.

utorak, 20. lipnja 2017.

Što kad više ne možeš

Novi ZagrebDa li vam se to dogodilo barem jedanput u životu ili možda griješim s pitanjem ?


Koliko vam se  to stanje često događa? Možda je to ipak nešto realističnije pitanje. Što prije budemo iskreniji prema sebi i realističniji imam ćemo više ideja i novo stvorenih mogućnosti kako doskočiti ovom stanju, prepoznati ga i svijesno mijenjati. U konačnici možda je to samo prijekopotreban prijelaz iz jednog stanja u drugo i obrnuto.

Nakon mentalne iscrpljenosti i ne zanemarujuće fizičke u kombinaciji s njom, opada moja unutarnja snaga. Tada se pojavljuju , rekla bih , bezpredmetne emocije. U njima nema žara, usporene su i ako ih ozbiljno shvatim mogle bi postati vrlo razarajuće. Razgovaram s njima pitajući ih  što je prethodilo njihovom dolasku. Tražim po kutiji vrlo svježe prošlosti koji ih je triger izazvao. Ne mogu ga naći. To je tako skriveno i zapleteno u neke iste emocije koje mi onemogućavaju vidjeti širu sliku. Triger mora biti , to znam. Ostavim i čekam. Doći će sam i pokazati se. Samo trebam biti opuštena i zadržati to stanje. Nema previše laktarenja jer tada borba počinje.


Pjesma koja prati emociju 


Sjetite se trenutaka kada vam jednostavno odgovara samo određena vrsta glazbe od vrlo nježne pjesme do klasične glazbe ili u suprotnom slučaju, kad vam je potreban jak ritam te birate punk, trash,techno ili pop.

Ako je „tijelo“ izabralo to stanje, ono se u njemu treba odmoriti ili zaštititi od prevelike mentalne preopterećenosti. Kad bismo bili svjesni koliko dnevno opterećujemo naš um možda bismo sa zadovoljstvom dočekali ovakve trenutke. Samo naš podsvjesni um  dnevno uzima i do 9 000 000 informacija. Ne moram još navesti svijesni um koji svake minute uzima 5-9 informacija. A gdje je platforma koja je u podsvijesti izgrađena od našeg rođenja? To je naša baza podataka. Mnogo je to podataka. Znamo se začuditi kako smo u  jednom trenutku izuzetno raspoloženi,a onda već u drugom to nismo. Jučer smo bili izuzetno sretni ,danas to već nismo ili nismo tog intenziteta.

Pozitivno i negativno stanje uma 


Zanimljivo je da postoje samo ove dvije sfere stanja uma. Malo dalje kad pogledam postoje pozitivno i negativno nabijeni ioni, postoje dva Zemljina pola jedan je plus ,a drugi minus . Postoje dvije opcije ili  si živ ili mrtav, ne možeš biti između jer tog stanja nema. To je samo vječita igra između krajnje visokog i krajnje niskog stanja. Zasebno niti jedan plus ne bi opstao kao ni minus. Zajedno mogu stvarati vječitu igru i zanimljive amplitude.

Imamo apsolutno pravo biti u nekom od stanja koja nam momentalno ne odgovaraju.

Boreći se stalno protiv takvih stanja bježim od njih i ne dozvoljavam im njihovo sazrijevanje. Kvalitetno stanje ili emocija koje su već na putu prema meni ,ne mogu doći ili ne dolaze u onom obliku koji mi je potreban. Nakon kiše ne dolazi sunce, dolazi duga,a onda s njom i sunce. Između jedne i druge pojave postoji prostor izmješanosti koji teži ili jednoj ili drugoj strani. Potrebno joj je vrijeme preobrazbe.

Prihvaćajući lakše otpuštamo 


Prihvatila sam bilo koje stanje koje nije bilo niti malo ugodno i osjetila sam kako mu  intenzitet opada. Ono ćemu ne pridaješ važnost ono odlazi od tebe ili se gasi jer nitko ne potpiruje vatru. Otpuštanje polako dolazi nakon toga kao logičan slijed promjene. Lako je otpustiti nešto što uopće više ne doživljavaš. To me podsjeća na „poklone“. Poklon je sve ono što prihvaćaš i uzimaš bilo u materijalnom ili nematerijalnom obliku. Uzimaš samo one koji su tebi važni ,sve ostalo što ti ne treba ne uzimaš jer bez toga možeš.

Dopuštanje


Ako dopustimo cijeli ovaj proces , on će kraće trajati. Sjetimo se koliko dugo, vrlo dugo možemo biti u nekoj emociji ili stanju jer ne dopuštamo proces sazrijevanja i optuštanja. Čak i kada nakon nekog vremena ponovno počnemo pričati o nekom događaju javlja se emocija koju ne želimo. Još uvijek nismo  dopustili procesu da napravi svoje. Dok god se borimo dobivamo veću borbu nasuprot sebe.

Niti jedno loše stanje ili emocija nisu loše dok to mi nismo izjavili sami sebi. Nismo umorni sve dok to nismo sami sebi izjavili. Tek tada počinjemo osjećati umor. Oni koji znaju te govore sasvim suprotno, iako znaju da bi nakon tako silnog rada trebali biti umorni. Super sam, imam snage i kad još napravim pra zadataka kvalitetno ću se odmoriti.

Tako se nadilaze loša stanja i emocije u kojima smo. Nije emocija u nama , mi smo u njoj.

Kako vam ovo zvuči? Meni fenomenalno jer ako sam u nešto ušla , isto tako mogu i izaći. Lako ,teško, najteže, nije bitno. Bitno je da mogu birati.

Život je u svojoj cijelosti vrlo zanimljiv jer je nepredvidljiv.

Sigurno imate takve vrckave osobe u svom okruženju. No, ako ste ih već nakon niz godina upoznali , onda vas ništa kod njih ne može iznenaditi. Poznajete odakle sve to dolazi i već vam je ta osoba odavno zabavna. A zanimljivo je kad pretjera da ju svojim dobrim stavom znate ukrotiti i ubrzo postaje poslušna.

Život zaista treba živjeti svakom porom na svom tijelu, svakim krvnim zrncem i svakom stanicom u našem tijelu.

Čini mi se da u ljudskom tijelu ima 100 bilijuna stanica.

E, kakav je to prebogat život. Svaki dan živiš bar za jednu od njih.