srijeda, 28. ožujka 2018.

Nezaboravan izlet u Varaždinski kraj

Sopot - U prošli petak 22. ožujka 2018. godine, bili smo gosti vrlo marljive, složne i kreativne podružnice umirovljenika Sopot. 

Naime, ova Podružnica umirovljenika već tradicionalno u svom radu i aktivnom djelovanju uz ostale mnogobrojne aktivnosti jedanputa mjesečno organizira jednodnevne izlete po Lijepoj našoj, na vrlo svojstven način. Ta su putovanja zaista posebne.

Naime, želja je svih članova , da upoznaju našu Domovinu, kroz putovanja ali na posebno zanimljiv, edukativni i tajnoviti (rekli bi neki - mističan) način, što smo se kroz ovaj zaista predivan, vesel i druželjubiv izlet imali priliku i uvjeriti. 

Već sam jutarnji polazak, okupan sunce, koja nas je sve obradovalo nakon dugog niza oblačnih i depresivnih dana, dao je naslutiti kako je pred nama svima predivan dan. Ovoga puta članovi (Ivan Uhernik, počasni predsjednik i Marija Sokolić predsjednica) Podružnice su organizirali izlet u Varaždin odnosno u varaždinski kraj.

Putovanje do Varaždina je proteklo uobičajno, uz obevezan "oteštajec" te ukusno pecivo kojim je mirisao cijeli autobus.

U Varaždinu nas je dočekala  "vodička" Vesna Petenjek koja nam je bila odličan domaćin i osoba, koja nam je otkrivale, ne samo ljepote ovog u prošlosti - glavnog grada - naše domovine, već i njegove skrivene tajne, misterije i legende.


Spomenik - Anđeo smrti,
autora kipara Roberta
Frangeša Mihanovića,


Jedan od najvrjednijih spomenika, po mišljenju mnogih kompetetnih kipara na varaždinskom groblju je zasigurno ‘Anđeo smrti’, djelo (1906. godine) kipara Roberta Frangeša Mihanovića, koji simbolički prikazuje opraštanje živih od mrtvih.

Kako smo imali prilike čuti, ova  nije njegova prvotna lokacija. Naime ovaj se spomenik nalazio nešto dalje od Varaždinskog groblja, na takozvanom židovskom groblju, no nakon zamiranja loze obitelji Leitner, uprava groblja je odlučila zbog svoje iznimne umjetničke vrijednosti, ovaj predivan spomenik preseliti na sadašnju lokaciju, gdje svojim ljepotom plijeni domaće ali i svjetske posjetitelje ovog, jednog od najlješih groblja u svijetu.



Moramo priznati, kako je Varaždinsko groblje, koje smo prvo posjetili, po izboru naše "vodičke" na sve nas - sudionike ovog izleta - ostavio iznimno snažnu , dojmljivu i lijepu impresiju. Iako groblje, svojim znanjem, ljubavlju i entuzijazmom, naša "vodička" nam ga je učinila bliskim, lijepim i zanimljivim.

Laganom šetnjom smo napustili Varaždinsko groblje, te se uputili u sam centra Varaždina. Cilj nam je bio Varaždinski stari grad i sam centar ovog baroknog grada.



Varaždinski stari grad,u kojem
je i muzejski postav
 - Varaždinska feudalna utvrda, od davnina nazivana Stari grad, najznačajnija je povijesna građevina Varaždina. Bila je središte plemićkog posjeda, vlasnički i pravno odvojenog od kraljevskog i slobodnog grada Varaždina. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Najstariji njen dio je središnja kula. Klupe i baldahini u njenom prizemlju najljepši su primjeri gotičke svjetovne plastike na sjeveru Hrvatske. Za ratova s Turcima u 16. stoljeću pregrađena u renesansni Wasserburg, utvrdu – dvorac okružen visokim zemljanim nasipima s bastionima, opkoljen dvostrukim pojasom vode. Pregradnju su u drugoj polovici 16. stoljeća izveli talijanski graditelji iz okolice Coma na čelu s glavnim carskim graditeljem utvrda na Slavonskoj granici Domenicom del Lalliom. Tijekom prošlosti bila je vlasništvo mnogih značajnih plemićkih obitelji, grofova Celjskih, Ivana Ungnada, Jurja Brandenburga te hrvatskog bana Tome Erdödyja i njegovih nasljednika. Godine 1925. postala je vlasništvo grada Varaždina.


