Hrašće - Ovih dana smo posjetili naselje Hrašće u kojem se vrlo kvalitetno živi simbioza sretnog spoj tradicije, ali i modernog suvremenog načina življenja.
Kako smo mogli prijetiti u ovom naselju postoji velika sloga i želje svih mještana u smjeru što bržeg rješavanja zajedničkih potreba i problema naselja, što nam je u ugodnom razgovoru, vrlo strpljivo ali konkretno prenio g. Krešimir Kolarić, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Hrašće.
Ovaj naš susret se odvio u obližnjem kafiću, jer zbog sporosti lokalne administracije, u novouređene prostorije, koje su usput rečeno, adaptirane prije nekoliko mjeseci - još uvijek, na žalost - nije osiguran uredski namještaj.
 |
| Krešimir Kolak, predsjednik Vijeće mjesnog odbora Hrašće |
- g. Kolak, možete li nam reći kako stoje stvari sa komunalnom infrastrukturom u vašem naselju?
- Na sreću tu se možemo pohvaliti kako je naše naselje u tom dijelu uradilo velike korake i uz neke manje probleme zadovoljilo sve potrebe naših mještana, naselja Hrašće.
- Što nam možete reći o prometnicama, odnosno ulicama, prometnoj signalizaciji, javnoj rasvjeti u vašem naselju?
- Mišljenja sam kako je to gotovo svim naseljima, pa tako i našem "rak rana". Naime, što se tiče prometne povezanosti, to čak i nije toliko loše. Naime prometno smo povezani na na Goričku cestu i na Veliku cestu koja nas spaja sa Remetinečkim Gajem. Autobusne linije koristimo, Velikogoričku koja vozi na Glavni kolodvor , također koristimo i autobus koji prometuje prema Savskom mostu. To je samo po sebi odlično.
Na žalost smo u nezavidnoj situaciji, što se tiče autobusnih nadstrešnica, naime nije instalirana niti jedna u našem naselju, tako da naši mještani često puta, čekanje autobusa provode i po kiši, vjetru, snijegu - što će te se zasigurno složiti samnom - nije baš ugodno, a posebno kod ljudi u trećoj životnoj dobi ili kod djece.
Naravno, kako nismo uzimali ove loše činjenice na terenu - zdravo za gotovo - već smo kao Mjesni odbor u zadnje tri i pol godine od kada je ovaj saziv postoji, pokušali smo već sa nekoliko zahtjeva, zamolbi, popisivali moguće lokacije autobusnih stanica, ali za sada je to još uvijek , kako nam se čini, ostalo na - zahtjevu.
Same prometnice (ulice) su nam zaista u dosta lošem stanju, jer naše glavne ulice Antuna Arbanasa i Novozagrebačka ulica su, praktično dio Županijske ceste, koje vode prema Vukomeričkim Goricama i one su kao takve iznimno prometno opterećene. Vrlo je velika frekvencija prometa . Ovdje bih spomenuo, kako je gotovo svaki "šaht" na toj cesti ili "potonuo" ili nije "izniveliran" (poravnat) ili lupa, kada se preko njega prolazi. Postoji i slivnici iznad kojih stoje lokve vode, tako da je to zaista relativno loša situacija, a prometnice su rekonstruirane negdje oko 2004 - 2005 - 2006 godine, tako da se one još vode kao neke "friško" uređene , ali njihovo stanje je takvo da su spremne minimalno za - novi sloj asfalta.
Ništa nije bolje ni sa "sporednim" ulicama. Spomenuo bih ovdje Hrašćansku ulicu, koje je najblaže rečeno u očajnom stanju. Razrezana je na bezbroj mjesta, prekopana, tu stoji veliki broj rupa, zakrpa na zakrpi. Ova je ulica na žalost dodatno je stradala za vrijeme izgradnje obližnje autoceste Zagreb - Sisak. Dovoljno je reći kako se ona koristila, kao pristupni građevinski put tom velikom gradilištu. Možete samo zamisliti koliko je kamiona šljunka i ostalog građevinskog materijala prešlo preko nje , što je uzrokovalo velika oštećenja. U to aktualno vrijeme izgradnje su bila velika obećanja, od strane izvođača radova HAC-a, kako će po završetku radova ulicu sanirati, odnosno - dovesti u prijašnje stanje. No, na žalost, kao što i pretpostavljate - sva ta pusta obećanja su bila usmene prirode i naravno kada je autoput Zagreb - Sisak otvoren, sva obećanja vezana za Hrašćansku cestu su završila u njezinim asfaltnim oštećenjima i dubokim lokvama vode. Naravno od mjerodavnih nitko ništa više ne spominje i ponavlja se standardna priča, kako bi izbjegli svoju odgovornost.
