.

četvrtak, 4. siječnja 2018.

Život, kako ga glazba sklada ...

Novi Zagreb - Povod našeg razgovora sa Aleksandrom Kačurov je činjenica, kako se još do sada ni jedna obitelj, generacijama  - barem sa kolikim mi informacija raspolažemo -  nije utkala u kulturno biće Novog Zagreb.

A sve je zapravo započelo sa djedom našeg današnjeg sugovornika Ivanom Kačurovim. 

Ivan Kačurov je kao dijete makedonskih roditelja iz Grčke (Egejska Makedonija) nakon Drugog svjetskog rata bježao preko surovih planina u Makedoniju uz obitelj koju je na tom opasnom putu predvodila majka Sofija u pozi koja kao da je posuđena s Meštrovićevih herojskih ženskih skulptura. I gdje god se Ivan Kačurov nakon grčkog i bugarskog zbjega pojavio, dokazivao je svoj iznimni glazbeni talent i obogaćivao kulturu u kojoj se skrasio. 

Posebno se to odnosi na Hrvatsku u kojoj je neumorni Kačurov proveo cijeli svoj životni put, a i kada je djelovao u inozemstvu, kao kod moliških Hrvata u Italiji, bilo je to u hrvatskoj režiji i u hrvatsku korist. Među brojnim voditeljima i osnivačima hrvatskih folklornih amaterskih skupina, Kačurovu pripada posebno mjesto, i to zbog njegove “rasprostranjenosti” i svestranosti. Vodio je i mlade i stare, okupljao i osmoškolce i umirovljenike, dirigirao i zborovima i orkestrima te odgojio cijele generacije glazbenika u brojnim hrvatskim naseljima, pa tako i u Novom Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata prikupljao je i slao humanitarnu pomoć u razorenu Hrvatsku. Spajao je, koliko god je to mogao, Hrvate i Makedonce, zahvaljujući jeziku glazbe koji ne poznaje granice ali i kozmopolitskom duhu koji je naslijedio od južnjačke, temperamentne obitelji. 



Aleksandar Kačurov, glazbenik, skladatelj,
glazbeni voditelj nekoliko pjevačkih zborova
- Na samom početku ovog našeg razgovora, htio bih zaželjeti svim članovima mog predivnog zbora  -Pjevačkog društva novi Zagreb -, ali  naravno i svim stanovnicima Novog Zagreba uspješnu i sretnu Novu 2018. godinu ispunjenu zdravljem ali osobnim uspjesima i boljitkom.

- Svakodnevno radeći ovaj naš posao , moramo istaknuti, kako se ovdje u Novom Zagrebu, a posebno kada je glazba , folklor i sl. u potanju, jako često susrećemo sa vrlo  dragim uspomenama na vašeg djeda Ivana ...

- Točno. Moj pokojni djed Ivan je vrlo cijenjen na samo u Novom Zagrebu već i mnogo, mnogo šire, stoga što je cijeli svoj životni vijek, može se reći - poklonio - folklornoj glazbi, koja je zaista bila prepoznata kod ljudi. No isto tako je kao čovjek i kao prijatelj  ostavio veliki trag, na kompletnu jednu zajednicu i može se reći - na jednu cijelu generaciju ljudi, koja ga se i dana danas vrlo rado sjeća.

Tako ga se i ja sjeća. Jednostavno kao jednog velikog umjetnika, jednog velikog nasmijanog čovjeka, koji je uvijek znao ljude oraspoložiti, kojima je znao pružiti pozitivan savjet, vedrinu uz glazbu,.. A na kraju krajeve i najljepša stvar koja se meni dogodila, koju mi je moj djed ostavio, jedno definitivno predivno - Pjevačko društvo Novi Zagreb.

- Kako se već spomenuli, djed Ivan nije samo uspješno djelovao u Novom Zagrebu, već i daleko, daleko šire...

Da svakako. Naime, opće je poznato, kako je svoje pjevačke zborove vodio i na turneje po Italiji, Njemačkoj gotovo cijeloj Europi, pa čak i u njegovu rodnu Makedoniju, tako da i na taj način pridonosio zbližavanju ljudi, folklora, kultura...

- Kakav je ostao vaš djed Ivan u vašim uspomenama.

- Moja sjećanja na djeda Ivana su vrlo živa. Pamtim ga kao jednu vedru, pozitivnu, zaista veselu osobu, koja je uvijek znala imati osmjeh na licu. 

Ivan Kačurov, profesor glazbe, dirigent
Sjećam se jedne, kratke anegdote. Puno smo svirali zajedno. Čak i za Makedonsku zajednicu ovdje u Zagrebu. U to vrijeme sam bio još mali uzrastom, no dobio sam priliku da sviram taj jedan narodni makedonski instrument - tapan - i nastupali smo na smotri folklora u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Eto to se može reći kako je to bio moj, jedan od većih nastupa. Znam kako je djed svirao klarinet, moj otac gitaru (koji je također profesor glazbe) i znam kako je sva publika bila zaista ushićena, kada se moj djed pojavio na pozornici. Naime i prije samog početka početka Smotre djed je dobio ogroman  pljesak i najavu.... Tako da sam odmah znao, već i tada da je djed, jedna važna osoba.

