.

petak, 24. kolovoza 2018.

Je li normalno biti gluhoslijep?


Remetinečki Gaj - Jelena, znaš da mi je i drugom djetetu potvrđen Usher. Nije mi bilo svejedno. Ali, dobro prihvaća. Valjda odrastajući uz mene i sestru se navikla. Njoj je početna faza pa nije strašno. I mlada je. Meni je počelo negdje nakon rata. Sad mi je 70g. Sad je jako izraženo. I to je u redu. Ali, moja starija. Njoj je ranije počelo. Mlada je, i već je u fazi kao i ja. Ali, znaš što, uređivali smo vrt. Rekli su neće vam biti prve godine uroda. Da sad vidiš koliko se razrastao! Evo, donijela sam ti krastavce. Ima super recept za osvježavajući napitak….

- Da, ja sam gluhoslijepa, ali bolje čujem od moje sestre. Zapravo to je vrlo rijedak sindrom od kojeg bolujemo. Samo nas dvije u cijeloj Švedskoj ga imamo. Često moje roditelje sažalno gledaju. Dvoje djece i obje gluhoslijepe. Ali, mi smo jedna vrlo sretna obitelj. Živim sama. Do mojih roditelja je 10 min autom, ne, ne, ne vozim ja, ali baka mi je u susjedstvu. Često odem do nje. Jako to voli. Ne, ona ne zna znakovni. Ja sam ga naučila da mogu lakše komunicirati, ali s njome još uvijek pričam.

- imam KID sindrom. (KID sindrom osim utjecaja na vid i sluh, ima vrlo izražene promjene na koži) Gluhoslijepa sam. Ono što volim je putovati svijetom i upoznavati nove ljude. Stekla sam dvije fakultetske diplome, a sad radim na tome da se osnuje sekcija gluhoslijepih trkača i planinara. Treba nam puno podrške u tome. Naći volontera koji će trčati/penjati se uz nas. Ma dođi da te zagrlim, nisam te vidjela od one zadnje konferencije.

- na sve sam računao u životu, osim da ću tako oćoraviti. Jelena, teško je. Ja gluh i ćorav, ona dementna. Pa gdje su ključevi - ona je zaboravila, a ja ih ne vidim. Idem u dućan. Bolje to ide meni. A i prodavačice me znaju. Pomognu mi, kad premještaju police, da nađem što mi treba. Ma pustimo sad to. Jesam li ti pričao kad smo 1955. Obnavljali Vinogradsku? Joj, znaš tada ti je glavna sestra bila jedna velika dama. Uvijek frizura visoko dignuta, začešljana. Tako je hodala ravno. A nadstojnik je bio jedan strogi doktor, malo zeznut…

- zašto baš ja? U ovom gradu nema nikoga poput mene. Mene ljudi ne prihvaćaju. Tu ne pripadam. Cijele dane sam doma. Kuham, čistim. Katastrofa! Pas mi je nestao. Obično se prije vratio iz lutanja za dan-dva. Sad ga nema već tjedan dana. Sve je koma. Ružno. Trebala bih se preseliti u glavni grad. Tamo naći druge ljude.

- prije me pitala doktorica kako uspijevam premotati svoje dijete kad ne vidim. Što kako? Začepljenog nosa! Ha, ha, eto tako. Stavila bih ga svaki put pod tuš. Istuširala cijelog. Tako sam bila sigurna da je potpuno čist. A jesam li ti rekla da sam postala baka. Moja Anja. Predivna je. Predivna beba. Bili smo neki dan kod njih…

BITI GLUHOSLIJEP NIJE NORMALNO, ALI ONIMA KOJI GLUHOSLJEPOĆU IMAJU JE UOBIČAJENO.









Nema komentara:

Objavi komentar