Novi Zagreb - Misao , što je to i zašto je od tolikoga značaja za svaki moj korak.
Ono što odlučim napraviti ili poduzeti,nije vidim dovoljno. Netko stalno
dolazi i važe moje odluke. Priča mi o mogućim neuspjesima mojih namjera.
Uspoređuje me s drugima i s drugačijim situacijama,navodeći ih kao primjere.
Zbog čega je došao,taj netko? Što mi govori? Zašto baš meni? Zašto baš sada
kad sam u namjeri, u koraku prema......
Odakle takav plimni val suprotnih mišljenja od moje namjere i to baš u ovom
trenutku kada sam spremna za korak. Napokon sam spremna za korak za kojeg sam
se bojala i pomisliti.
Želim ga učiniti.
Sve sam posložila u svojoj glavi. Što dobivam i što gubim. Pristala sam ga
učiniti, no ne mogu jer me netko sputava. Tko si? Više! Pojavi se! Ne muči me!
Ne želim više biti na ovom starom mjest! Želim promjenu! Dozvoli mi ju! Molim te!
Shvatila sam. To sam ponovo ja, samo ona moja druga strana. Moj drugi
polaritet.
Dok jedan misli pozitivno,drugi misli negativno. To sam osjetila milijun
puta i silno se ljutila na sebe. Očajnički
sam se vraćala unazad,a tada mi je bilo još teže. Kao da nedaš gusjenici da se
pretvori u leptira. O, kako tužno i smrtno!
Sjela sam nasuprot sebe i pogledala se. Jedna ja želi biti leptir, no druga
se silno boji leta u nepoznato. Svatko se od nas boji leta u nepoznato bez
obzira što sama riječ let je pozitivna i znači veliki odskok prema gore. To je
predivno! Koja ljepota razmišljanja? A kako to objasniti i smiriti onu drugu
stranu mene,nas?
Da to je najveći korak prema mojoj namjeri!
Znanstvenici tvrde da je to kvantni skok u našoj svijesti. Zaista su u
pravu,sada to mogu i svjesno potvrditi.
Odlučila sam sljedeće. Ako je i ona druga strana dio mene, pa ne mogu dio
sebe šutati nogom, odbacivati,ne slušati. Ona će se vraćati ponovo i ponovo
dokgod neću imati vremena za nju.
Zagrlila sam u mislima svoj strah i zahvalila mu što je on tu i brine se o
meni i ja ga poštujemzbog toga. Predložila sam mu da zajedno krenemo u let ,u
nepoznato vjerujući da to može bit samo pozitivno i dobro za nas.
Uvjerila sam ga da će i on biti zadovoljan jer će biti u novim okolnostima
u kojima će opet moći brinuti o meni.
Pristao je kad je čuo da mu ne oduzimam ulogu samo je preoblikujem.
Naravno pustio me je ispred sebe jer sam ja ta koja krčim puteve,a on mi
čuva leđa.
Svaka misao koja proklija iz našeg uma ima i svoju suprotnost, i u
pozitivnom i u negativnom smislu.
Strah nije ništa drugo nego oprečna misao one prve. Sa strahom nismo
rođeni. On je nastao u našem umu još dok smo bili dijete i spojena je obavezno
s nekim događajem. Ta lampica pali se kao mali alarm. Ako ga ignoriramo ,upozoravajući
zvuk će postati sve jači i jači. No ,ako prihvatimo i poslušamo taj zvuk koliko
god on trajao i bio jak, vidjet ćemo kako polako nestaje.
Zašto?
Svakoj našoj misli kojoj pridajemo pozornost postaje sve veća i veća.
Misao koju sam ja
odabrala je uzlet prema gore,let u nepoznato i ogromna vjera da je upravo ta
misao najbolja za mene
Nema komentara:
Objavi komentar