Novi Zagreb -
Oprost
Znala sam često
pročitati rečenice o oprostu drugima. Teško ih prihvaćala. Držala sam svoj
oprost drugima grčevito za sebe. Ne mogu ga samo tako lako dati. Mislila sam
jedno duže vrijeme na takav način. Danas tu moju sliku vidim i u drugima.
Smatram to jednim normalnim logičnim ponašanjem. Nismo ni naučeni drugačije.
Jednostavno nismo tako odgajani, bar većina nas.
Ne dajući oprost
stavljamo se u lošiju poziciju nego što to uopće možemo i zamisliti.
Razmišljamo i donosimo sudove kome i za što bi trebali oprostiti. Naša tvrdoća
veća je od bilo kojeg i najtvrđeg kamena. Naš oprost je samo naš i mi ćemo
odlučiti kada ćemo i kome ga dati. Ako ga ne dajemo, on će ostati u nama i
nestat će njegova svrha. Naš oprost nije u nama da ga grčevito čuvamo za sebe,
nego da ga dijelimo. Tu je njegovo bogatstvo.
Ako ne dam oprost
Naše unutarnje
nezadovoljstvo će rasti i rasti. Slat će nam znakove, upute , tjerat će nas da
nešto poduzmemo.
Gledajući s druge
strane svi smo mi grješni ljudi. Svi imamo odlične, no i manje dobre akcije
koje svakodnevno poduzimamo. Kada upadnemo u tu rupu čekamo ruku koja će nas iz
nje izvući. Čekamo oprost jer smatramo da smo zaslužili. Svoje grijehe ne
vidimo velikima i trebali bi nam se tolerirati.
Ali kada se priča
okrene i kada se od nas očekuje da budemo mi ti koji trebamo oprostiti sve ide
mnogo teže. Tuđe grijehe gledamo mnogo većima nego što uopće jesu. Zašto?
Upravo zato jer naša unutrašnja povrijeđenost je toliko velika da se ne možemo
njome nositi. Što je to povrijeđeno u nama? Koja to naša vrlina
povrijeđena? Možda iskrenost, plemenitost, radišnost ili dosljednost. Ako
gajimo sve te vrline u sebi kako onda nekome oprostiti? Zar samo ih tako
pogaziti s jednom riječju...OPRAŠTAM TI
Teško, vrlo teško.
Znam. Unutrašnja borba je prevelika.
Vlastita sloboda je u oprostu
Sjetite se riječi
koje nas uče veliki....oprostiti onome koji to nije zaslužio i u sebi ga time
prigrliti je najteži potez nas samih.
U početku su me
progonile te riječi, a kasnije vodile prema izlazu. Danas su za mene postale
svetinja i put kojim idem i kojem težim.
Shvatila sam zašto
sam se odupirala. Zar pogaziti svoju riječ? Ne, nikada. Kad sam shvatila da u
tome leži moja vlastita sloboda , sve je krenulo silovitom brzinom. Nestali su
sukobi, loša komunikacija, loši odnosi. Nastao je preokret. Život se počeo
ispunjavati dobrim pojedincima, odličnim situacijama, fantastičnim odnosima.
Nestala je potreba analiziranja starih situacija, sve kreće prema naprijed.
Preokret u mom
razmišljanju bila je najveća blagodat za mene. Osjećala sam se boljom i
kvalitetnijom osobom, opuštenijom i sređenijom. Danas kada slušam ljude koji su
isti kao ja nekada, emotivno me ne dodiruju, ne mogu me više pokrenuti u svom
smjeru. Postajem promatrač ,a ne akter njihove priče. Tu je još jedan veća
vrijednost za njih. Takvim novim ponašanjem pomažem im da lakše dođu na isti
taj put kao i ja . Preko puta sebe imaju smirenu osobu koja ih sluša i ne sudi.
To im je momentalno potrebno jer je i njihova unutarnja tendencija da se smire
i budu zadovoljnije osobe. Kada svu svoju priču iznesu u jednom dahu,
stanu jer nemaju ništa više reći i pogled usmjere na mene. Dovoljno je
jedno pitanje. Želiš li to promijeniti? Tako im pružam mogućnost da prvo
oproste sebi, a ne da ga traže od drugih. Prihvaćanje i tolerancija nas samih
je prvi i najveći korak. On je pokretač naših unutarnjih promjena. Sljedeći
veliki preokret nastupa kada oprostiš nekome tko to ne zaslužuje. To je tvoje
unutarnje čišćenje. Nakon toga slijedi šok za šokom koji će vam razmaziti i obgrliti
dušu, a to su promjene koje ćete ubrzo vidjeti na drugim ljudima. Oni će imati
veću potrebu za vama nego što su je do sada imali. I to će vas šokirati. Duša
će vam iznutra plakati od sreće.
Ako okrenemo
priču...zar to nekada i vi niste očekivali od drugih i bili bi im do neba
zahvalni za tu gestu, ali je niste dobivali.
Sad ste vi ti koji
ste pokrenuli kotačić dobrote počevši od sebe. Odigrali ste jedan vrlo vrijedan
korak za svoju budućnost. Ne zaboravite budućnost gradite upravo sada.
Hvala vam.
Zapisujete li
situacije u kojima ste napravili nešto što ste dugo pokušavali bez obzira na
rezultat?
Ako niste, sada je
trenutak.
Neki puta je i
poleđina računa koji leži u novčaniku veliki trenutak da zapišete svoje
iskorake.
Sad. Ne ni minutu
kasnije jer će te zaboraviti taj osjećaj.
Zašto to radimo? To
će nam biti putokaz za dalje.
Aleksandra Ivanac /
life and bussunes coach / konzultant / edukator ... www.coachingflow.com
· 1 besplatna radionica i 2 coaching termina.... dobivaju prve 2 osobe koje se jave na mail
· 2 besplatna
coaching termina........ dobivaju sljedeći 5 osoba koje se jave na
mail
· 1 besplatna
radionica po izboru..... dobiva narednih 5 osoba koje se jave na maii za
radionice (vidi na www.coachingflow.com prijavi se ) info@coachingflow.com
· Sretno u
novoj 2017. godini...........Vaš Coaching Flow
Nema komentara:
Objavi komentar