- Vi dolazite iz glazbene  obitelji. Uz to što se glazbom bavio vaš djed, to je isto radio i vaš otac. U takvim odnosima, za vas kao dijete , glazba je bila nešto što se mora ili je to ipak bio vaš izbor.

- Moj otac me uvijek odupirao i motivirao.On me u stvari upoznao sa glasovirom i podario mi je tu ljubav. kada je on htio da ja sviram glasovir, ja sam htio svirati violinu... Onda sam ipak na kraju zavolio glasovir, jer sam došao do spoznaje kako baš nisam talentiran za violinu. Na kraju sam prihvatio sviranje glasovira i danas mi je , to mogu sa punim srcem istaknuti - kako mi je to najveća ljubav. Može se reći najdraži prijatelj uz koji i otkrio tu jednu svoju crtu, koja baš nije tipična za moju obitelj, a to je - komponiranje.

Znači, moja je obitelj više bila usmjerena na izvođenje glazbe, dok sam se ja više okrenuo komponiranju, odnosno skladanju.

- Ono što imate zajedničko sa djedom Ivanom je Pjevački zbor Novi Zagreb. Kako doznajemo, tu set napravili zaista mnogo. naime čujemo, kako bi vam na ovim sadašnjim rezultatima i sam djed Ivan "pozavidio".

 Evo. Ja sam iznimno zadovoljan Pjevačkim zborom novi Zagreb, koji me stvarno prihvatio, ne kao - nasljednika - već kao svoga člana obitelji. Naime, nakon djedove smrti, gđa. Nada Lacković , predsjednica Pjevačkoga zbora Novi Zagreb me pozvala kako bi im se pridružio, što sam vrlo počašćen pozivom, vrlo rado i učinio.Nakon upoznavanja sam pokušao uraditi jednu obiteljsku atmosferu, gdje smo na takav način u prilici  - učiniti jedan odličan pjevački zbor.

Iskrenog sam mišljenja, nakon evo dvije godine, kako smo to zaista i uspjeli, zajedničkim trudom.




- Uz vašu velike ljubavi, sviranje glasovira, vođenje pjevačkog društva Novi Zagreb, saznali smo kako vam je također velika ljubav skladanje mjuzikla.

- Dakle, može se svakako reći kako je mjuzikl moja najveća ljubav, rekao bih - strast. Od kada znam za sebe, pišem svoje orginalne pričice i želim istaknuti, kako ta forma je dosta višestrano zahtjevna. Ne samo, kroz skladanje ili pak pisanje partiture, već i onog drugog dijela.Tu se misli na sponzore, ili na one ostale koji bi to htjeli uprizoriti... Nakon dosta vremena, susreo sam ljude iz branše filma. Realizirali smo kratki mjuzikl Eugen, koji je 2013. godine prezentiran i vrlo dobro prihvaćen na Danima hrvatskog filma. Nakon, toga definitivno možemo ustvrditi, kako su se poneka vrata snažno otvorila za suradnju. Tako da sam skladao i filmsku glazbu .

Istaknuo bih također , kako je 2011. godine moja pjesma - Anđeli bez krila - bila izvedena na Splitskom festivalu od strane jednog slovenskog benda, što je domaća kritika također popratila odličnim komentarima.

No, kada već spominjem radove iz prošlosti, svakako želim istaknuti jednu od najdražih suradnica Ilijana Jerković sa kojom nam je 2012. godine na Međimurskom festivalu uručena nagrada za najbolju pjesmu festivala.

Od trenutno aktualnoh radova, svakako bih spomenuo također mjuzikl - Božićna kuglica - koji je plod suradnje sa mojim izuzetno dobrim gitaristom Miroslavom Rodovićem. Uradili smo, može se reći, jedan oblik i jednu formu mjuzikla, bez i jedne uložene kune. Na taj način smo uradili kratkometražni film, koji također privlači dosta dobre reakcije kritike.





- Planovi za budućnost.

- Planova , posebno kod nas umjetnika je uvijek mnogo. Od konkurentnijih stvari , veliki mi je izazov skladanja Himne Novog Zagreba. Trenutno tu ulažem dosta kreativne energije. No, privlači me i u nekakovoj budućnosti uraditi mjuzikl o životu umirovljenika..

-  Za kraj ovog našeg ugodnog razgovora ipak bi vas upitali, kako vi doživljavate ovaj naš Novi Zagreb. 

- Moram istaknuti kako je Novi Zagreb je prekrasan.

Naime, ja sam odrastao i živio na Trešnjevci sve do svoje tridesete godine, ali kako me je igra sudbine dovela ovdje ikako sam prije nekoliko godina započeo živjeti ovdje u novom Zagrebu. Do sadašnjim iskustvom mogu reći kako je to stvarno jedan prekrasandio grada i mišljenja sam : Kao što se i zove Novi Zagreb imam snažan osjećaj, kako upravo Novi zagreb donosi nešto novo, svježe i orginalno cijelom gradu zagrebu.