Nakon posjete  Starom gradu, te obilasku eksponata u muzeju, obišli smo i sam centara Varaždina, i gotovo zanijemili od ljepote, koju smo imali prilku vidjeti i doživjeti. Moramo priznati, kako građani ovog Baroknog grada zaista sebi na ugled vode brigu o očuvanju svih ovih ljepota, što zasigurno nikoga ne ostavlja ravnodušnim, već čak što više.



Prolaz gdje Anđeli spavaju
- Nekoć davno dok su ljudi još doista umjeli nositi svog andela na ramenu, beskrajno mu vjerovali i nježno se s njim ophodili, ta je vojska Božja bila predana, odana i ustrajna. Bili su to takvi anđeli – oduvijek, uvijek i zauvijek, poput prave ljubavi. Nije ih trebalo zazivati, nije ih trebalo zamišljati… Zato ljudi nisu morali spavati, san i java bili su u jedno stopljeni. Anđeli su, trepnuvši samo, odagnali svaku bol, umor, nemire duše, a lepetom krila želje bi se ozbiljile. Ili tako nekako, nitko više ne pamti. I kako to biva, u prici i životu, nešto se dogodi, lijepo se premetne u ružno, dobro u zlo i prije nego razbor stigne išta učiniti, svijeta kakav je bio više nema. Otada, ili tako nekako, nekim ljudima ne trebaju njihovi anđeli pa oni odbačeni očajavaju… Neki ljudi moraju dozivati anđele da ih čuvaju… Drugima pak u san dolaze, te stoga ljudi i moraju spavati. Međutim, budući da su time anđeli djelomice postali besposleni (a to uopće nije bezazleno – zna to Gospodar njihov) odlučiše se i oni odmarati. «Pa zašto i mi ne bismo katkad sanjali, kad već snovi postoje i kad se može tako krasno i spokojno u snovima lebdjeti.» Eto, zato anđeli spavaju. Eh, a onda su morali pronaći i gdje će svoja krila sklopiti i svojim snovima se razmahati. Birali, tražili, lutali i baš u ovaj grad stigli. Tu su se nastanili i do danas ostali, što god vam netko o tome rekao!

Izvor:Jadranka Pintarić 


Na žalost,i svemu lijepom dođe kraj. Nakon zaista zanimljivog razgledavanja i upoznavanja sa ovim predivnim gradom i njegovim ponosnim, marljivim i iznimno susretljivim građanima, došao je trenutak rastanka sa našom "vodičkom" , uz mnoge zahvale na trudu, znanju i strpljenju koje nam je od srca pružala svo vrijeme nađeg nezaboravnog druženja. Naravno, kako je na rastanku palo i obećanje, kako ćemo se ponovno susresti u neko drugo vrijeme, te da za nas sazna još nekih tajni, koje ovaj predivan grad zasigurno skriva.



Vesna Petanjek, licencirani vodič
za Varaždinsku županiju
- Moram svom radošću istaknuti, kako mi je zaista drago, da sam danas bila u prilici pokazati jedan dio ljepote našeg baroknog grada Varaždina, koji se baš kao i ovo proljeće - budi, te će svima nama (kako domaćima, ali isto i svim gostima, turistima, namjernicima..) iznova pokazati svu svoju ljepotu cvijeća, baroka, ljudi ...

Iznimno smo zadovoljni, kada nas dođu posjetiti dragi ljudi sa svih strana svijeta, uživajući u gostoprimstvu našeg grada i u njegovim znamenitostima, zanimljivostima, običajima, kulturi, gastronomiji itd...

Bili ste dragi i zanimljivi gosti. Zahvaljujem vam u ime svih nas iz Varaždinskoga kraja, što ste izabrali upravo naš kraj, kao metu današnjeg izleta. nadam se kako , nosite iskreni dojam, kako niste pogriješili, već što više. Nadam se kako smo uspjeli zadovoljiti sva vaša očekivanja.

Evo, pozdravljam vas na rastanku, uz ponovni poziv - da nas iznova posjetite - jer naš barokni grad Varaždin ima tisuće svojih zanimljivih i dragih lica.



