Savski gaj - Tamburaški orkestar, tamburaškog društva “Gaj” iz Zagreba stariji je od Društva kojemu pripada kao jedna od njegovih sekcija. Njegovi začeci sežu u školsku godinu 1986./´87. kada u zagrebačkoj Osnovnoj školi “Braća Horvat” (danas Osnovna škola “Savski Gaj”) profesor glazbene kulture Ljudevit Adamek, u sklopu izvannastavnih aktivnosti, započinje podučavati tamburu i osniva Tamburaški orkestar. Od 1995. godine Orkestar djeluje kao sekcija novoosnovanog Tamburaško-pjevačkog društva “Gaj”. U jesen 1999. na inicijativu Programa “Zagreb te zove” za socijalnu prevenciju djece i mladeži Grada Zagreba, Orkestar postaje temelj nastanku Kulturno-umjetničkog društva “Gaj” u sklopu kojega djeluje i danas. Uz Orkestar, u KUD-u djeluju još i tamburaški podmladak te početnička tamburaška sekcija
Kako bi doznali što više o ovom uspješnom i iznimno mnogo nagrađivanom Tamburaškom društvu, upitali smo same članove da nam kažu ponešto o društvu, svom radu i djelovanju.
 |
| g. Krešimir Račić, dirigent i umjetnički voditelj Tamburaškog orkestra, tamburaškog društva - Gaj |
Kako već znate, orkestar smo koji djeluje od 1986. davne godine, ovu jubilarnu godinu obilježavamo veliku obljetnicu - 30. godišnjicu uspješnog rada i djelovanja, kako u Hrvatskoj, tako i šire.
Ono što nas izdvaja , čini posebnima je činjenica da smo orkestar koji njeguje koncertnu tamburašku glazbu. U orkestru djeluje dvadeset i pet aktivnih članova u seniorskoj kategoriji i ono što uvijek sa ponosom volim istaknuti, desetak početnika iz susjednih osnovnih škola.
Članice i članovi velikog orkestra su iz cijelog grada Zagreba (to su većinom, osnovškolci, srednjoškolci, studenti...) što nas čini jednom vrlo živom, zanimljivom i veselom zajednicom.
Kroz svo ovo vrijeme, ostvarujemo i organiziramo iznimno mnogo raznolikih projekata. Jedan od tih projekata je i "Tamburica umjetnica"- gdje vrlo smjelo i uspješno pokazujemo tamburicu, kao koncertno glazbalo, a tamburaški orkestar kao pandan, sinfoniskom orkestru, da literaturu koju izvodimo, zaista konkurira visokoj umjetničkoj glazbi.
Također bih spomenuo i projekt "Tamburica početnica", gdje animiramo, osnovoškolce od prvoga do četvrtog razreda, kako bi izabrali upravo tamburicu, kao svoju slobodnu aktivnost, kao svoj instrument i kako bi započeli svirati ovo naše tradicijsko glazbalo.
To je glazbalo, koje ima neograničene mogućnosti!
Potom bih spomenuo i također uspješan i opće prihvaćen glazbeni projekt " Tamburica skrbnica", gdje obilazimo domove za starije i nemoćne osobe i priređujemo koncerte. Ove koncerte izdvaja prisnos, gdje zajedno i mi ali i naša publika, zajedno pjevamo, plešemo... Tu se stvori jedan "štimung" kroz godinu, uvijeksu ti nastupi tematski ( Valentinovo, Ivanje, Božić i sl...). Isprva to budu uvijek emotivni trenutci....
Uz ova tri "nosiva" projekta, koja svake godine sa velikim uspjehom i zadovoljstvom izvodimo, nastupamo također i na Županijskom natjecanju, Državnom natjecanju, kao i na brojnim međunarodnim festivalima (što u Hrvatskoj , što u okruženju).
Stoga bih sa ponosom iskoristio ovu priliku te najavio, kako čitateljima portala Rotor, ali i široj publici, kako ćemo ove godine održati veliki koncert u Pragu u tamošnjoj Gradskoj vjećnici (to je jedan od najakustičnijih /prostora/ dvorana Europi!).
Eto, našem je orkestru, ukazano veliko povjerenje i čast da upravo tamo održimo i izvedemo svoj veliki koncert.
- G. Račić, molimo vas da nam kažete, način financiranje vašeg orkestra.
- Glavni pokrovitelj je Grad Zagreb (mi smo udruga u kulturi grada Zagreba). Nešto financijskih sredstava ostvarimo i od države (Ministarstva Kulture). Na žalost lokalni sponzori izostaju (vjerovatno je stvar u ovoj dugoj isprva recesiji, a sada sve očitijoj krizi!).
- Kazali ste , kako je ova godina jubilarna, kako ćete je proslaviti?
