Lučko - U prošli četvrtak smo posjetili Osnovnu Školu Lučko, gdje su nastavnici, učenici i gosti održali zaista maštovitu i zanimljivu kulturno umjetničku priredbu, pd nazivom - Vukovaru u čast - u znak sjećanja na 25. godišnjicu pada grada heroja - Vukovara.
U programu su sudjelovali mnogi pjevački zborovi: Pjevački zbor Osnovne Škole Lučko, zbor mladih "Allegro", mali dječji zbor Glazbene škole Pavla Markovca, te gosti iz Vukovara - dječji zbor "Vukovarski golubići".
Među gostima je i ove godine bio g. Zlatko Panković, koji je uz evociranje bolnih uspomena, školi poklonio repliku spomenika, rad Đurđe Ostoje i njezine suradnica Gabrijele Kiš - Jerčinović s Materijalnoga groblja u Vukovaru, najveće masovne grobnice u Europi. Ovaj kip je visok četiri metra, a čine ga četiri megalitne vertikale koje u svojim prosjecima sa sve četiri strane svijeta čine križ, sa vječnim plamenom u sredini. Ovaj iskreni poklon je u ime svih učenika i nastavnika ove škole primio ravnatelj Pavo Šimunović.
 |
| Zlatko Panković, Vukovarski branitelj, bivši zatočenik srpskih koncetracijskih logora |
- 25. godina u ove dane, dojmovi su uvijek isti. Znači pomiješana tuga i pomiješani ponos, ali je zaista prekrasno vidjeti svu ovu djecu, lijepo je vidjeti, da ljudi ne zaboravljaju. Da ljudi obilježavaju, sjećaju, gdje su ljudi zahvalni.
- Ovolika brojnost, ovoliki trud i ovoliki ponos svih prisutnih, pokazuje veliku snagu, kako se Vukovar neće zaboraviti.
- Ne, svakako. To svakako daje, pogotovo kada vidite tu mladu generaciju, ovu malu dječicu.... I ova škola koje sebi daje truda, i vjerujem uz mnoge škole u Hrvataskoj, da se to prenese na generacije koje će to prenositi na buduće naraštaje. Da se jednostavne, te stvari Domovinski rat nikada ne smije zaboraviti.
Kao doprinos tome, ja sam večeras poklonio školi repliku spomenika sa Memorijalnoga groblja u Vukovaru. To je moj mali simbolični poklon školi, koji će krasiti prostorije i koji će ostati ovdje za ovu ali i za sve buduće generacije, koje će pohađati ovu prekrasnu školu.
- Ovu repliku spomenika, darovali ste osobno ili u ime neke od brojnih organizacija ....
- Ne, to sam baš ja osobno darovao. To je inače meni poklonila preminula kiparica, autorica ovog rada gđa. Đurđe Ostoje i ja sam odlučio da ga darujem Osnovnoj Školi Lučko, kako bi ovdje ostao trajno, kako bi ostao uspomene i sjećanje svim budućim generacijama.
Na kraju bih u ime mnogih Vukovaraca od srca zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji ove zaista prekrasne , a u ponekim trenutcima i izuzetno emotivne priredbe, počevši od ravnatelja škole, koji ovu priredbu čitavi niz godina organizira, pa djelatnicima škole, učiteljicama i učiteljima te đacima i njihovim roditeljima.No, posebno danas zahvaljujem mojim "Vukovarskim golubićima" koji su danas doputovali posebno za ovu prigodu. Svima neizmjerna hvala!
 |
| Mila Pandžić, profesorica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti |
- Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo, što možemo i našoj školi ugostiti pjevačke zborove iz grada Zagreba i cijele Hrvatske, što mnogi sudjeluju u našem projektu - Vukovar.
Važno je da djecu učimo o povijesti naše domovine, kako bi djeca znala, kako je domovina nastala, da djeca znaju slaviti naše branitelje. Važno je nakon 25. godina obilježiti ovaj svečani dan - Dan sjećanja na žrtve Vukovar 1991.
