Sopot - Ja sam Snježana Krušelj –
knjigovođa. Znam, sad vam je pred očima slika vremešne gospođe s naočalama,
malčice pogrbljene i beskrajno dosadne. I potpuno vas razumijem, svako
zanimanje ima svoj stereotip. A knjigovođe su baš dosadni i nikome potrebni. A
kad vam i zatreba knjigovođa, onda je on nužno zlo, treba ga platiti, a vi baš
ne znate čemu on uopće služi... I tako se ja već dvadesetak godina bavim poslom
koji nitko ne voli i koji je svima nerazumljiv i dosadan.
Iako ekonomija nije bila
moj prvi izbor (kao i većina mojih prijateljica, htjela sam biti učiteljica), nikada nisam požalila što
sam svoj profesionalni život posvetila brojkama, bilancama, porezima... Već u
srednjoj školi znala sam da me ne zanima nikakva makroekonomija, marketing,
trgovina, bankarstvo, već upravo i baš knjigovodstvo. U knjigovodstvu je sve
egzaktno, organizirano, jednoznačno, konačno. Na faksu sam bila jedna od
rijetkih koji smo upisali smjer Računovodstvo i financije, velika većina kolega
je studirala Marketing – profesiju budućnosti.
Još za vrijeme studija uspjela sam se zaposliti u jednoj maloj firmici,
gdje sam pod mentorstvom iskusne voditeljice knjigovodstva, u praksi naučila
prve „tajne“ i čari knjigovodstvenog zanata. Zatim me put odveo u
knjigovodstveni servis, gdje sam radila 2 godine, i shvatila da su moja znanja
i vještine sasvim dovoljne da se samostalno uhvatim u koštac sa izazovima i
potrebama knjigovodstva malog poduzetništva.
I tako, već 20 godina
plovim samostalnim, poduzetničkim vodama. Kao mladoj ženi i poduzetnici u
početku nije bilo nimalo lako. Tih, 90-tih godina, kad je poduzetništvo u ratnoj
i poratnoj Hrvatskoj bilo još u „vrtiću“, borba se vodila sa poslovnošću,
neplaćanjima, lovu u mutnom, pa i sitnim (i ne baš sitnim) prijevarama. Biti
žena u tim vodama nije bilo nimalo lako. A još kad vam na vrata pokuca ozbiljan
poduzetnik u zrelim godinama s namjerom da vam povjeri poslovanje svoje
etablirane tvrtke, a vi imate tek 20 i koju... Ni blizu stereotipa o dobrom,
iskusnom i spretnom knjigovođi! No, mnogi poduzetnici iz tih dana, još i danas
su moji zadovoljni klijenti i prijatelji.
Kako su prolazile godine,
„peglala“ sam svoje iskustvo i znanja, i danas mogu s ponosom reći da je moj
obrt obiteljskog karaktera. Osim mene i supruga, zapošljava još jednu radnicu.
Nemamo ambicija postati veliki biznis s stotinama klijenata. Baš naprotiv, s klijentima
razvijamo individualni i osobni pristup, pa su naše poslovne suradnje
dugogodišnje. Naš moto nije kvantiteta, već kvaliteta, posvetiti se klijentu i
njegovim potrebama, stalno se educirati, stjecati nova znanja i vještine, biti
u tijeku sa čestim i turbulentnim promjenama u poslovanju i zakonodavstvu.
A osim toga, život je puno
više od posla. Osim što sam poslovna žena, prije svega sam supruga, majka, kći,
prijateljica....
Prije nego što sam upoznao gospođu Snježanu, ja sam mrzio knjigovodstvo.
OdgovoriIzbrišiA vidi sad!