- Da ova je godina obilježavanja - 30. godine rada, djelovanja i postojanja. Za tu prigodu pripremamo (u studenom, ove godine) zaista veliki koncert. Naime, orkestar surađuje sa iznimno velikim brojem vokalnih solista (uvijek volim istaknuti gđu. Vera Svoboda , kao prvakinju te starogradske pjesme ...) pa i brojni drugi, da ih sada ne prozivam poimence (zaista je velika lista!)
Veliki koncert se planira održati u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, mišljenja smo kako je upravo taj prostor prilika za našu lijepu , okruglu obljetnicu.
Pozivam sve zaljubljenika tamburice i ovog načina muziciranja da budu naši gosti na ovom svečanom i velikom jubilarnom koncertu, našeg tamburaškog orkestra.
Član Tamburaškog društva sam postao vrlo rano, 1996. godine (još u trećem razredu osnovne škole!). Upravo ću sa ponosom ovu godinu proslaviti 20. godina kako sam redoviti član našeg Tamburaškog društva - Gaj.
U početku sam, kazao bih - slučajno. Nije to bilo onako strogo ciljano, kako bih započeo svirati tamburu. Naime, naš profesor koji nas je učio svirati ( kod prof. Adameka, sam pohađao privatne satove sintisajzera!) rekao mi je: "Ti imaš malo više veći dar da sviraš malo više, žičane nego ovu klavijaturu". Nakon te izjave me je uputio u tamburaški orkesatar u kojem sam, kako i sami svjedočite, evo 20. godina.
Nakon svih ovih provedenih godina, u glazbi, druženjima, nastupima, putovanjima, sada mogu kazati, kako ovo više nije ni izbliza hobi, već strast, ljubav...
Kada se sada okrenem malo unazad, tada mogu spomenuti i prisjetiti se, zaista onako iz srce, puno, puno lijepih i prekrasnih stvari (poznanstva, prijateljstva, nastupe, putovanja...) mi smo ovdje, već gotovo, kao obitelj!
Naravno kroz sve ove godine, mnogo je članova, prošlo kroz naše društvo. Naravno nije tu ništa loše, evo ima nas koji smo i ostali. Ostale su lijepe uspomene, kontakti itd...
- Dragi Lovro, kaži nam, što je tebe privuklo da započneš svirati tamburu?
- Bio sam sa profesoricom i onda smo sa njom mnogo pjevali na glazbenom odgoju... Možda me je to privuklo, da sviram tamburu.
- Znači, od pjevanje, tebe je privuklo, da sviraš tamburu?!
- Pa, da tako...
- Kada si započeo sa započeo sa učenjem sviranja tambure?
- Započeo sam u trećem razredu, a sada pohađam sedmi razred.
- To znači, kako je već četiri godine sviranja tambure iza tebe?
- Da. Da, jesu.
- No, kaži nam, da li ti je i u jednom trenutku bilo žao ...
- Čega žao?
- Pa recimo, ti ovdje sviraš, a mogao si recimo igrati igrice na kompjuteru...
- Ne, nije mi žao! Ovdje volim dolaziti. Zaista mi je ovdje zabavno sa svim ovim prijateljima - u Tamburaškom društvu.
- Vidim, kako ima puno starijih, mlađih nema. Zapravo, ti si najmlađi?
- Da.
- Dakle dobne barijere te ne brinu. Prijateljstvo, glazba i tambura pobjeđuje !?
- Baš tako!
- Ovdje u Tamburaškom društvu - Gaj, sviram već sedam godina. Inače sam iz Slatine.
Tamo sam u Slatini upisala osnovni Glazbenu školu, za tambure. Moram iskreno priznati, kako tambura nije bio moj prvi izbor. Isprva sam htjela učiti svirati - flautu!
No, kako je bili gužva u Glazbenoj školi , za učenje i sviranje flaute, mene je "zapala" tambura. Eto, tako sam završila osnovnu Glazbenu školu u Slatini. Tamo sam, također svirala u Tamburaškom orkestru, tijekom osnovne i srednje škole.
Nakon toga sam došla u Zagreb studirati i tada sam "slučajno", na Internetu pronašla stranicu Tamburaškog društva - Gaj, nakon čega sam poslala upit. Na moj upit, Tamburaško društvo je odgovorilo, na moju sreću - pozitivno. Eto, kako sam već rekla, sada se već sedam godina ugodno i prijateljski družimo, dobri smo prijatelji, puno putujemo, nastupamo....
- Ovu jubilarnu godinu, slavite 30.godina postojanja. Čujemo kako se ozbiljno pripremate za koncert...