Djeci treba pružiti informacije, kako su ti mnogi branitelji dali živote za nas, za našu domovinu i moramo ih cijeniti.
Večeras ste i sami bili svjedoci, pred prepunom sportskom dvoranom, kako je u ovoj našoj priredbi sudjelovao čitav niz pjevačkih zborova, na što smo ponosno ponosni. Kako ste vidjeli, imali smo goste čak i iz Vukovara, zaista kvalitetan pjevački zbor - Vukovarski golubići".
Svi ovi pjevački zborovi kao što je naš pjevački zbor Školski zbor, te sve ove glazbene škole, što dolaze u našu školu, sudjeluju u našim projektima: Vukovar, Projekt Božićno zajedništvo, Dani otvorenih vrata... Dakle svi projekti koji se održavaju u našoj školi, odražavaju veliki trud i rad djece,ali i voditelja, te volju i želju da sudjeluju u takvim priredbama. Da pokažu, kako i oni u osnovnoj školi žele doprijeti rastu naše domovine.
 |
| Dubravko Škrlin Hren, Župnik Župe Sv. Ivana Nepomuka, Stupnik, Lučko |
- Večeras smo se svi skupa na ovoj dječjoj priredbi - Dan sjećanja na žrtve Vukovar 1991 - osjećali nekako dostojanstvenije, ponosnije.
Naime, dvorani se osjetio jedan ponos koji se moga gotovo "rukama dirati", posebno je na nas sve djelovao ovaj zaista odmjeren i kvalitetan program u koji je uložen izniman trud sve ove dječice i njihovih voditelja ...Vidjeli smo goste i iz Vukovara ...
- Ja sam ostao ugodno iznenađen, ovdje sam ovdje tek dva mjeseca. Imao sam već više puta doći u školu i upoznati se sa djelatnicima, sa djecom itd... No, ono što me fasciniralo večeras promatrajući sat i nešto vremena, trajanja programa, od onih najmanjih do onih najvećih - tu nije bilo žamora, tu nije bilo priče. Oni su bili potpuno mirni, smireni i dostojanstveno sudjelovali u tom programu, koji je očito na svoj način, sam po sebi budio posebne, evo emocije, zahvalnost, promišljanje, sjećanje.... Budio memoriju na taj veliki događaj u našoj bliskoj povijesti.
Očito to, bez obzira na dob, djeluje na ljudsko srca. Jednostavno, moraš se umiriti, smiriti. Moraš "potonuti" na neki način u sebe, kako bi se uzdigao uz neke nove osjećaje.
Definitivno, promatrajući rad ove škole i jedan sklad i zajedništvo cijelog učiteljskog kadra na čelu sa ravnateljem, u što sam se uvjerio odmah po dolasku ovdje, daje određeni plod. Plod svega toga je upravo ova (večeras viđena) kreativnost djece od likovne umjetnosti do glazbene umjetnosti, registratorskoga umijeća, do smisla za vođenje programa mi do drugih načina izražaja talenta, koje određeno dijete u sebi ima. Svakako je za pohvaliti način na koji ovi učitelji rade i vrijeme koje oni ulažu.
Sve ovo što smo danas imali priliku vidjeti kao program, to nije plod obične, redovite one nastave, koja se mora odraditi. To je plod ljubavi nastavnika i djelatnika ove škole koji rade iz izvan onoga obaveznoga, gdje oni iskreno pružaju dio sebe, dio svoje osobnosti, ljudskosti, znanja, te sve to usađuju u srca djece. To se ovdje zaista vidi, to je večeras došlo do izražaja.