Po napuštanju grada Varaždina slijedio je ručak i ugodno popodne u druženje u obližnjem mjestu Varždinske Toplice, prije samog povratak u naš Zagreb odnosno  Sopot. Vrijedi istaknuti, kako su nas domaćini dočekali zaista otvorenog srca, raznolikim aperitivima, a potom obilnim i ukusnim ručkom, koji je gotove sve nas ostavio bez daha. Ovom prilikom zahvaljujemo u ime svih izletnika, članova Podružnice umirovljenika Sopot, na odličnom dočeku,  ukusnom ručku i predivnom "štimungu" osoblju restorana Zlatne Gorice.



Marica Soklić / Mery, predsjednica
Podružnice umirovljenika Sopot

-  Osobno moram istaknuti kako sam iznimno zadovoljna današnjim izletom, koji nas je ugodno iznenadio svojim sadržajem.

Naime, ovo je drugi izlet, koji organizira novo rukovodstva, nakon Izborne Skupštine, gdje nam je naš dugogodišnji predsjednik, a sada Počasni predsjednik (na njegovo snažno insistiranje) prepustio vođenje Podružnice umirovljenika Sopot. Naravno, kako je na naše zadovoljstvo on još uvijek ovdje i kako nam još uvijek uvelike pomaže svojim iskustvom, savjetima i logistikom.
Nakon prvog izleta, u našoj organizaciji, uputili smo svim članovima anketu da odaberu ( od tri moguće destinacije) destinaciju, koju bi slijedećim izletom htjeli posjetiti. Kako ste imali i sami priliku vidjeti, najviše glasova je dobila današnje destinacija Varaždin.

Mišljenja sam, a sigurna sam kako to dijele i naši članovi, kako je ovaj izbor  odličan. Iza nas je predivan zanimljiv izlet, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Sigurna sam kako će svatko od nas ponijeti svom domu predivne i upečatljive dojmove, koje nam je uvelike ostvarila naša "vodička" Vesna Petanjek, kojoj se na ovaj način još jedanput zahvaljujem na silnom trudu, znanju i gostoljubivosti.

Naravno, kako ćemo ovu dugogodišnju praksu nastaviti i dalje. Koliko raspolažem informacijama, naša slijedeće destinacija će biti Slapovi Krke. gdje će, baš kao i danas, prepun autobus, odjekivati veselom pjesmom cijelo vrijeme putovanja.

Za kraj bih, pozvala i ostale Podružnice ne suradnju. Naime ponekada nam se znade dogoditi kako za određeni izlet nemamo dovoljno izletnika, pa bi bilo dobro da nam se pridruže članovi ostalih podružnica, isto što ćemo i mi učiniti u slučaju također nekog interesantnog izleta kojeg organizira neka druga Podružnica umirovljenika.

Mišljenja sam, kako ćemo na taj način svi skupa više putovati, družiti se... što nas umirovljenike čini veselim, ispunjenim i zadovoljnim. Zar ne?


Ivan Uhernik, počasni predsjednik
Podružnice umirovljenika Sopot
- Moram priznati, kako mi je dosta drago da ova naša Podružnica radi i uspješno djeluje, upravo onako kako sam ja to zamislio.

Trudili smo se , kako bi uspješno pripremili našu sadašnju predsjednicu Maricu Sokolić / Mery, da naš rad može nastaviti jednako kvalitetno.

Zamoljen sam od same predsjednice i Izvršnog odbora, da i dalje organiziram izlete. Ja se sa tom odgovornošću uspješno nosim i dalje imajući uvijek na umu da to bude zanimljivo, poučno ali i opuštajuće.

na kraju će svi članovi reći, da li sam u tome zaista i uspio.

- U prilici smo bili čuti, kako ste prepuštanjem mjesta predsjednika Podružnice umirovljenika Sopot, oslobođeno vrijeme iskoristili za pisanje knjiga. Naime, čujemo kako je vaša prva knjiga već tiskana i samo se čeka se samo promocija.

- O da,  Ne znam samo kako vi novinari sve to saznate i gdje?! Naime, moja prva knjiga je objavljenja 16. ožujka ove godine. Kako ste vjerovatno  saznali, dio troškova oko tiskanja je pripomogla i Matica Hrvatskih umirovljenika Novi Zagreb, gdje sada čekamo prigodnu situaciju da i službeno promoviramo knjigu.

- To će zasigurno biti uskoro.

- Da.




Eto, na kraju je došao red, da se i mi zahvalimo Podružnici umirovljenika Sopot, na predivnom izletu, ugodnom druženju i prekrasnim pjesmama, koje nisu prestajale za vrijeme putovanja.