Novi Zagreb - Iako se države razlikuju po
standardu, gluhosljepoća je nov pojam svima, čak i nepoznat (neprepoznat) u
mnogima od strane službenih vlasti. Mjesec lipanj bio je posvećen važnim
događajima za gluhoslijepe.
05.06.2018. Europska
konferencija "Sami možemo tako malo, a zajedno tako puno" održana je
u Briselu u samom Europskom parlamentu. Ugostio nas je (predstavnike iz
Hrvatske) zastupnik Ivica Tolić, a podržali svi hrvatski zastupnici. Uz nas iz
Hrvatske, okupilo se gluhoslijepih osoba iz svih država Europske unije kako bi
se izborili na pravo na podršku- obrazovane prevoditelje za gluhoslijepe osobe.
Predstavljena je Rezolucija kojom se EU institucije pozivaju na to. Cijeli
proces u Parlamentu može potrajati nekoliko godina. No, bitno je da je započeo.
A kako je prevoditeljima
sada: Naš put trajao je tri dana. Prvi dan za dolazak. Drugi dan za
konferenciju, obilazak parlamenta i ručak sa zastupnikom Tolićem te odlazak.
Ali zbog otkazivanja leta, putovali smo sutradan. Što znači da sam ja ( i tako
svi moji kolege koji su išli) svog korisnika preuzela u 12h prvog dana te
ostavila treći dan popodne. Cijele dane u službi bez pauze. Gledaj i slušaj-
budi oči i uši za gluhoslijepu osobu. Omogući mu da bira put kojim će hodati
jer ću ga ja opisati i pitati kuda želi ići i paziti da sigurno kroči. Omogući
komunikaciju jer ću ja- prevoditelj biti stalno pri ruci.
Zatim je od 18. do 26.
06.2018. bila još veća stvar- Svjetska konferencija gluhoslijepih osoba u
Benidormu Španjolska. Održana je Generalna skupština, zatim prezentacija
višegodišnjeg projekta No one left behind- Nikog ne ostavljamo zapostavljenog.
Te potom 11. Svjetska konferencija Helen Keller. Zaključke o situaciji gluhoslijepih
u svijetu možemo sumirati ovako: Mnoge Vlade Svijeta odgovorile da ne mogu
pomoći jer nemaju podataka o gluhoslijepima u svojoj državi. Istraživanjem
literature došlo se do malo podataka o kvaliteti života gluhoslijepih osoba i
većina ih se odnosi na starije osobe s gluhosljepoćom. Registri osoba s
invaliditetom po državama vrlo različito bilježe kategorije, kategorije su
prilično poopćene, a ni jedna ne bilježi broj gluhoslijepih osoba u državi.
Načelno, više gluhoslijepih osoba zabilježeno je u razvijenim zemljama. Prema
ekstrahiranim podacima iz registara država došlo se do zaključaka: Gluhoslijepi
usporedno s onima bez invaliditeta su siromašniji, bez zaposlenja i bez
pristupa kvalitetnom obrazovanju, teško funkcioniraju te nemaju razvijene službe
podrške. U odnosu s drugim osobama s invaliditetom nisu tako velike razlike.
Stoga što su podaci ekstrahirani iz registara koji ne bilježe izravno
gluhoslijepe osobe, pitanje prevalencije kojima se mjeri zastupljenost
gluhoslijepih u populaciji jako može varirati od zemlje do zemlje. Također nisu
se mogli izvući podaci o djeci mlađoj od 5 godina, da li gluhoslijepa osoba ima
i dodatna oštećenja, koja je zastupljenost obiteljske gluhosljepoće, te u koju
kategoriju gluhoslijepih spadaju (4 kategorije po stupnjevima oštećenja
pojedinog osjetila), te uopće koliko se osoba identificirala sa svojom
gluhosljepoćom (nerazvijena svijest o postojanju gluhosljepoće). Svi izneseni
podaci temelje se na statističkim predviđanjima, a ne na stvarnim podacima.
Svjetska organizacija
gluhoslijepih osoba osnovana je 2001. godine. I od tada se aktivno bori za
poboljšanje uvjeta života za gluhoslijepe osobe. Gore ste pročitali do kuda su
stigli nakon 17godina. Iako ima pozitivnih primjera po državama, to su još
uvijek bljeskovi prskalice. Puževim korakom naprijed. Bitno je da se kreće.
Zakotrljat će se ta lavina.
Kako je bilo prevoditeljima
na tom putovanju? Kako kojemu. Nerazvijenije zemlje šalju gluhoslijepu osobu
samu pa se organizatori pobrinu da dobije nekog volontera za uslugu.
Nerazvijenije službe prevoditelja uz svog korisnika imaju i nerazvijenije
stupnjeve etičkog kodeksa (koliko si usmjeren na gluhoslijepu osobu).
Najrazvijenije službe na jednu gluhoslijepu osobu šalju 2-3 prevoditelja koji
se izmjenjuju. A vaša kolumnistica? 24 sata uz svog korisnika. Meni izuzetno
iscrpljujuće iskustvo da se ne usudim niti javno ga opisati. Trudila sam se
maksimalno poštivati sve etičke kodekse ponašanja i biti uz gluhoslijepu osobu.
A kako je bilo gluhoslijepoj
osobi? Živjela je punim plućima. 24 sata tu je netko tko će paziti da se ne
sudaraš u ljude, niti popikavaš na rinzole. Tu je netko tko ti omogućuje
komunikaciju sa svakom osobom koju sretneš. Ono što vi, čitatelji uzimate
zdravo za gotovo.
Nema komentara:
Objavi komentar