Pa evo, doista zahvaljujem na tome i čestitam toj djeci što su spremna prihvaćati te vrijednosti, zapravo od kojih se živi. Oni možda i nisu do kraja svijesni, ali prihvaćaju ih sa ljubavlju, a kasnije će to jednostavno prerasti u stil njihova života.
 |
| Dubravka Lemac, voditeljica Dječjeg zbora Vukovarski golubići |
- Večeras smo vidjeli ali i doživjeli zaista prekrasan program, koji je ponio sve prisutne da s ponovno osjete dostojanstevima, ponosnima što nas je naš Vukovar ponovno zbližio...
- Zaista je bilo tako. Nama je čast što smo danas ovdje na poziv gospodina Pave Šimunović, ravnatelja Osnovne Škole Lučko. Došli smo ovdje sudjelovati na koncertu koji je upriličen u čast Vukovara.
Obzirom da ne mogu svi građani Vukovara biti sutra u koloni u Vukovaru, lijepo je da se diljem Hrvatske i na ovaj način obilježava taj dan i sjećanje na žrtve.
- Moramo primjetiti, kako je vaš večeranji nastup izmamio mnogo simpatija, pobudio mnogo pozitivnih emocija ali i suza ...
- Naš zbor "Vukovarski golubići" djelujemo u Vukovaru već petnaestak godina. U početku rada naš cilj je cilj bio okupiti djecu povratnika.međutim to je danas preraslo zapravo u puno veći projekt i puno veći rad. Naime, kroz tih petnaest godina, evo mi smo snimili nekakvih šezdesetak autorskih pjesama za djecu iza kojih stoje velika autorska imena, od čika Šime Jovanovca, Generala Woo, Siniše Leopolda itd..
Izdali smo 4. samostalna nosača zvuka, mislim da na otprilike pedesetak CD-ova različitih dječjih festivala, nastupali smo diljem Hrvatske i izvan, od Sarajeve do Graz-a.
Na taj smo način pronosili ime našeg grada Vukovara i to u smislu pozitivne priče i priče gdje pokazujemo da se može zajedno, da se može na ljepši način. Naime, Dječji zbor "Vukovarski golubići" okuplja djecu svih nacionalnosti, nikada nismo pitali tko je tko. Naravno osim hrvatske, tu su djeca iz srpskih obitelji, ukrajinskih, rusinskih, makedonskih, albanskih, njemačkih itd... i svi zajedno zapravo jednako radimo, jednaki repertoar, bilo da su to pjesme Sv.. Nikoli, Božićne pjesme.
Evo sada za 15. godišnjicu izdajemo CD, gdje će se naći samo naše pjesme o gradu Vukovaru. Jednako tako svi skupa nastupamo, jednako se sjećamo svih žrtava. I drago nam je da smo prepoznati izvan Vukovara.
Mislim kako možemo reći da je naš zbor jedna pozitivna priča iz Vukovara, gdje pokazujemo da Vukovar živi i da su djeca, bez obzira da se ne smije zaboraviti što se dogodilo, ali da današnja djeca imaju pravo živjeti, imaju pravo na sretno djetinjstvo. Slijedom toga smo snimili, našu staru Vukovarsku pjesmu, Vukovrci će je prepoznati pod nazivom - O divni moj Vukovaru, ti voljeni Vukovar.
Zahvaljujemo se još jedanputa Osnovnoj školi Lučko i čast nam je bila biti danas ovdje. Vema smo zahvalni što su nas pozvali. Naime, ovo je prvi naš dolazak u ovo lijepo naselje, iskreno se nadamo kako ćemo ovu plodnu suradnju nastaviti svakako i dalje. Mislim kako će biti mnogo prilika za Školu na Mitnici i Osnovnu školu Lučko za raznoliku i plodnu suradnju.
 |
| Pavo Šimović, ravnatelj Osnovne Škole Lučko |
- Kakvi su vaši dojmovi sa večerašne priredbe?
