.

srijeda, 5. listopada 2016.

Turopoljska baština Obitelji Slanec

Hrašće - Ovih dana smo posjetili strastvenog modelara, ali isto tako upornog i samozatajnog sakupljača Turopoljske baštine i starina Josipa Sklanec u prostoru nasljeđene obiteljske kuće, koju on i članovi njegove složne obitelji nazivaju - malim muzejom.

Kako smo uspjeli doznati, ovaj je prostor uređen prije nekoliko mjeseci, vlastitim trudom i privatnim sredstvima obitelji Slanac. Ukusno koncipiran i izložen postav  je doista dojmljiv. 

Ulaskom u - mali muzej - kao da smo ušli u - vremenski stroj - koji nas je brzo ali nježno vratio u davne godine i vremena prošlih stoljeća, gdje smo imali priliku upoznati i vidjeti  mnoge uporabne predmete, o kojima nam je vrlo predano, sa puno strasti uz otkrivanje mnogih zanimljivosti, pripovdedao ljubazni domaćin Josip Slanec. 

Svi ovi izlošci su isječci iz svakodnevnog Truropoljskog načina življenja, tadašnjeg vremena, u kojem se iznimno mnogo pažnje pridavalo kako funkcionalnosti ali isto tako i estetici , radilo se o spavaćoj sobi, kuhinji, dječjim jaslicama ili tek o tadašnjoj mišolovci.

Uz eksponate iz Turopoljske prošlosti, jedan dio - maloga muzeja - ispunjavaju vrlo dojmljivo - izloženi uradci našeg paisoniranoga modelara  Josipa Slanec.



Josip Slanec, modelar, pasionirani saklupljač
Turopoljskih starina
- Josip Slanec rođen je 1953. godine u Velikoj Gorici, a živi u sretnoj obitelji sa suprugom Anom i kćerkom Katarinom i sinom Josipom. Po struci je vodoinstalater, a već dugi niz godina (nešto više od 33. godine) radi kao kućni majstor u Osnovnoj Školi Savski Gaj, gdje smo o njemu, od njegovih kolega čuli samo najbolje.

Još od djetinstva je zaljubljenik u svoje Turopolje, njegove starine ali i u tehničke stvari, minijature, modele.

Veliki dio eksponata izloženih u - malom muzeju - je naslijedio od supruginih roditelja obitelji, kao i samu zgradu (obiteljsku kuću) - malog muzeja. 

Svojim hobijem se bavi zaista dugo, no nešto konkretnije i sa više zapaženih radova - više od 15. godina.

Sve ovo ne bih mogao, kako vremenski, tako ni financijski, da nemam zaista veliku podršku cijele moje obitelji, na koju sam posebno ponosan - ističe Josipi. Svi mi pružaju nesebičnu podršku, a u kćeri Katarini, vidim onoga, tko će nastaviti ovu obiteljsku priču.



U posljednje vrijeme porastao je  interes kod mnogih ljudi koji su posjetili moje izložbe za kupnjom minijatura, suvenira velikog broja viđenih eksponata (Buševečka kuća, Šopnata kuća, Sukašnica itd...) no na žalost i uz veliku želju, za sad nisam u (vremenskoj) mogućnost preuzeti i te obaveze.



Josip Slanac, modelar , sakupljač starina
Turopoljskog kraja
- G. Slanac, možete li nam reći koliko se dugo baviti modelarstvom?

- Modelarstvom se bavim gotovo cijeli život, a  konkretnije nešto više od 15. godina. No, ja se ne bavim samo modelarstvom, ja također izrađujem makete starih Turopoljskih građevina, npr. čardake,  crkve, koružnjake, štale, vodenice..... 

Također posjedujem i jednu pozamašnu zbirku iz minulih stoljeća - starih  predmeta i alat koje su u to vrijeme ljudi koristili tijekom svoja života. 

Između ostaloga, čak posjedujem  oruđe koje se koristilo pri radu u poljoprivredi sa kojima. U toj zbirci se nalaze mnogi primjerci plugova, brana, sijačica, kopačica, kosilica, sjeckarni, rajtarica za kukuruz, drvena kola, saonice, hamove sedla i da ne nabrajam.

