Zašto
počinjem ovaj tekst pojašnjenjem pojma underground? Zato što ta riječ i
pojašnjenje iste (preuzeto sa Wikipedije) doista najbolje opisuje „o čemu se tu, u stvari, radi „ , u muzičkom ali i u sociološko-kulturološkom smislu.
Prije
neka dva-tri tjedna nazvao me gospodin Zvonko, kao što znate inače urednik
portala „Rotor“ kojeg sada čitate, te mi predložio da bi bilo
dobro nekim osvrtima malo popratiti svu tu (novo) zagrebačku muzičku scenu, s
čim sam se ja odmah složio, iskreno pomalo i iznenađen interesom takvog portala
koji se obraća najširoj publici vezano uz novozagrebačke probleme i
događaje.No, kako je moto „Rotora“ :“Mi
objavljujemo ono do čega drugima nije stalo“, stvari su postale jasnije.
Naime, interes za ono što zovemo undergroundom ( u pravilu radi se o
rock/metal/punk/rap/ska itd., dakle
raznolikoj, najšire rečeno „alternativnoj“ muzici) danas
pokazuju, u pravilu, na žalost, samo uskoprofilirani portali , malobrojni, koji
prate zbivanja na toj sceni .Dakle, o bendovima i ljudima, te događajima o kojima ću pisati u nastavcima ove priče
nećete ništa čuti (ili vrlo rijetko) u tzv. mainstream
medijima , dakle, na raznim HTV-ima, RTL-ima, NOVA TV-ima, niti na radio
stanicama koje imaju veću slušanost ili/i pokrivenost frekvencija.Nećete o
njima moći pročitati gotovo ništa niti na oni nekoliko najvećih internetskih
domaćih portala s najviše „klikova“.
Da
li je to zato što je tih i takvih bendova malo?Da li ti ljudi nisu
interesantni? Ne.Upravo suprotno.
Iz
razgovora s gospodinom Zvonkom ostala mi je u sjećanju jedna njegova rečenica
koje je glasila otprilike ovako: „Pa to
je jedan mravinjak, zar ne?“
Doista,
radi se bez pretjerivanja o pravom mravinjaku mladih i nešto manje mladih (kao
moja malenkost) ljudi udruženih u niz
bendova/projekata najrazličitijeg muzičkog profila ; kao u mravinjaku uloge su tu
razne-gitaristi(ce), basisti(ce), pjevači(ce), bubnjari i bubnjarke, svirači(ce) sintesajzera itd., itd…
Pojam
„mravinjaka“ odlično opisuje cijelu tu situaciju: tih muzičara, cura i
dečkiju,je puno; svi ili barem, većina njih se jako trudi da ono što vole rade
najbolje što mogu, a sve se to događa tu negdje „pod zemljom“, u nekim
garažama, atomskim skloništima, šupama…
Vjerujem
da su se mnogi od vas čitateljica i čitatelja , kao vlasnici/korisnici garaža,
ili kao šetaći(ce) lijepim (novo)zagrebačkim kvartovima susreli sa nekim, u
pravilu, potmulim zvukovima koji dopiru iz tih garaža i drugih, nazovimo ih
tako „rupa“ i zapitali se „ ko to tam nabija“ ili „kaj se ovi tam dolje deru“.Neke od vas
možda ponekad i zasmeta ta „buka“ koja
naročito ljeti, kad su prozori otvoreni, dopire odnekuda i nepozvana se
uvlači u vaše uši.
Jedan
od ciljeva ovog i predstojećih članaka je da ne sudite prestrogo tim „bukačima“.
Naime,
siguran sam da mnogi od vas imaju razne hobije odnosno aktivnosti koje ih
vesele i daju im čar životu; neki vole ribolov, iako ne love ribu da bi se
poslije ista najeli, već je puste natrag da pliva; neki vole zakartati belu i
poker - ne zbog novaca već zbog ugodnog društva; neki vole posebnu brigu
pokazati svojim limenim ljubimcima, autima, motorima-ne zato što će zbog
njihovog uređenja dobiti neku nagradu-nego zato što im je to gušt;neki vole
svoje biljke, ne zato što što će i ih prodati -nego što ih vole gledati.Neki
pak vole voziti bicikl, ne da bi pobijedili u utrci, već da bi uživali u vožnji
i malo se „ispuhali“, uhvatili kondiciju.Neki iz istih razloga odu u teretanu,
ili odigraju tekmu nogača sa frendovima(uz
obavezan gemišt, naravno). Neki vole zaplesati, postoje deseci raznih KUD-ova,
neki zasvirati tamburu.
Mogli
bi još naširoko nabrajati što sve naši sugrađani vole raditi u svoje slobodno
vrijeme.
E,
pa iz istih motiva neki vole i zasvirati, recimo to tako „na struju“ .
Dakle,
taj, jedan jedini motiv , za sve
gore navedene aktivnosti je - LJUBAV.
A
o toj ljubavi prema muzici, svoj ljepoti koja ona donosi, ali i svim problemima
koji iz nje proizlaze (neki kažu da je „samo
nesretna ljubav ona prava“?!) , o odnosu društva
prema svemu tome-u slijedećem nastavku.
