.

petak, 29. rujna 2017.

Biciklisti upoznaju gluhoslijepe

Remetinečki Gaj - Ovih dana moj gluhoslijepi kolega i ja puno putujemo. U sklopu projekta “Gluhoslijepe osobe i biciklisti zajedno u pješačkim zonama” obilazimo gradove u kojima su lokalne udruge gluhoslijepih. Cilj nam je upozoriti bicikliste kako je biti osoba s gluhosljepoćom u prometu. Biciklisti na par trenutaka stave slušalice za prigušivanje buke i naočale za simulaciju oštećenja vida na sebe pa se osvrnu malo okolo i probaju nešto jednostavno kao napisati par riječi na papir. Hm, je li tih par trenutaka dovoljno za senzibilizaciju? Nije definitivno. Ali, i to je proboj u javnost. Dovoljno je za početak shvatiti da gluhoslijepe osobe postoje. No, tek poznavati jednu (ili više njih) duže vremena tjera nas uvidjeti puno aspekata koja ta ograničenja nameću.

Naše radionice sastoje se od dva djela. Prvo da se gluhoslijepima objasni pozicija biciklista na nogostupu, a zatim da se prime prijedlozi i kritike koje naš partner u projektu, Sindikat biciklista, može usvojiti i djelovati u pravom smjeru prema lokalnim vlastima.

Drugi dio obuhvaća izlazak na ulice gdje se biciklisti okupljaju te im ponuditi kratku edukaciju. U pravilu, ljudi rado probaju doživjeti kako je biti oštećenih osjetila.

Kako fotografije govore više od riječi, pogledajte kako je bilo.

I da, ispričavam se pješaku na kojeg sam zamalo naletjela biciklom kad je neočekivano promijenio smjer kretanja. Ovaj je imao slušalice na ušima. Isto tako mogao je biti i samo zamišljen pa opušten u hodu nogostupom. A što sam ja radila na nogostupu s biciklom? Brinula za svoju sigurnost jer mi je vožnja trebala biti između tračnica (sa svako toliko prolaskom tramvaja) i rijeke automobila. Na tom putu nema biciklističke staze.

I zato molimo zajednički i biciklisti i gluhoslijepi - u gradu smanjite prioritet vožnje automobilima u korist javnom prijevozu, pješačenju i bicikliranju. Auti nas tada neće tjerati na sve uže nogostupe da se tiskamo skupa. A učinkovitije ćemo stizati do cilja.