Novi Zagreb - Da
li vam se to dogodilo barem jedanput u životu ili možda griješim s pitanjem ?
Koliko
vam se to stanje često događa? Možda je
to ipak nešto realističnije pitanje. Što prije budemo iskreniji prema sebi i
realističniji imam ćemo više ideja i novo stvorenih mogućnosti kako doskočiti
ovom stanju, prepoznati ga i svijesno mijenjati. U konačnici možda je to samo
prijekopotreban prijelaz iz jednog stanja u drugo i obrnuto.
Nakon
mentalne iscrpljenosti i ne zanemarujuće fizičke u kombinaciji s njom, opada
moja unutarnja snaga. Tada se pojavljuju , rekla bih , bezpredmetne emocije. U
njima nema žara, usporene su i ako ih ozbiljno shvatim mogle bi postati vrlo
razarajuće. Razgovaram s njima pitajući ih
što je prethodilo njihovom dolasku. Tražim po kutiji vrlo svježe
prošlosti koji ih je triger izazvao. Ne mogu ga naći. To je tako skriveno i zapleteno
u neke iste emocije koje mi onemogućavaju vidjeti širu sliku. Triger mora biti
, to znam. Ostavim i čekam. Doći će sam i pokazati se. Samo trebam biti
opuštena i zadržati to stanje. Nema previše laktarenja jer tada borba počinje.
Pjesma koja prati emociju
Sjetite
se trenutaka kada vam jednostavno odgovara samo određena vrsta glazbe od vrlo
nježne pjesme do klasične glazbe ili u suprotnom slučaju, kad vam je potreban
jak ritam te birate punk, trash,techno ili pop.
Ako
je „tijelo“ izabralo to stanje, ono se u njemu treba odmoriti ili zaštititi od
prevelike mentalne preopterećenosti. Kad bismo bili svjesni koliko dnevno
opterećujemo naš um možda bismo sa zadovoljstvom dočekali ovakve trenutke. Samo
naš podsvjesni um dnevno uzima i do 9
000 000 informacija. Ne moram još navesti svijesni um koji svake minute uzima
5-9 informacija. A gdje je platforma koja je u podsvijesti izgrađena od našeg
rođenja? To je naša baza podataka. Mnogo je to podataka. Znamo se začuditi kako
smo u jednom trenutku izuzetno
raspoloženi,a onda već u drugom to nismo. Jučer smo bili izuzetno sretni ,danas
to već nismo ili nismo tog intenziteta.
Pozitivno i negativno stanje uma
Zanimljivo
je da postoje samo ove dvije sfere stanja uma. Malo dalje kad pogledam postoje
pozitivno i negativno nabijeni ioni, postoje dva Zemljina pola jedan je plus ,a
drugi minus . Postoje dvije opcije ili
si živ ili mrtav, ne možeš biti između jer tog stanja nema. To je samo
vječita igra između krajnje visokog i krajnje niskog stanja. Zasebno niti jedan
plus ne bi opstao kao ni minus. Zajedno mogu stvarati vječitu igru i zanimljive
amplitude.
Imamo
apsolutno pravo biti u nekom od stanja koja nam momentalno ne odgovaraju.
Boreći
se stalno protiv takvih stanja bježim od njih i ne dozvoljavam im njihovo
sazrijevanje. Kvalitetno stanje ili emocija koje su već na putu prema meni ,ne
mogu doći ili ne dolaze u onom obliku koji mi je potreban. Nakon kiše ne dolazi
sunce, dolazi duga,a onda s njom i sunce. Između jedne i druge pojave postoji
prostor izmješanosti koji teži ili jednoj ili drugoj strani. Potrebno joj je
vrijeme preobrazbe.
Prihvaćajući lakše otpuštamo
Prihvatila
sam bilo koje stanje koje nije bilo niti malo ugodno i osjetila sam kako
mu intenzitet opada. Ono ćemu ne
pridaješ važnost ono odlazi od tebe ili se gasi jer nitko ne potpiruje vatru.
Otpuštanje polako dolazi nakon toga kao logičan slijed promjene. Lako je
otpustiti nešto što uopće više ne doživljavaš. To me podsjeća na „poklone“.
Poklon je sve ono što prihvaćaš i uzimaš bilo u materijalnom ili nematerijalnom
obliku. Uzimaš samo one koji su tebi važni ,sve ostalo što ti ne treba ne
uzimaš jer bez toga možeš.
Dopuštanje
Ako
dopustimo cijeli ovaj proces , on će kraće trajati. Sjetimo se koliko dugo,
vrlo dugo možemo biti u nekoj emociji ili stanju jer ne dopuštamo proces
sazrijevanja i optuštanja. Čak i kada nakon nekog vremena ponovno počnemo
pričati o nekom događaju javlja se emocija koju ne želimo. Još uvijek
nismo dopustili procesu da napravi svoje.
Dok god se borimo dobivamo veću borbu nasuprot sebe.
Niti
jedno loše stanje ili emocija nisu loše dok to mi nismo izjavili sami sebi.
Nismo umorni sve dok to nismo sami sebi izjavili. Tek tada počinjemo osjećati
umor. Oni koji znaju te govore sasvim suprotno, iako znaju da bi nakon tako
silnog rada trebali biti umorni. Super sam, imam snage i kad još napravim pra
zadataka kvalitetno ću se odmoriti.
Tako
se nadilaze loša stanja i emocije u kojima smo. Nije emocija u nama , mi smo
u njoj.
Kako
vam ovo zvuči? Meni fenomenalno jer ako sam u nešto ušla , isto tako mogu i
izaći. Lako ,teško, najteže, nije bitno. Bitno je da mogu birati.
Život
je u svojoj cijelosti vrlo zanimljiv jer je nepredvidljiv.
Život
zaista treba živjeti svakom porom na svom tijelu, svakim krvnim zrncem i svakom
stanicom u našem tijelu.
Čini
mi se da u ljudskom tijelu ima 100 bilijuna stanica.