Također u samoj toj Hrašćanskoj ulici imamo potrebu za nogostupom, sa južne strane. On je čak u planu, trebao je biti izgrađen ove godine, ali zbog Građevinske dozvole i još poneke dokumentacije, na žalost još uvijek nije, ali bi se navodno slijedeće godine i taj nogostup, a i sama ulica "ušla" u nekakvu rekonstrukciju. Kad padne kiša, na toj ulici vam je ponegdje potreban čamac, a negdje bager, kako bi se probili dalje.
Moram također istaknuti, kako nam se dosta probleme pojavilo izgradnjom autoceste Zagreb - Sisak. Ta cesta je praktično naše naselja sa sjeverne strane ogradila (kako drugačije reći?) od svijeta, jer je jednu ulicu, koja je korištena i kao pješačka i biciklistička staza, a koja se vezala uz Goričku cestu, jednostavno - presječena (zatvorena). Tu su također u aktualna vremena izgradnje autoceste Zagreb - Sisak, bili obećani veliki planovi i obećanja izgradnje biciklističke staze, no na žalost mještana našeg naselja, kao što je i za pretpostaviti , sve do današnjeg dana nije ništa izgrađena.
Sada je to, praktički palo "na leđa" Mjesnog odbora, odnosno Mjesne samouprave i naše Gradske četvrti, koja to isto providi kroz neke planove. Kako doznajemo, sve to bi trebalo biti izgrađeno već iduće godine. Ove godine, po mom mišljenju bi ti radovi trebali ući u projektiranje, te bi realizacija, vjerovatno slijedila u skoro vrijeme.
Naime, naši mještani iz tog dijele našeg naselja kada idu prema autobusnoj stanici ( a dobar dio koristi upravo tu autobusnu stanicu) nemaju nikakvu drugu alternativu, osim tog puta ili moraju ići "okolo" što im je mnogo mnogo udaljenije. Trenutno prolaze stazicom, koja je obrasla grmljem, žbunjem i visokom travom, što po noći doista - složiti ćete se - nije se ugodno kretati, pogotovo ženama, srednjoškolskim učenicima i sl.
No, tu postoji još jedna obeshrabrujuća činjenica, naime ukoliko naši mještani žele ići u smjeru Velike Gorice, nemaju uređen pješački prijelaz preko željezničke pruge, koji je nekada postojao na tom mjestu. Sada su prisiljeni koriste improvizirani "divlji" prijelaz. Svi skupa se nadamo, da se nikome ništa neće dogodi pri tim brojnim "ilegalnim" prijelazima pruge.
Dodao bih također, kako se naše naselje nalazi na samoj granici grada Zagreba i grada Velika Gorica i samim time kod javnog prijevoza postoji (svima poznata) ona prva, druga, zona. I sada netko tko iz našeg naselje Hrašće putuje u Veliku Goricu, ako ide na ovu stanicu, koja je bliže gradu Zagrebu, ako tu ulazi u autobus - on je u drugoj zoni. Znači, mora do Velike Gorice plaćati dvije zone, zato su naši mještani uvijek koristili već spomenutu autobusnu stanicu (Veliko Polje) kako bi bili u prilici koristiti - jednu zonu.
Javna rasvjeta nam je po ulicama koje se već dugo nalaze ovdje, funkcionalna. No, ponovno se pojavljuje problem sa autocestom Zagreb - Sisak. Naime, tu gdje je ta cesta prošla, tu je jedan dio nekakvih cca 100 metara od jedne ulice i cca 100 metara od druge, tu je jadan dio put ostao u mraku. Znači, upravo taj dio gdje bi trebala prolaziti ta buduća pješačka staza. Ta javna rasvjeta je u "Planu malih akcija" - Mjesnog odbora, a rok izgradnje, je nama na žalost još uvijek - nepoznat.
Naš - Plan malih komunalnih akcija -, osobno meni izgleda, kao neka - Lista želja.
To je tablica u koju mi zaista detaljno i revno navedemo probleme koje imamo. Problema ima jako puno, pa je to onda onako dosta sadržajna tablica. Naša Gradska četvrt na žalost ima ograničen proračun. Kako postoje također slična naselja poput našeg, sa također mnogo ne riješenih problema, stoga je nerealno očekivati kako Gradska četvrt ima priliku zadovoljiti sve naše potrebe. Tako da svake godine riješimo jednu, dvije stavke, ali uglavnom većina ostalih se proteže godinama u nazad.
Imamo, također jedan veliki problem u samom centru naselja, na našem Trg Juraja Muliha.
To je problem parkiranja.
