.

ponedjeljak, 10. listopada 2016.

Grafiti, čine život ljepšim

Novi Zagreb -  Danas smo prolazeći sa našim sugrađanima  poghodnicima ispod Rotor, zatekli maštovitoga mladog umjetnika kako  stvara i oslikava novi grafit. Bilo je zanimljivo, vidjeti, kako  nitko od prolaznika nije ostao ravnodušan na ovaj prizor i na stvaranje novog umjetničkog dijele.

Svi su onako u prolazu pokušali odgonetnuti - što se to krije iza vještih umjetnikovih ruku i raznobojnih sprejeva, koje su vješto bojili zid. Svatko od njih je htio, onako potajice odgonetnuti u sebi, što će to nastati, kada jednom bude završeno, kada će slijedećeg puta ovuda ponovno prolaziti.

Bilo je zanimljivo promatrati, kako neki prolaze  nesmotreno, gledajući nastajanje grafita, ne vodeći brigu kuda koračaju. Neki su pak zastali i komentirali rad, onako na glas, stvaraocu iza leđa. Dok su neki, skupili hrabrosti i upuštali se komentirali djelo u dijalogu sa samim autorom.

Tko bi rekao da ti grafit, za mnoge -nerazumna- umjetnička djela - bliža običnom nakaradnom "šaranju" zidova, mogu privući toliko pažnje i izazvati tolika nova zanimljiva, spontana i iskrena druženja.

Eto što ti je ulična umjetnost. 

Budi interes gotovo svih. Čak i onih koji, sa tom istom umjetnošću nemaju nikakvih dodira, niti znanja.



Boris Sekulić,  mr. primjenjen umjetnosti
- Ja sam završio Umjetničku akademiju u Rijeci, kiparstvo i scenografiju.

- Možete li nam reći koliko se dugo bavite  grafitima?

-  Grafitima se bavim aktivno otprilike trinaest godina, točnije od 2003. godine. U zadnjih par godina malo rjeđe crtam na zidovima, svoja slova, ali radim  - oslikavam razne lokale, prostore, murale radim, i sl.

- Što vas je privuklo, motiviralo da i vi uđete u taj čarobni svijet grafita ?

-  Privuklo me to što - publika direktno može vidjeti to što stvaram. Kako se bavim i kiparstvom i crtežima kiparstva, pa tako izlažem i u galerijama, pa se putem natječaja može izlagati nekoliko puta godišnje, pa publika rijetko dolazi u galerije. 

Dok se ovdje na zidovima, direktono komunicira sa publikom, tako da, na legalnim mjestima ja napravim rad i automatski publika može vidjeti što sam stvorio. Dok se u drugim medijima daleko teže dolazi do publike. Upravo me to nekako najviše privuklo i kao dijete, u Osijeku sam odrastao. Na kraju moje ulice je bio zid gdje se legalno crtalo, pa sam kao mali gledao, starije crtače kako to rade, pa ma to privuklo...

- Možete li nam reći, za nas - neuke, neinformirane.... Vaše umjetničko djelo može "živjeti" npr. dvije minute, a može godinama ...?!

- Tako je. Znalo je biti slučajeva, da ja ne stignem ni fotografirati, da ga već prešaraju ili prebojaju, ne daj Bože! To je tako.  Jednostavno, prihvatili smo taj rizik izražavanja da se potroši i nekoliko tisuća kuna i vremena, po desetak dana - zna biti !? Nejčešće zna biti dva, tri dana, ali zna biti i duže i vjerujemo u neko - poštovanje -  slučajnih prolaznika u nečiji trud i rad, ali često zna biti da ne razumiju ili jednostavno žele napakostiti, na način da prebojaju rad.

- Dajte nam recite, ponešto o grafitima....

- Znači, grafiti su se proširili tijekom '80tih godina prošlog stoljeća, isprva u Americi, pa polako  došlo i u Europu. U Hrvatskoj je početkom '90 to zaživjelo u nekoliko gradova. U Osijeku, Rijeci i Zagrebu, pa kasnije i u Splitu i manjim gradovima. Najpoznatiji hrvatski crtač je - Lunar. On je međunarodno poznat, po cijelom svijetu crta.