- Da, radimo "punom parom". Pripremamo taj koncert, Državno natjecanje, odnosno prije toga Županijsko natjecanje, pa se iskreno nadamo kako ćemo se plasirati, kao i svih godina do sad i na Državno natjecanje. Isto tako se pripremamo za Međunarodni festival tamburaške glazbe u Osijeku, na kojem uspješno sudjelujemo svake godine (uglavnom osvajamo zlatne plakete!)Na kraju bih ipak rekla, kako sam mišljenja kako smo kao Tabmburaški orkestar, odnosno amatersko Tamburaško društvo, po kvaliteti izvođenja tamburaške glazbe pri samom vrhu u Hrvatskoj.
- Već petu godinu vodim početničku sekciju, što me iznimno ispunjava i raduje. Već nekoliko djece naših polaznika imamo u orkestru, a nekoliko je polaznika otišlo čak u glazbene škole.
Osobno sam i sam završio osnovnu Glazbenu školu u Slatini, na istrumentu tambura i isto tako , srednju glazbenu školu, također na istrumentu tambura, tako da sam (usudio bih se kazati) jedan od obrazovanijih što se tiče tamburaškog djela.
- Što vas je privuklo, prema tamburi i sviranju?
- Mene je privuklo... Ne znam kako da se izrazim.....Moj profesor tambure je zapravo jedan od (trenutno je Ravnatelj Glazbene škole u Belom Manastiru)... On me zapravo naučio da zaista zavolim tamburu. Nije to obaveza, što sam htio ići u glazbenu školu, već je to ljubav prema tamburi. I zato, sam krenuo sa tim sviranjem klasike na tamburi i savladavati zapravo taj instrument iz ljubavi, nego iz obaveza.
Tu u Tamburaškom društvu - Gaj, zaista mi je od sveg srca drago , što sam uspio doći do tog orkestra, koji je na sreću, kao što su mnogi rekli - jedan od najkvalitetnijih amaterskih tamburaških orkestara u Hrvatskoj.
- Što bi rekli na kraju, o tim mladima koje vi učite i otvarate ljubavi prema tamburi ?
- Na žalost, premalo ih je.Naime, roditelji su nekako mlađi, pa žele da im djeca sviraju klavire, flaute, violine i sve te instrumente, koji su (hajdemo reći) navodno popularniji od tambure. Za tamburu, na žalost još uvijek smatraju da je to neka vrsta (hajmo reći) kulturno umjetnička istrumenta. No iza takvog stava, zapravo na žalost, stoji veliko, veliko neznanje. Jer ni izbliza ne znaju koliko tambura može daleko više napraviti, nego što se u javnosti priča o tome.
Na kraju bih pozvao mlade, različitih uzrasta (osnovna škola, srednja škola..) da dođu i započnu učiti muzicirati ovaj prekrasan istrument. Vjerujte mi na riječ, nećete nikada zažaliti, čak što više ...... Vidim se ! Mi vas sa velikim nestrpljanjam očekujemo!
......više o samom Tamburaškom društvu - Gaj ...http://td-gaj.hr/
"Kliknite " na fotografiju, kako bi je povećali!
 |
| Damir Novak, član Tamburaškog društva - Gaj |
U početku sam, kazao bih - slučajno. Nije to bilo onako strogo ciljano, kako bih započeo svirati tamburu. Naime, naš profesor koji nas je učio svirati ( kod prof. Adameka, sam pohađao privatne satove sintisajzera!) rekao mi je: "Ti imaš malo više veći dar da sviraš malo više, žičane nego ovu klavijaturu". Nakon te izjave me je uputio u tamburaški orkesatar u kojem sam, kako i sami svjedočite, evo 20. godina.
Nakon svih ovih provedenih godina, u glazbi, druženjima, nastupima, putovanjima, sada mogu kazati, kako ovo više nije ni izbliza hobi, već strast, ljubav...
Kada se sada okrenem malo unazad, tada mogu spomenuti i prisjetiti se, zaista onako iz srce, puno, puno lijepih i prekrasnih stvari (poznanstva, prijateljstva, nastupe, putovanja...) mi smo ovdje, već gotovo, kao obitelj!
Naravno kroz sve ove godine, mnogo je članova, prošlo kroz naše društvo. Naravno nije tu ništa loše, evo ima nas koji smo i ostali. Ostale su lijepe uspomene, kontakti itd...
 |
| Lovro Jukić, član Tamburaškog društva - Gaj |
- Bio sam sa profesoricom i onda smo sa njom mnogo pjevali na glazbenom odgoju... Možda me je to privuklo, da sviram tamburu.
- Znači, od pjevanje, tebe je privuklo, da sviraš tamburu?!
- Pa, da tako...
- Kada si započeo sa započeo sa učenjem sviranja tambure?
- Započeo sam u trećem razredu, a sada pohađam sedmi razred.
- To znači, kako je već četiri godine sviranja tambure iza tebe?
