petak, 31. ožujka 2017.

Budite svijesni svojih osjetila

Remetinečki Gaj - Početkom proljeća počinju naše aktivnosti na otvorenome. Prva na redu bila je škola u prirodi Đurđevac. Sreća nas je poslužila pa je dan bio sunčan i topao. Gluhoslijepima sada su bila simulirana ostala osjetila te pobuđeni osjećaji.

Kinestetička osjetila

Iako smo znali da idemo u tzv Hrvatsku pustinju ipak su se iznenadili tolikom pijesku pod nogama. Noge su gazile neravnu, klizavu površinu, izmicale se…. Izazov veći nego što mislite. Uslijed oštećenja vida i sluha ni ravnoteža nije stabilna. Pa dok se na ravnom terenu, predvidivom rasponu stepenica, rampi ili sličnim terenima po gradu krećemo vrlo uhodano: intervenor i korisnik, sada je bio izazov za oboje. Ne toliko da bi bauljali i padali nego da su ih poslije boljeli mišići nogu koje slabo koriste. Gluhosljepoća nije samo problem vida i sluha, nego cijelog niza posljedičnih veza. Oprez u kretanju stvara obrasce kretanja. Pojedine mikroskupine mišića rade više tj.manje. Često se razvija kifoza kod osoba oštećena vida koje nastoje biti i dalje brze i učinkovite u kretanju. Hodajući ramena poguraju naprijed kako bi se pri sudaranju s predmetima zaštitila prsa pri čemu se razvija spomenuta deformacija (i ostale vezane uz držanje tijela češće nego kod videćih osoba).

Osjet topline

A baš je bilo ugrijalo. Razgled je bio u podne. Dan bez oblačka. Sunce grije “sa svih strana”. Mnogi su krenuli kao u šetnju pa nisu imali bočice s vodom. Zdravlje nam nije bilo ugroženo, ali odlično za uživjeti se u pustinju. Uh, i obavezna boja odjeće za prevoditelje je crna. Jer čini najbolji kontrast za ruke kojima se znakuje. A i položaj prevoditelja u prostoru je najjasniji jer su boje unutarnjih prostorija obično bijele/svijetle te se krećemo vani najčešće po danu. Onome tko ima malo vida, svaka pomoć da jasnije vidi je vrlo važna.

Vid

Je svima bio otežan uz to bliješteće sunce. Radi važnosti ekspresije lica u znakovnom jeziku prevoditelji ne bi trebali nositi sunčane naočale (kao ni kosu koja prekriva lice, muški bradu i sl) no, u ekstremnijim uvjetima dolazi do procjene omjera štete i koristi.

Um

Centar svega, pratili smo objašnjenja stručnog voditelja kako je nastala naša pustinja. Uloga u prapovijesti i povijesti, geografske, botaničke, zoološke i antropološke zanimljivosti. Meni je bilo vrlo zanimljivo. Kao prevoditelj moram pažljivo poslušati sve što vodič kaže, razmisliti o tome te prevesti na znakovni- brzinom da se prijevod odvija simultano. Ipak sam zadržala svoje pravo da zaustavim govornika kada mi je potrebno više vremena za prijevod ili kad mi treba ponoviti nešto rečeno. Imali smo za vodiča 25-godišnjaka koji je već na doktorskom studiju. On je imao pred sobom skupinu ljudi koja je u prosjeku daaavno bila u srednjoj školi. Vodič je par puta rekao: “..kao što se sjećamo iz srednje škole…” Mi se nismo sjećali iz srednje škole, on je.

Dodir

Nakon rezervata išli smo pogledati novu atrakciju Đurđevca- deve. I tamo su nam ljubazni timaritelji pričali zanimljivosti. No, ipak je atraktivnije bilo maziti i češkati deve. Hraniti je kad nam slinavim ustima uzme mrkvu iz ruke. Obostrano uživanje deva i ljudi. Malo je manji užitak je bila koja slinava pusa, ali zabavno svakako. Imaju magarčiće, kozice. Još krzna za opipati. Dojam su produbile timariteljeve riječi kako su deve izvrsni prijenosnici emocija. Imaju li nervozne ljude pred sobom i same će se tako ponašati. Sada su bile mile i drage!

Okus

Prvo šetnja i edukacija, a onda ručak. Tada svaki ručak dobro sjedne. Mljac! Kad sam dogovarala meni za nas, prvo sam čula ponudu, a onda s vlasnicom restorana raspravila koje od tih jela se najlakše jede. Osobi koja ne vidi i ne čuje jelo u javnosti treba biti servirano tako da ga što lakše može uloviti vilicom/žlicom uz diskretne dodire prstima da se ne zamaže (prvo prste a onda sljedeće što njima dirne: hlače, bradu, čašu..). Ne možemo joj šapnuti dok drži vilicu i nož da je njoka npr. na lijevoj strani tanjura. Osoba bi trebala pustiti pribor i primiti prevoditeljeve ruke za znakovanje. Ili pak prevoditelj diskretno pomakne ruku svog korisnika. No, da bi bilo što manje situacija asistiranja pri jelu u javnosti jer jelo treba jesti u miru, unaprijed predvidimo takve situacije. Špagete s umacima izbjegavamo, grašak…probajte se igrati te bez vida pojesti svoj obrok.

Ljubav

Na povratku smo stali posjetiti našu gluhoslijepu korisnicu smještenu u domu za starije i nemoćne baš pored ceste kojom smo se vozili. Gospođa Manda bila je prije na svakoj radionici, druženju, susretu. Dugo nam nije dolazila. Daleko smo joj sada, godine i nemoć idu. Veselje što smo stali pozdraviti se, tuga što je tako oslabila od prošlog susreta, ljubav u svakom zagrljaju.