- Danas smo bili u vašem - malom muzeju-, kako ga vi i vaša obitelj nazivate, recite nam kako je sve to zapravo krenulo?

-  U toj kući sa meni sviđala jedna djevojka, a ta djevojka je sada moja supruga. Mi smo se oženili, a u toj kući je živjela posebna obitelj. Mišljenja sam kako je ta obitelj pružala posebnu pažnju starim predmetima. U toj je obitelji bio jedan djed stolar, vrsni i na daleko poznati majstor - Vodopivec. On si je najprije sam izrađivao alat, a potom je sa tim istim alatom izrađivao potrebne drvene predmete drugima. Bio je zaista majstor od zanata- kako se često kaže u narodu.

I nakon par godina, prezime Vodopivec se ugasilo, naime tu su bile četiri prekrasne kćerke, a tu kuću  smo naslijedili moja supruga i ja. U toj kući smo zatekli pravu riznicu starih zanimljivih predmeta, alata, oruđa itd... A, kako sam je već u to vrijeme bio strastveni zaljubljenik sakupljanja , održavanja i njegovanja starina, nije mi preostalo drugo nego - sve to sortirati, očistiti, popraviti, obnoviti i izložiti u našem - malom muzeju-. Danas ste i vi imali priliku vidjeti , no na žalost tek manji dio ove zbirke, jer za izložiti sve, bio bi potreban kud i kamo veći prostor.

Kada bih kojom prilikom imao veći, adakvatniji prostor, tek tada bih  imao priliku izložiti veći dio izložaka koje u ovom kraju - gotovo sam siguran - nitko ne u tom broju na jednom mjestu. Naravno, dodao bih tome i svoje makete, koje ja izrađujem sa mnogo strasti i ljubavi. Želio bih reći, kako ja svoje makete (replike) izrađujem u svim detaljima i mjerilima, ali i tehnikama koje su koristili stari ljudi u to vrijeme.

- Vi izrađujete, baš svaki dio vaših maketa, baš ručno.... Ne kupujete negdje "prozorčić, pa ga takvog umetnete u  svoju maketu?

-  Ne...ne.... Svaki dio ja radim na način, da svaki dio fotografiram pred objektom koji izrađujem, sa 20 do 30 fotografija. Kada te fotogrfije uvećam, ja moram izrađivati upravo taj prozor. Ja ne mogu kupiti takav prozor. Ja ga moram sam izraditi. Ja moram npr. sam stepenice uraditi. Jer za te male građevine, majstor mora biti kako i za velike. Ako se ne razumijete u građevinu, vi tada niste u mogućnosti uraditi ni ovakvu jednu maketu. One sve rezbarije na stupovima, sve treba izrezbariti, sve je to rad sa turpijiom, pilom...

- Tada znači da se odličan krovopokrivač. Vidjeli smo da ste na svoje makete i "šop" postavili...

-  Da... Čujete,  pravi majstor mora znati napraviti krov i sa crijepom i sa šindrom, ali i sa šopom.... Ja sam vam zaljubljenik u sve to i stvarno ulažem dosta truda u detalje. NO, imao sam i ja poneku pogrešku. Npr. na Velikomlačkoj crkvi, nije mi se sviđalo, kada sam pogledao iz daljine.. Jedan red
sam previsoko stavio prozore! Ništa,  "zafućkal sam "  i skidaj drugi red i ponovno postavi prozor.

- Mi smo se susreli, nedugo - na izložbi u naselju Svate Klara, povodom proslave 650 godina postojanja naselja i Župe Sveta Klara. Možete li nam reći, koliko često izlažete svoje radove, koliko imate izložbi iza sebe, kakav je uopće interes za vaše radove?

-  Do sada sam izlagao na  osam izložbi. mahom su to bile malo veće izložbe, od ove u naselju Sveta Klara, u prostoru ondašnjih umirovljenika. Spomenuo bih izložbu u naselju Lukavec, za vrijeme tradicionalne proslave Sv. Juraja. Tu se okuplja tri do četiri tisuće posjetioca, između ostalih, moje je radove došla vidjeti tadašnja Ministrica kulture Andreja Zlatar Violić, također i gradonačelnik grad Velika Gorica, Dražan Barišić, također i gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić....

