 Radi se o prošlosti , sadašnjosti i zapravo se rad fokusira na nekom mom daljnjem istraživanju, a to je proces rada na filmu.

Znači ja kroz to, se radi u studiju za film i pripremam  tako nekakve video skice, radim i fotografije i zapravo, kroz scenarije i nekakve pisane dokumente. Na taj način u stvari dobivam jasnu sliku svog budućeg filma.

- Ovdje na izložbi, uz ostalo vidimo i video klip?

- Video klip je u stvari, jedini zapis koji je u stvari pokazuje današnje vrijeme. Mislim, možda je to i namjerno zbog toga, što smo u današnjem vremenu u velikom obilju te digitalne ere, tog suvremenog vremena. Sa druge je pak, strane je na tom video klipu prikazano otuđeno vrijeme i nekakava samoća koja se zapravo najviše referira na moj idući film.  U stvari, to je nekakva skica za moj budući film.

Za kraj bih rekao samo da u stvari to nekako, moje istraživanje su nekakav suočavanja sa proslošću, Zapravo, na koji način ta prošlost utječe na sadašnjost i na koji se način mi zapravo kao ljudi, bili umjetnici ili pak radili ili što god - nosimo sa tim svojim sjećanjima. Mogu reći, da je to neka vrsta vremeplova, koji cijelo vrijeme, tu stoji. I ti negativi, koji su ovdje predstavljeni na izložbi su zapravo kao fragmenti memorije, koji svi nosimo u sebi.

- I za kraj, često ste spominjali vaš film. U kojoj je fazi i kda ga možemo očekivati, vidjeti?

-  Film je zapravo u fazi predprodukcije, Završavamo sa pisanjem scenarija i onda kreće rad na pripremama. U tijeku su odabiri lokacija, rad sa glumcima i sastavljanje cijelog tima. To je u stvari kratki eksperimentalni igrani film, koji će trajati nekih 15. minuta Radni naslov je - Gubilište -. Glavna tema, će biti u stvari taj neki odnos čovjeka i suočavanje sa svojom proslošću i život u sadašnjosti.

- Znači na tragu svojih osjećaja ....

-  Pa, da.  Na tragu, zapravo, ali opet kroz igranu formu, neke reinterpretacija svega.



gđa. Anita Zlomislić, voditeljica
Galerije Vladimir Bužančić
- Evo,  htjela bih samo reći, o kontekstu unutar kojega se ova izložba odvija, a to je godišnji program Galerije Bužančić u 2016. godini, koji tematizira procesualnost. 

Dakle,  između života i umjetničkog djela. 

U tom kontekstu je osmišljena i izložba g. Matije Debeljuh, koji dolazi iz Istre i njegovog fotolabosa, gdje on zapravo procesuira, nadograđuje svoja životna iskustva, svoja sjećanja iz dijetinstva.





"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!