.

utorak, 20. ožujka 2018.

Tamo gdje je sport radost, podrška i zajednički uspjeh

Siget - Jučer smo posjetili  Budo klub Dojo koji je osnovan  daleke  2004. godine koji kontinuirano i sa mnogo uspjeha djeluje sada već 14-tu godinu.Trenutno okuplja 36. članova različitih uzrasta i dobnih skupina.

Kako doznajemo klub je prolazio različite faze u svom uspješnom djelovanju, da bi posljednjih godina nastavio svoje uspješno djelovati ovdje - Paviljonu 25 u prostoru Zagrebačkog velesajma.

Moramo priznati, kako nam se klub nekako onako - na prvi pogled dopao. Naime, klub zasigurno svojim prostorom svrstava među one koje nazivamo srednjim (barem po našim krhkim i neformalnim znanjima i  iskustvima), no zato svojim  sportskim uspjesima, odličjima, priznanjima, kvalitetom treninga, te skladnim  međuljudskim odnosima, zasigurno pripada grupi - velikih i uspješnih klubova.

Kako smo doznali klub djeluje u nekoliki sekcija. Postoji natjecateljska sekcija, rekreativna sekcija i sekcija najmlađih. Ostajali smo na trenutke zatečeni , svim vještinama, vježbi koje su u svom izazovnom treningu izvodili članovi natjecateljske sekcije.

S druge strane su nas pak, pažnju su nam privukli - rekreativci - koji su svoje vježbe sa puno truda (i znoja) uporno ponavljali prema uputama trenera . Dizali su se i pada na strunjače uz gromoglasne uzvike i buku udaraca ruku pri padu. Sve to skupa izgledalo je mnogo "strašnije" nego što u stvari je. Naime, kako smo kasnije doznali, na taj način se uvježbava "pomicenje" težišta tijela, kako bi svaki pad bio bezbolan i  siguran.

Očito smo odabrali "krivi" dan, jer se zbog prehlada, niske temperature i padanja snijega, nije okupilo više onih najmlađih. Sa svojim roditeljima su došli samo oni najuporniji.



Majka Maja Matanović i sin Marko 
- Moj sin Marko započeo je trenirati judo prije nekoliko godina. Moram priznati kako me njegov izbor sporta u početku iznenadio, no sada sam ,nakon boljeg upoznavanja sa tim plemenitim sportom, zaista zadovoljna. 

Još uvijek ne znam gdje je Marko dobio informacije i spoznaje o tom sportu i zašto baš judo, no očito je  znao dobro odabrati!?

Kao roditelju mi je jako važno da on  zadovoljan dolazi ovdje na treninge i kako nema šanse, da kojeg izostane.

Ono što bih naglasila, to je iznimno pozitivna atmosfera unutar kluba. Trener svoj djeci prilazi sa mnogo pažnje, poštovanja i uvažavanja osobnosti - rekla bih gotovo na jedan očinski način. Tako da uz trening i redovito vježbanje, tu se uvijek pronađe trenutaka za opuštanje i za igru, u kojoj ne rijetko sudjeluje i sam trener, što smatram odlični pedagoškim načinom motivacije.

Dolazimo ovdje na treninge dva puta tjedno, iako je sve glasnija intencija kako bi se treninzi pojačali još za jedan tjedni trening, što bi nas - prema želji naše djeca - svakako obradovalo.



Majka Dijana Bebek Miletić i sin Frane
- Frane trenira judo nešto više od godinu dana, gotovo dvije. Samu odluku , kada smo u obitelji razgovarati o Franinim sportskim aktivnostima je predložio suprug. 

Judo je zaista plemenit sport,  ga doživljavaju kao temeljni sport, a uz to je obrambeni sport. Koliko sam uspjela vidjeti, ovdje se mnogo napora ulaže uz sve ostalo u bazičnu gimnastiku, što me , moram priznati - jako iznenadilo.

Mnoge me od prijateljica pitaju, kada dođemo do teme o treningu Frane, da li je to grubi sport, s obzirom kako je to borilačka vještina. Moram priznati, kako sam se i sama toga bojala u samim početcima Franinih treninga. Znate majke?!

Sada nakon skupljenoga iskustva, kao majka koja dovodi Franu na treninge, mogu istaknuti kako je ovaj sport sve dugo, samo nije grub. 

Za kraj bih ponovila, kako je ovo obrambeni sport, što zasigurno uz fizičku sposobnost pruža i veliku količinu osobnog mentalnog samopouzdanja, što je svakako dobra osobina svake osobe. 

I, da. 

Nismo od roditelja, koji bi jurili rezultate Frane na natjecanjima, ili što prije osvajanje pojedinih pojasevima. Tu smo kako bi Frane uživao što je više moguće u sportskim aktivnostima, upoznavanju nova poznanstva,  stjecanju vještine juda ali i pozitivnih radnih navika, te kvalitetnih i poštenih principa načina življenja. 

Na sreću, to sve uspijeva ovdje u - Judo klubu Dojo -  i kako sada stvari stoje, dok god je tako, naš Frane će dolaziti  sa  na treninge, upoznavati nove prijatelje i stjecati vještinu Judo sporta i nova životna iskustva.



prof. kineziologije Zadravko Bajzek,
sportski trener Judo kluba Dojo

- Moram odmah u početku zahvaliti na ugodnoj posjeti . Naime zaista nam je drago što ste posjetili i naš klub, te se ukratko upoznali sa načinom samog djelovanja.
Iskreno se nadam, kako će se ovaj posjet pretvoriti u ugodnu suradnju, gdje će te nas posjetiti i kada nisu samo natjecanja u prvom planu, jer kako vidite, iza natjecanja i odličja uvijek stoji marljiv , uporan, kreativan  rad, odnosno treniranje.

Danas ste bili u prilici vidjeti trening dječjeg uzrasta, a djelomično su tu i trenirali članovi natjecateljske sekcije u svom individualnom radu - pošto oni trebaju intenzivniji trening.

Za vrijeme treninga, kako što ste vidjeli djeca su se educirala u opće razvojnim vježbama u različitim kretnim strukturama, kao što su trčanje,  poskoci, skokovi, puzanja, kolutanja itd..

Glavni naglasak na radu sa djecom je  odgojno obrazovni faktor u portu.

To znači da djeca nauče o osobnoj higijeni, o higijeni prostora u kojem treniraju. Da nauče o osobnom samopoštovanju. Također ih učimo o poštovanju svog suvježbača, a na kraju krajeva i o nekom sportskom nadmetanju, da to bude zdrava sportska utakmica, također sa međusobnim poštovanjem svog suparnika.

Sve to skupa, osim odgojnog faktora ima i  svoj motorički fumkcionalni cilj, u širem smislu i svoj antropološki cilj, a to je da se djeca razvijaju optimalno, gleda rasta i razvoja.












Nema komentara:

Objavi komentar