No , bilo je u dosta ljudi , koji se bave istim hobijem poput mene. Moram priznati, kako me i te posjete vrlo vesele. Naime, u tim posijetama, razviju se zanimljivi razgovori o raznolikim temama iz našeg hobija, koji bi mogli potrajati u nedogled.

Izlagao sam i u Centru za kulturu Novi Zagreb u naselju Remetinec. Isto tako sam izlagao u Velikogoričkom naselju Kurilovec, na manifestaciji pod nazivom - Kurilovečke jeseni. I ta je izložba uz vsć spomenute bila izuzetno posjećana .

Lani sam također održao izložbu svojih radova ovdje "doma" u našem naselju Hrašće. Ovdje mi je bila jedna od srcu najbližih izložbi, zbog veličine prostora. Ovdje sam zaista bio u prilici pokazati zaista mnogo svojih radova (iako ni tu nisam bio u mogućnosti pokazati baš sve radove).

Također sam ove godine na veliko veselje sugrađana, ali i djelatnika izložio nakoliko svojih radova (zbog skučenosti prostora)   Turističkoj zajednici Zagrebačke Županije. Ova izložba je trajala puni mjesec dana i polučila ja zaista veliki interes i odlične kritike. mr.sc. Ružica Rašperić, dipl.oecc. direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije je zaista bila odušavljena izlošcima i ukupnom izložbom, tim više što je i ona sam Turopoljka.

Iz ove izložbe, kako sam čuo iz neslužbenih izvora, je krenula ideja i inicijativa kako bi uz ostale eksponate, bilo potrebno postaviti i ovu izložbu na skorom otvaranju nove  Zagrebačke zračne luke Franjo Tuđman. Moram priznati kako bi objeručke prihvatio takav poziv.

- I za kraj ovog zaista ugodnog i zanimljivog razgovora, možete li nam reći planove za budućnost?

-  Moram priznati kako imam velike planove za budućnost. Naime, raduje me činjenica, kako sam dobio nasljednika, ne u izgradnji maketa, već onoga tko će to prezentirati, a to je moja kćerka Katarina, koja pohađa školu za web dizajnera. Sve oko postava u - malom muzeju - je organizirala upravo ona.

U planovi za budućnost bih istaknuo potrebu izgradnje jednog Čardaka, na građevinskoj parceli, koju već posjedujem. Tu bi se trebala uklopiti i jedna štala, iz prostog razloga, što u našoj zbirci  imamo zaista mnogo poljoprivrednih oruđa koja su se koristila u poljoprivredi uz pomoć konja.

Kada smo kod plana za Čardak, tada bih istaknuo, kako bi on trebao biti najmanjih dimenzija 15 metara sa 6 metra. U gornjem sijelu, od drveta bi uradili, staru sobu, kuhinju, sve ono što se nekada u kuhinji koristilo , vedrice, zdele, itd... Sve ono što su ljudi koristili tijekom svog života. Bilo bi to zaista prekrasno. Posjedujem zaista dosta eksponata, no na žalost nemamo dosta adekvatnog prostora za sve to izložiti, onako stručno,tematski...

Zato bih na kraju, ovog ugodnog razgovora apelirao na instiucije koje vode brigu o ovakvoj vrsti blaga, naše domovine, da nam pomognu te pokušaju pronaći  sredstava,kako bi sačuvali ali i prikazali vrijedne uporabne eksponate iz naše bliže i dalje Turopoljske prošlosti.

Ja sam od onih, koji nikako ne bih htio da se ove stvari, a kroz njih i tradicija Turopoljskog kraja odu u zaborav.

Da, moramo priznati kako smo do sada - par puta dobivali vrlo zanimljive ponude trajnog prostora -  da naše eksponate izložimo u drugim gradovima, no na to nismo pristali. Naime, mišljenja smo kako je jedino ispravno da se izložba eksponata trajno zadrži upravo tamo i gdje je i proniknula, a to je naše Hrašće.

Iskrenog sam mišljenja kako to ono i zaslužuje.






























Nema komentara:

Objavi komentar