Kako ste vidjeli i sami, naše je naselje na žalost dosta "zgusnuto", nemamo nekakvih velikih javnih površina, gdje bi se moglo organizirati javno parkiranje i sl. Kako se većina javnog života našeg naselja događa baš ovdje u samom centru naselja (tu su društvene prostorije, dom zdravlja, trgovine,kafići itd..) tada to stvara nesnosnu gužvu,ali i opasnost jer se ljudi parkiraju, ne imajući gdje drugdje, nepropisno parkiraju na nogostupima, na pješačkim prijelazima, uglavnom na svim mjesta gdje se ne bi trebali ....
No, na žalost fizički nemamo lokaciju gdje bi se naši sumještani ali i česti prolaznici (automobili, kamioni, autobusi itd..) kroz naše naselje mogli kulturno i komotno parkirati.
To stvara i stanovitu opasnost po pješake, izrazito za djecu, đake ili pak za starije sumještane. Spomenuo bih ovdje, kako smo prije godinu dana imali ovdje prometnu nezgodu, gdje je automobil na pješakom prijelazu naletio na učenika, što je na sreću svih nas, završilo bez težih posljedica.
Vijeće Mjesnog odbora naselja Hrašće je pokrenulo akciju, kako bi na jednoj manjoj parceli (iza Ambulante) izgradilo 8 do 10 parkirnih mjesta.
No, i to je jedna od stvari koja me čini nesretnim, jer mi to parkiralište gradimo već praktički tri godine (mi kao Mjesni odbor), sve od procedure podnošenja ideje, pa zahtjeva itd....
Prije je taj prostor imao funkciju parkića, koji se u stvari vrlo brzo pretvorio u okupljanje (problematične) mladeži u kasnim noćnim satima, gdje smo uz buku i žalbe sumještana, vrlo često znali pronaći i flaše alkoholnih pića, pa i gdje koju "špricu". U glavno, taj parkić nikada nije zaživio na način na koji je bio zamišljen.
Dok je , kako sam već spomenuo u samom centru naselja na našem Trgu Juraja Mulih kroničan nedostatak parkirnih mjesta, parkić nitko ne koristi. Stoga smo donijeli Odluku, da se prostor prenamjeni u parkiralište. Znači radi se o površini od 12 X 40 metara, koju treba asfaltirati, iscrtati parkirna mjesta i praktički je to - to. Procedure unutar Gradskih struktura se bile, prvotna ideja je bila, da se to samo asfaltira, pa onda ta ideja nije prošla, zato jer je za izgradnju parkirališta potreban projekt. Za tu spoznaju je prošla godina dana, pa se sada projekt u izradi, pa ako bude sreće druge godine ćemo izgraditi parkiralište.
Uglavnom, ono što je dosta iritantno za nas mještane u našem naselju Hrašće je činjenica, kako od ideja pa do same realizaciju parkirališta, će (?) proći - tri godine.
To je zaista teško odgovoriti i objasniti mještanima, na njihovo pitanje - Zašto vi niste u stanju izgraditi tih nekoliko parkirnih mjesta ?
To su te stvari koje nas (sve članove Vijeća Mjesnog odbora Hrašće) čine izuzetno nesretnima, no očito sustav na taj način funkcionira
- Kakva je situacija sa prometnom signalizacijom u vašem naselju?
- Prometne signalizacija je dosta dobra, s time da se pješački prijelazi (zebre), linije po cestama dosta rijetko obnavlja.
Evo, prošlo je dosta vremena od početka škole, a ništa se nije obnovilo.
Ponovno se vraćamo na priču da bilo kakav zahvat traje mjesecima, kako bi se pokrenulo od potrebe do same realizacije.
Naime, slali smo zahtjev upravo prošle godine, znači to je bilo lani u rujnu, kada se dogodila spomenuta prometna nezgoda (s obzirom kako nitko od nas nije prometni stručnjak) zatražili smo od naše Gradske četvrti Novi Zagreb - zapad, ciljano na Gradski ured za promet, koji je za to nadležan, da dođu na teren i da nam predlože konkretno, učinkovito riješenje, koje bi pratilo povećanje prometa. Mislili smo tu na "uspornike", nove prometne znakove, nove zebre, trepteća svijetla, stupići na nogostupa, parkiranje - da / ne ? i sl...
To su stvari koje mi kao vijećnici ne možemo odrediti jer kako sam već rekao nitko od nas nije stručnjak koji bi mogao donijeti riješenje.
Ja mogu prijetiti, kako je postojeće riješenje vrlo, vrlo loše. Iskreno se nadamo, kako se u ovakvoj prometnoj (ne kontroliranoj) situaciji neće nikom od nas ništa, dogoditi dok se ne to pokrene.
Na žalost, još nismo dobili nikakvu povratnu informaciju.
Dodao bih ovome, kako većinu stvari koje radimo kao Vijeće mjesnog odbora su u nekakvom statusu čekanja - nečega. To je, još jedanput ponavljam , stvar koja me jako razočarava. Nemam čak više ni energije da se borim.
Nema komentara:
Objavi komentar