U grafitima je najzanimljivije druženje, to je nešto što povezuje ljude, dok ovo drugo stvaralaštvo, kiparstvo, slikarstvo se događa u ateljeu, u zatvorenom prostoru- sam sa sobom. Grafiti najčešće nastaju u društvu i to je povezano sa " hip hop " kulturom. Znači sa tom Rep glazbom, sa tom subkulturom... Kod grafita su zanimljivi ti "krugovi". To su te, kao ekipe, momčadi u kojim se crta.. I, onda se ljudu nađu, najviše vikendom, kada ne rade, pa se lijepo poduže. Uz nekoliko piva se tu  crta i zapravo je druženje uvelike mnogo važnije od onoga što će se tu zapravo napraviti. Iako se već da sa otišlo toliko daleko, da to već sada postaje - visoka umjetnost- da se izlaže u galerijama do te mjere da se zidovi, kidaju pa se nose u galerije, pa se izlažu. 

U svakom slučaju je vrlo popularno, među ljudima, upravo iz razloga što je dostupno u svakom gradu na svijetu i  nema prostora na planeti, gdje se ne crtaju grafiti!

- Kako je podjeljeno to stvaralaštvo? Zna biti angažirano...

- Zna biti, angažirano. Recimo to može biti, više kao taj street art, kao ulična umjetnost, a ovo su grafiti gdje je osnovna bit - slova. Znači gdje su slova, recimo neka polazišna točka. Znači, kako ćeš isto slovo napraviti svaki puta drugačije. Svatko ima svoj potpis, taj takozvani tag. Kako ćeš na drugačiji način napraviti svoj stil. Dali će to biti jednostavno, pa čitko ili ćeš zakomplicirati, pa sa nekim strelicama izvući.... Jednostavno su u grafitima slova bit, a u street art-u to mogu biti i  portreti, mogu biti angažirana, a može biti politički angažiran, a može biti nešto duhoviti da se, našale sa prolaznicima. 

Ja osobno volim, da prolaznik sudjeluje u radu na neki način. Imao sam nekih radova u Osijeku i po drugim gradovima, gdje sam  ili neke poruke ostavljao ili napravi nešto što se moglo fotografirati i pored toga direktno pozivao prolaznike...

-  Koliko su grafiti prisutni u reklami kod nas ?

-  Dosta se toga radi. Evo,  recimo ja, jedan dio svojih prihoda pribavljam upravo preko tih reklama, za neke kompanije ili oslikavanje lokala. Tu je u pitanju ručni rad i ljudi puno više primjećuju takvu stvar, nego neke printove na cerade ili na panoe. Tako da sam često angažiraju ulični umjetnici da oslikaju ili neki restoran ili autopraonicu, do nekih velikih reklama, van naseljenoga mjesta. Tako da je to sigurno uočljiv način reklamiranja.

- Što bi za kraj ovog našeg razgovora rekli "kincima" koji upravo sada kupuju svoje prve sprejeve?

-  Rekao bih im da prvo vježbaju na papiru. Ja sam isto puno na papiru radi i  moje kolege, i onda polako iza garaže negdje u naselju. Pa onda, da nemaju preveliki apetit za početak, da "zinu" samo onoliko koliko mogu progutati. Da ne uništavaju tuđe radove. Naime, postoji taj neki prešutni dogovora da se ne prebojavaju novi grafiti, da se ne uništava nešto što stoji jako dugo neoštećeno.

Jednostavno, trebalo bi to izvježbati dobro, dok se ne izađe pred publiku. Kao i sa bendovima. Nek' sviraju u garaži, dok ne budu spremni nastupiti pred publikom.

- Znači i među vama grafiterima postoji mnogo ....kritična!

- Jasno, jasno...

- Vi ste jedni drugima i umjetnici i kritičari...

- Da, da.  Isto. Svi se kritiziramo međusobno i time zapravo "rastemo" u kvaliteti i "osvajamo" nove prostore umjetnosti.
















Nema komentara:

Objavi komentar