Remetinečki Gaj - U ponedjeljak 12. lipnja, prisustvovali
smo otvorenju izložbe Dispozitivi gledanja koja dio je
cjelogodišnjega suradničkog projekta BADco. i Marka Tadića pod naslovom Ništa
tromo u svijetu, a koji uključuje istraživanje, izložbu i izvedbene
događaje na temu ritmoanalize, principa prezentacije kompleksnih ritmičkih
(vremensko – prostornih) struktura. Izložba se održava u okviru
godišnje programske koncepcije Galerije Bužančić pod nazivom Tijelo i
um (Body & Mind).
U
terminologiji Henrija Lefebvrea, tijelo je 'buket' ritmova koji istovremeno
djeluju u svojim različitim brzinama i raspoređeni su tako da formiraju
koordinacije. Lefebvre rabi pojam poliritmija za označavanje
višeslojnih ritmičkih okruženja u kojima različiti ritmovi istovremeno
inter-agiraju. Međutim, negativni poremećaji u ritmu obično uzrokuju lokalno
širenje nesklada što može imati katastrofalne posljedice za cijeli sustav.
Lefebvre naziva ovaj destruktivni ritmički fenomen aritmija.
Posljednji Lefebvreov pojam je izoritmija, što je skup
hijerarhijski koordiniranih ritmova. Taj odnos ritmova sinkroniziran je odozgo
– ritmovi su dovedeni u stjecaj pod vanjskim utjecajem.
Osim
vlastitih bioloških ritmova, tijelo također prima ritmove izvana – iz
društvenih, kozmičkih i prirodnih/ekoloških svjetova. Društveni ritmovi su
kulturno i povijesno uvjetovani i uključuju ritmove hranjenja i spavanja, radno
vrijeme, pauze i odmor. Ti ritmovi su naučeni, ali, naravno, utječu na biološke
ritmove (i obratno). Isto vrijedi i za kozmičke i prirodne/ekološke ritmove,
kao što su ritam dana i noći, mjeseci, godišnja doba, biljni i vremenski
sustavi.
Lefebvre naglašava da tijelo uspostavlja omjere
među ritmovima koje osjetimo. Ritam dnevnoga ciklusa vrlo je spor u usporedbi s
onim lepeta krila komarca, ali je brz u odnosu na Zemljinu orbitu oko Sunca.
No, ljudsko tijelo nam daje osnovu na kojoj se može usporediti ritmove.
Apstraktne vremenske strukture postaju povezane sa stvarnim fizičkim mjestom, a
to je ljudsko tijelo i time se aktualiziraju.
Međutim,
tijelo stavlja u ritmičke odnose i prostorne transformacije pa određenu
infrastrukturu i materiju uvezuje sa sedimentiranim praksama koje potom rađaju
institucije, arhitekture i uređene zone u kojima se aktualiziraju različite
tjelesne tehnike.
Ova
izložba, nastala u susretu Marka Tadića i članova kolektiva BADco., razvija se
u samom prostoru galerije Vladimir Bužančić i jedan je korak u procesu koji će
rezultirati predstavom Ispravci ritma s premijerom u studenom
2017. godine u HNK Zagreb.
 |
| Marko Tadić, slikar, asistent na Likovnoj akademiji Zagreb |
- Po prvi puta u ovakvoj suradnji sa BADco. radim na ovoj vrsti izložbe i drago mi je istaknuti kako se naša suradnja nastavlja, te predstava na kojoj radimo, gdje će premijera biti u Hrvatskom narodnom Kazalištu, u studenome, ove godine. Ovo je samo jedan dio predstave.
Naša suradnja na drugim projektima traje već dugo, tako da je ovdje zaista odlična pozitivna i kreativna energija, koja nas iznimno potiče.
Iza nas je sedam dana zajedničkog rada, koji je protekao, rekao bih kao u trenu i ovo što imate priliku vidjeti danas - top su samo posljedice tog našeg zajedničkog procesa.
 |
| Goran Sergej Pristaš, dramaturg iz BADco. |
- Ova izložba je jedan korak u procesu naše dugogodišnje suradnje sa markom Tadićem, u kojoj smo pokušali zapravo preispitati, kako bi izgledao neki prostor "mali labaratorij", alelijer koji bi uvezao kazalište i galeriju. U nekoj logici same izložbe smo pokušali ostaviti da na izložbi nema nikoga mi ničega, a da galerija bude prekrcana.
Tako da smo postavili sve one elemente, koje inače nalazimo u kazalištu, koje nalazimo u galerijama, na jedno mjesto i napravili nove konfiguracije među njima. I onda dokumentirali, što smo radili - u tom prostoru, što se može vidjeti u drugoj kazališnoj dvorani, koju smo ispraznili od stolaca.
Eto, to je neka temeljna metodološki slijed. Naime, to je dio rada, koji mi razvijamo za predstavu koje će premijero izaći u studenome u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pod naslovom - Ispravci ritma.
 |
| Anita Zlomislić, vioditeljica galerije Vladimir Bužančić |
- Izložba - Dispozitivi gledanja - je zajednička izložba, koja je dio cjelogodišnjeg projekta Marka Tadića i BADco. Izložba se bavi problemima ritma analiza, ali isto tako izmještanja prostora gledatelja u prostor izvedbenih umjetnosti.
Cijela ta izložba odvija se unutar godišnjeg galerijskog programa, koji tematizira - Tijelo i um. Dakle i ova izložba također se oslanja , nastavlja i nadovezuje na tu priču, u kojoj problematizira odnos između tijela, između njegovih ritmova i utjecaja koji dolaze iz naše svijesti, a koji su potaknuti našom okolinom. Da li su to godišnja doba? Da li su to ciklusi u prirodi? Da li su to ciklusi dana i noći? Da li su to socijalni utjecaji ili su to utjecaji koji primamo iz svoga okruženja, kao što je npr. arhitektura, kontakt sa umjetnošću itd...
Dakle, ta priča je jedan mali segment istraživanja BADco. i Marka Tadića, koji će onda poslije rezultirati njihovom zajedničkom predstavom, kao završnim dijelom tog projekta - koja će se održati u studenome u Hrvatskom narodnom kazalištu.
