Novi Zagreb - * Gdje smo sada?
„Dok god radiš neke stvari na isti
način, ti si u prošlosti, jer su one nastale u tvojim prošlim radnjama“
Kolotečina u koju upadnemo nije ništa
drugo nego ponavljajuća prošlost. Prirodno se je zasitimo i tražimo nešto novo.
Nešto što će nas osvježiti. Nešto što će dotaknuti budućnost. Ovo nije ništa
novo kako se čini, no kada upadnemo u nemoguće situacije koje nas ne dovode
tamo gdje bismo htjeli biti, nego nas zarobljene drže u mjestu, teško se
dosjetiti ove formule.
John Maxwell je rekao: „Ako vidiš da
ono što radiš, da te ne dovodi tamo gdje želiš biti, onda prestani to činiti.“
Ovo je ista tvrdnja na drugačiji
način koja mi je sada mnogo jasnija. Mislila sam, da lako je to reći, no koja
je to nova radnja koju trebam ubaciti da bih došla tamo gdje želim biti.
Svakako je istina kako na ovaj način
možemo tvrditi da sve što sada radimo smo proizveli u svojoj daljoj ili bliskoj
prošlosti. Bitna je upravo ta istina, da je to prošlost.
Ako želimo da se nešto promijeni, a i
dalje radimo na stari način, neosporivo tvrdim da ne možemo očekivati da se
dogodi nešto novo.
Tako u naš život ulaze isti poslovi,
isti partneri, iste pogreške. Iste radnje dovode do istih rezultata. Ljudi koji
vole eksperimentirati s već naučenim radnjama su spremniji na izazov. Izazov je
djelić kojim dozivamo budućnosti. Znači sve ono što ne znamo je sadržaj
budućnosti, dok sve ono što već znamo dio naše naučene prošlosti.
Pitanje je gdje želimo živjeti, u
prošlosti ili budućnosti. Nismo skloni izazovima ni budućim nepredvidljivim
radnjama jer imamo u sebi instaliran aparat predvidljivosti. Predviđanje onoga
što bi nam se moglo dogoditi nije ništa drugo nego prošlost. Predvidjet možemo
samo ono što nam je već ionako poznato. Sve ostalo što nije ne možemo
predvidjeti. Pojedinci koji znaju ove činjenice lakše ulaze u nove buduće
nepredvidljive radnje.
Sve što pokušali samo je povratna informacija,
funkcionirali nešto onako kako bismo htjeli ili ne. U slučaju da dobivamo
neželjene rezultate, nije problem, jer su oni ionako već postali dio naše
prošlosti koju možemo ili ne moramo ponavljati.
Svaki novi dan je nova prilika da
isprobamo nešto novo. To ne mora biti nešto spektakularno. U stare obrasce
ubaciti neki novi korak dobra je potez koji mijenja cijelu formula. A ona nam
može dati novi smisao.
Sve naše radnje koje su nam već
poznate su neuronske mreže u našem umu i funkcioniraju onako kako smo ih na
početku stvorili. Počinju raditi u situacijama kada ih aktiviramo. Jedna
promjena će izazvati pucanje stare neuronske mreže i napraviti novu, koja će
funkcionirati opet kad ju aktiviramo.
* Osvježenje za život
Svaka najmanja promjena osvježit će
naš svakodnevni život. Ubacujmo tijekom svakog dana nove neznatne promjene.
Nemojte pribjegavati velikim
promjenama. I najmanja će izazvat promjenu zvanu domino efekt.
Tko to želi živjeti u prošlosti?
Naravno, nitko i mnogi tako tvrde.
Pitam se zbog čega onda mnogi vrte
iste priče, efekt pokvarene ploče. Lako je o ovome pisati, no teško se uhvatiti
u trenutku ponavljanja istih obrazaca. Moram priznati.
Prije nekog vremena pisala sam članak
za kolumnu i u brzini izbrisala cijeli dokument, negdje u jutarnjim satima. U
popodnevnim satima nakon posla primila sam se pisanja iste. Ne, to nije bilo ni
približno isto, a tako sam to silno željela. Morala sam se pomirit s neki
drugim, novim izdanjem.
Zamislite da sam napisala potpuno u
dlaku isti članak, ja bih bila osoba iz totalne prošlosti. To nije sadašnji
trenutak, to je onda prošli trenutak.
Sadašnji trenutak je kombinacija
prošlih i novih neistraženih radnji. Prošlosti ima onoliko koliko je mi želimo
koristiti u nekim novim okvirima.
Ne zavaravajte se da radite nešto
novo i do vam to ide kao niz dlaku. Ono što je za nas novo potraživat će
vrijeme, volju i veću koncentraciju da se tome posvetimo. Biti će teže ,ali
osjećaj neprocjenjiv.
Evo sad sam se uhvatila i teme
„promjena“ koju tako teško prihvaćamo. Znajući da jedino u njoj leži tračak
budućnosti, možda nam to stvori dodatnu volju da napravimo i živimo na jedan
zanimljiv način i ponovno počnemo čuditi životu oko nas.
Sa smiješkom ili suzama, sve je to
dio nas. Krenimo na onu stranu gdje je naša budućnosti. U činimo nešto novo što
još do sada nismo, a toliko toga ima.
Naučimo nešto novo i primijenimo to.
Sami sebi ćemo biti izuzetno
zahvalni.
