.

utorak, 27. prosinca 2016.

Rukopisi koje smo ostavljali jedni za duge

Novi Zagreb - 


Oprost


Znala sam često pročitati rečenice o oprostu drugima. Teško ih prihvaćala. Držala sam svoj oprost drugima grčevito za sebe. Ne mogu ga samo tako lako dati. Mislila sam jedno duže vrijeme na takav način. Danas tu moju sliku vidim i u drugima. Smatram to jednim normalnim logičnim ponašanjem. Nismo ni naučeni drugačije. Jednostavno nismo tako odgajani, bar većina nas.

Ne dajući oprost stavljamo se u lošiju poziciju nego što to uopće možemo i zamisliti. Razmišljamo i donosimo sudove kome i za što bi trebali oprostiti. Naša tvrdoća veća je od bilo kojeg i najtvrđeg kamena. Naš oprost je samo naš i mi ćemo odlučiti kada ćemo i kome ga dati. Ako ga ne dajemo, on će ostati u nama i nestat će njegova svrha. Naš oprost nije u nama da ga grčevito čuvamo za sebe, nego da ga dijelimo. Tu je njegovo bogatstvo.

Ako ne dam oprost


Naše unutarnje nezadovoljstvo će rasti i rasti. Slat će nam znakove, upute , tjerat će nas da nešto poduzmemo.

Gledajući s druge strane svi smo mi grješni ljudi. Svi imamo odlične, no i manje dobre akcije koje svakodnevno poduzimamo. Kada upadnemo u tu rupu čekamo ruku koja će nas iz nje izvući. Čekamo oprost jer smatramo da smo zaslužili. Svoje grijehe ne vidimo velikima  i trebali bi nam se tolerirati.

Ali kada se priča okrene i kada se od nas očekuje da budemo mi ti koji trebamo oprostiti sve ide mnogo teže. Tuđe grijehe gledamo mnogo većima nego što uopće jesu. Zašto? Upravo zato jer naša unutrašnja povrijeđenost je toliko velika da se ne možemo njome nositi.  Što je to povrijeđeno u nama? Koja to naša vrlina povrijeđena? Možda iskrenost, plemenitost, radišnost ili dosljednost. Ako gajimo sve te vrline u sebi kako onda nekome oprostiti? Zar samo ih tako pogaziti s jednom riječju...OPRAŠTAM TI

Teško, vrlo teško. Znam. Unutrašnja borba je prevelika.

Vlastita sloboda je u oprostu


Sjetite se riječi koje nas uče veliki....oprostiti onome koji to nije zaslužio i u sebi ga time prigrliti je najteži potez nas samih.

U početku su me progonile te riječi, a kasnije vodile prema izlazu. Danas su za mene postale svetinja i  put kojim idem i kojem težim.

Shvatila sam zašto sam se odupirala. Zar pogaziti svoju riječ? Ne, nikada. Kad sam shvatila da u tome leži moja vlastita sloboda , sve je krenulo silovitom brzinom. Nestali su sukobi, loša komunikacija, loši odnosi. Nastao je preokret. Život se počeo ispunjavati dobrim pojedincima, odličnim situacijama, fantastičnim odnosima. Nestala je potreba analiziranja starih situacija, sve kreće prema naprijed.

Preokret u mom razmišljanju bila je najveća blagodat za mene. Osjećala sam se boljom i kvalitetnijom osobom, opuštenijom i sređenijom. Danas kada slušam ljude koji su isti kao ja nekada, emotivno me ne dodiruju, ne mogu me više pokrenuti u svom smjeru. Postajem promatrač ,a ne akter njihove priče. Tu je još jedan veća vrijednost za njih. Takvim novim ponašanjem pomažem im da lakše dođu na isti taj put kao i ja . Preko puta sebe imaju smirenu osobu koja ih sluša i ne sudi. To im je momentalno potrebno jer je i njihova unutarnja tendencija da se smire i budu zadovoljnije osobe. Kada svu svoju priču iznesu u jednom dahu,  stanu jer nemaju ništa više reći i pogled usmjere na mene. Dovoljno je jedno pitanje. Želiš li to promijeniti? Tako im pružam mogućnost da prvo oproste sebi, a ne da ga traže od drugih. Prihvaćanje i tolerancija nas samih je prvi i najveći korak. On je pokretač naših unutarnjih promjena. Sljedeći veliki preokret nastupa kada oprostiš nekome tko to ne zaslužuje. To je tvoje unutarnje čišćenje. Nakon toga slijedi šok za šokom koji će vam razmaziti i obgrliti dušu, a to su promjene koje ćete ubrzo vidjeti na drugim ljudima. Oni će imati veću potrebu za vama nego što su je do sada imali. I to će vas šokirati. Duša će vam iznutra plakati od sreće.

Ako okrenemo priču...zar to nekada i vi niste očekivali od drugih i bili bi im do neba zahvalni za tu gestu, ali je niste dobivali.

Sad ste vi ti koji ste pokrenuli kotačić dobrote počevši od sebe. Odigrali ste jedan vrlo vrijedan korak za svoju budućnost. Ne zaboravite budućnost gradite upravo sada.

Hvala vam.

Zapisujete li situacije u kojima ste napravili nešto što ste dugo pokušavali bez obzira na rezultat?

Ako niste, sada je trenutak.

Neki puta je i poleđina računa koji leži u novčaniku veliki trenutak da zapišete svoje iskorake.

Sad. Ne ni minutu kasnije jer će te zaboraviti taj osjećaj.
Zašto to radimo? To će nam biti putokaz  za dalje.

Aleksandra Ivanac / life and bussunes coach / konzultant / edukator ... www.coachingflow.com


od srca za vas...biraj svoj poklon:


· 1 besplatna radionica i 2 coaching termina.... dobivaju prve 2 osobe koje se jave na mail
· 2 besplatna coaching termina........ dobivaju  sljedeći  5 osoba koje se jave na mail
·  1 besplatna radionica po izboru..... dobiva narednih 5 osoba koje se jave na maii za radionice (vidi na   www.coachingflow.com   prijavi  se ) info@coachingflow.com
·  Sretno u novoj 2017. godini...........Vaš Coaching Flow

Nema komentara:

Objavi komentar