- Ja sam oduševljen. Evo, ovo je u našoj školi peri koncert, program ovakve vrste. Krenuli smo sa jednom željom da se Vukovar nikada ne zaboravi, jer smatramo kako je Vukovar naša svetinja, a onaj narod koji ne poštuje svoje svetinje, na zaslužuje da postoji.
Moram istaknuti, onako iz srca, kako mi je posebno drago da su sa nama večeras bila djeca iz našeg grada heroja, iz našeg Vukovara, a to je onda pokazatelj da se iz pepela budi grad, porušeni grad. Grad koji je bio pust, sada živi i ova djeca koju smo večeras ugostili iz Vukvarana nekim način nam ulijevaju snažnu nadu, da će Vukovar živjeti i u budućnosti.
Uvijek u našem programu pokušavamo napraviti nekakvu poveznicu sa Vukovarom. Prošle godine je bio gospodin Zlatko Panković, koji je Vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora, koji nam je kroz svoje dirljivo svjedočanstvo o svom ratnom putu opisao sve strahote rata.
Imamo čast, da njegova kćerka pohađa našu školu.
Kao što se vidjeli i sami, gospodin Zlatko Panković je ove godine darovao našoj školi skupturu - repliku spomenika sa Memorijalnog groblja u Vukovaru. U međuvremenu se rodila ideja, da to uredimo kako jedan rodoljubni kutak, kako bi nas trajno podsjećao na temelje naše suvremene domovine.
Koristim ovu priliku, te zahvaljujem ovako javno gospodinu Zlatko Panković na zaista lijepom dragom i vrijednom poklonu u ime svih učenika, nastavnika i djelatnika naše škole.
- Večerašnji program je doista bio kvalitetan ali i dojmljiv. Večeras smo imali prilike svjedočiti velikom uloženom trudu, talentu i velikoj volji, kako učenika, njihovih voditelja ali i gostiju.
- Pa, je. Mi smo ponosni , da smo krenuli sa himnom, koju je izvela naša učenica, koja je ostavila duboki dojam.. Stječe se dojam da se domoljublje pomalo topi u nekakvim previranjima. Mi smatramo kako je domoljublje jedna vrijednost, koju svaki narod treba vrednovati, pogotovo mi koji smo brojem manji u odnosu na "velike". Imam osjećaj kako mi moramo još i više poticati domoljublje, a domoljublje zapravo znači čovjekoljublje i znači poštivanje i drugih. Domoljublje znači poštivanje vlastite domovine, ali i poštivanje svih drugim.
- Gospođa Dubravka Lermac, voditeljica Dječjeg zbora "Vukovarski golubići" je izjavila, kako se ona iskreno nada kako će se ova vaša tek započete suradnja i dalje sve kvalitetnije nastaviti ...
- Apsolutno, apsolutno! Evo, stjecajem okolnosti gospođa Dubravka Lemac je i ravnateljica Osnovne škole na Mitnici i mi ćemo sada i na razini škola uspostaviti suradnju, s time da mi već i sada imamo suradnju sa Osnovno Školom - Domovinske zahvalnosti u Kninu.
Ako smijem podijeliti svoj promišljanje za iduću godinu nastojati ćemo ugostiti i zbor iz Škabrnje i Knina.
Za kraj ovog našeg kratkog razgovora bih istaknuo, kako je ovo poruka, kako je Vukovar u temeljima naše domovine, kako bez žrtve Vukovara ne bi bilo ni naše Domovine i ona tri mjeseca koji su oni stajali, na braniku hrvatske, njihova žrtva je zalog onoga što mi danas imamo i to moramo cijeniti. Sloboda je nešto, što moramo cijenit, jer netko je rekao, da su Vukovarci rekli : Ako mi popustimo, svi ćemo visiti na stupovima. Da Vukovarci nisu napravili dobar štiti prema Zagrebu, pitanje je što bi bilo. Kako bi danas izgledao Zagreb i naši životi ako bi ih uopće bilo.
Nema komentara:
Objavi komentar