- Da. Da, jesu.
- No, kaži nam, da li ti je i u jednom trenutku bilo žao ...
- Čega žao?
- Pa recimo, ti ovdje sviraš, a mogao si recimo igrati igrice na kompjuteru...
- Ne, nije mi žao! Ovdje volim dolaziti. Zaista mi je ovdje zabavno sa svim ovim prijateljima - u Tamburaškom društvu.
- Vidim, kako ima puno starijih, mlađih nema. Zapravo, ti si najmlađi?
- Da.
- Dakle dobne barijere te ne brinu. Prijateljstvo, glazba i tambura pobjeđuje !?
- Baš tako!
 |
| Ida Balković |
Tamo sam u Slatini upisala osnovni Glazbenu školu, za tambure. Moram iskreno priznati, kako tambura nije bio moj prvi izbor. Isprva sam htjela učiti svirati - flautu!
No, kako je bili gužva u Glazbenoj školi , za učenje i sviranje flaute, mene je "zapala" tambura. Eto, tako sam završila osnovnu Glazbenu školu u Slatini. Tamo sam, također svirala u Tamburaškom orkestru, tijekom osnovne i srednje škole.
Nakon toga sam došla u Zagreb studirati i tada sam "slučajno", na Internetu pronašla stranicu Tamburaškog društva - Gaj, nakon čega sam poslala upit. Na moj upit, Tamburaško društvo je odgovorilo, na moju sreću - pozitivno. Eto, kako sam već rekla, sada se već sedam godina ugodno i prijateljski družimo, dobri smo prijatelji, puno putujemo, nastupamo....
- Ovu jubilarnu godinu, slavite 30.godina postojanja. Čujemo kako se ozbiljno pripremate za koncert...
- Da, radimo "punom parom". Pripremamo taj koncert, Državno natjecanje, odnosno prije toga Županijsko natjecanje, pa se iskreno nadamo kako ćemo se plasirati, kao i svih godina do sad i na Državno natjecanje. Isto tako se pripremamo za Međunarodni festival tamburaške glazbe u Osijeku, na kojem uspješno sudjelujemo svake godine (uglavnom osvajamo zlatne plakete!)Na kraju bih ipak rekla, kako sam mišljenja kako smo kao Tabmburaški orkestar, odnosno amatersko Tamburaško društvo, po kvaliteti izvođenja tamburaške glazbe pri samom vrhu u Hrvatskoj.
 |
| Ivan Mitar, voditelj početničke sekcije Tamburaškog društva - Gaj |
Osobno sam i sam završio osnovnu Glazbenu školu u Slatini, na istrumentu tambura i isto tako , srednju glazbenu školu, također na istrumentu tambura, tako da sam (usudio bih se kazati) jedan od obrazovanijih što se tiče tamburaškog djela.
- Što vas je privuklo, prema tamburi i sviranju?
- Mene je privuklo... Ne znam kako da se izrazim.....Moj profesor tambure je zapravo jedan od (trenutno je Ravnatelj Glazbene škole u Belom Manastiru)... On me zapravo naučio da zaista zavolim tamburu. Nije to obaveza, što sam htio ići u glazbenu školu, već je to ljubav prema tamburi. I zato, sam krenuo sa tim sviranjem klasike na tamburi i savladavati zapravo taj instrument iz ljubavi, nego iz obaveza.
Tu u Tamburaškom društvu - Gaj, zaista mi je od sveg srca drago , što sam uspio doći do tog orkestra, koji je na sreću, kao što su mnogi rekli - jedan od najkvalitetnijih amaterskih tamburaških orkestara u Hrvatskoj.
- Što bi rekli na kraju, o tim mladima koje vi učite i otvarate ljubavi prema tamburi ?
- Na žalost, premalo ih je.Naime, roditelji su nekako mlađi, pa žele da im djeca sviraju klavire, flaute, violine i sve te instrumente, koji su (hajdemo reći) navodno popularniji od tambure. Za tamburu, na žalost još uvijek smatraju da je to neka vrsta (hajmo reći) kulturno umjetnička istrumenta. No iza takvog stava, zapravo na žalost, stoji veliko, veliko neznanje. Jer ni izbliza ne znaju koliko tambura može daleko više napraviti, nego što se u javnosti priča o tome.
Na kraju bih pozvao mlade, različitih uzrasta (osnovna škola, srednja škola..) da dođu i započnu učiti muzicirati ovaj prekrasan istrument. Vjerujte mi na riječ, nećete nikada zažaliti, čak što više ...... Vidim se ! Mi vas sa velikim nestrpljanjam očekujemo!
......više o samom Tamburaškom društvu - Gaj ...http://td-gaj.hr/
"Kliknite " na fotografiju, kako bi je povećali!
Nema komentara:
Objavi komentar