utorak, 11. listopada 2016.

Primati i davati

Novi Zagreb - Mogu reći otvoreno da poznajem puno dragih ljudi, onih koji su u mom svakodnevnom okruženju da posjeduju naviku izgovaranja negativnih riječi, čak i kroz situacije koje se još nisu dogodile, ali po njihovoj prosudbi zasigurno budu.

S takvim osobama mnogi od nas žive, pa čak i u obiteljskoj zajednici dugi niz godina. To mogu biti svi članovi naše obitelji. Neke možemo udaljiti od sebe, a neke ne. Situacije su različite, a život je naš i odgovornost prema njemu u nama. Nije izvedivo da ja koja se loše osjećam tražim od drugih da se oni udalje jer meni nije s njima dobro. No, postoji nešto drugo što je jedino moguće, a to je da ja prihvatim njih.

Kako? Ovo pitanje postavit će 90 % čovječanstva.

Kada sam i sama bila negativna kao većina, bila sam sama sebi veliko opterećenje i nisam potražila uzrok u sebi, jer tko bi dao na sebe, nego u drugima. Znam da sam bila i drugima sigurno veliko opterećenje.

Danas je druga priča. Probudila sam se i vidim da još mnogi drugi spavaju. Ja ih ne trebam buditi, no dopustiti im vrijeme za to zasigurno da. Kako? Tako da ih prihvatim. Tako da ih čujem, ali ne reagiram.

Bit će još pitanja, znam, kao npr. A zašto bih uopće to trebala raditi?

Preokret u ponašanju je prvo preokret u razmišljanju. U mom rječniku ne postoje više negativne riječi kojima bih mogla nauditi prvo sebi, a onda drugima. Moj zadatak nije više da objašnjavam dok nekog ne uvjerim u ono što govorim. Moj zadatak je da pričam ono što bih i rekla samoj sebi kako bi se potaknula na razmišljanje u pozitivnom smjeru.

Kada se oko mene nađu osobe koje imaju negativna gledišta, priče, ton glasa, njihove rečenice ne dopiru do mene. Mogu odabrati šutjeti i okrenuti se svojem poslu ili im podariti pozitivne rečenice pune misli i osjećaja s kojima su oni u redu.

Sve to vrlo rado radim i osjećam se dobro. No tu postoji jedan zamka, ako shvatim sebe kao gurua koji sjedi na vrhu planine i apsolutno sam u svemu u pravu onda ću im nametati samo svoja mišljenja i hrpu savjeta.

Danas možete čuti puno savjeta od sviju, pa zašto onda ne savjetuju sebi, nego pomoć traže od mene? Čuvajte se savjeta, i to davati ih i primati, a ponajmanje tražiti. 

Ja nisam guru, ali nisam ni oni. Ja sam osoba koja mogu dati onoliko koliko netko može primiti. No, svi možemo različito primiti.  

Davati, ne znači davati sve od sebe. To znači, davati onoliko koliko osjećamo da smo spremni dati bezpovratno. Ovo zadnje je potrebno ne zapamtiti, nego koristiti.

Osoba koja dijeli svoju sreću, pozitivu, motivacijsku riječ dijeli je sebi i drugima, a drugi je primaju ili ne. Netko više, netko manje, ovisi koliko tko može primiti. Ovisi koliko kome treba.

Najjasnije će vam biti kad vam kažem da i onaj koji sije loše za vas priče, vi odabirete hoćete li ih primiti ili ne i koliko ćete takvih priča primiti.

Možda, dok se čaša ne napuni?

Tada ćete i vi okrenuti svoju priču kao što sam i ja.


Ili ju možda već okrećete.............