Novi Zagreb - Pred nama je nastavak, odnosno drugi dio kolumne, u kojoj nam naš nezamjenjivi kolumnist Željko Struški - Žac, pruža savjete iz prve ruke, na koji način okupiti i organizirati - band. Stali smo na točci 3, a sada slijedi:
4.
S kim svirati? Tko bi bili ČLANOVI BENDA?Pa, naravno, glazbeni istomišljenici , ljudima s kojima bar većim dijelom dijelite
isti ili sličan glazbeni ukus.Naime, teško je za očekivati da ako vi
preferirate pop muziku, vaš prijatelj hard rock,drugi punk, a četvrti je sklon
narodnjacima-da ćete postići neki prihvatljiv kompromis oko toga što svirati,
bilo da svirate obrade od drugih izvođača, bilo da pokušate raditi vaše,
autorske pjesme…To ne znači, naravno, da se svi morate „vojnički“ oko svega
slagati , no što veća podudarnost u
ukusima,to će vam lakše biti, lakše ćete se razumjeti i nešto zajedno
realizirati.
5.
Kad ste sve gore navedeno
posložili, skupili, našli, kupili, posudili, proučili( nije baš tako
jednostavno, ha?) : postavlja se pitanje-a ŠTO
ćete , uopće SVIRATI?
Istomišljenici su tu, no ostaje otvoreno
pitanje da li ćete svirati, tj.
„skidati“ pjesme svojih omiljenih bendova ili možda imate ambiciju napraviti
nešto svoje?To je također bitno pitanje koje je bolje što prije riješiti sa
ostalim potencijalnim članovima benda.Ni jedno ni drugo nije lako, a svako od
tog ima svoje prednosti i mane.Nije
lako i zahtjeva puno vremena „skinuti“ neku pjesmu, naročito da to zvuči tako
da je koliko-toliko slično originalu –ako vam je to cilj.Ako želite dati svoj obol,
svoju „boju“, nekoj poznatoj
pjesmi-oprez: ljudi,većinom preferiraju originale, i ako idete tu na neku
inovativnost vaša obrada mora biti vrlo interesantna da bi bila na neki način
zanimljivija od originala.Ako pak krenete radi svoje, autorske pjesme,
zapitajte se prvo-a zašto to radimo?Naime, s takvim pjesmama će vam put do neke
publike biti daleko teži nego sa obradama svima poznatih pjesmama, to morate
biti svjesni.Ljudi vole čuti poznato i teže se navikavaju na nešto novo.Sve ovo
oko izbora vašeg repertoara navedeno, naravno,nema nikakve veze ako vas u
startu uopće ne zanima ideja da pred nekim, nekada-ikada, svirate, već vas
troje-četvero želite svirati sami za sebe u svojoj garaži, kako se to kaže
„samo „za svoju dušu“.No, i tu treba imati malo opreza-naime, ako vam, recimo,
krene dobro, možda ćete se , nakon par pohvala frendova-znatiželjnika koji su vas možda čuli, uskoro „zapaliti“ i
pomisliti: hm, pa ovo što radimo i nije tako loše, zašto to ne bi i drugi
čuli?!
6.
I konačno, na kraju, ali ništa
manje važno od svega do sada navedenog; za sve ovo gore nabrojano, i sami
vidite, morat ćete u startu izdvojiti i naknadno konstatno izdvajati dvije
stvari: NOVAC I VRIJEME.
Da krenemo od naizgled
jednostavnijeg, od vremena: ukoliko hoćete postići ikakav napredak , prema mom
osobnom iskustvu, a i prema onome što vidim i čujem-morate računati na bar dvije probe tjedno , po sati i pol
do dva sata, a ako je moguće i duže.Pa sad računajte-dva sata u prostoriji na
probi, da dođete do tamo, pretpostavimo, da vam treba pola sata, pa pola sata
natrag(ako se s članovima benda ne zadržite poslije probe na kojoj pivici, onda
to može potrajatiiiii…), to vam je sigurno već tri sata vašeg slobodnog vremena
,a to je, praktično rečeno,pod nekom pretpostavkom da ujutro imate neke obveze
, zapravo jedno popodne iliti - pola dana.I tako dva puta tjedno, cijele
godine.Možete li to? Hoće li vas vaše
poslovne , školske ili neke druge obveze u time ometati?Možda vi možete,
ali jedan član vašeg benda ne može?Vi ste slobodni popodne , a on ujutro?Što
tada?Sve su to pitanja koja je najbolje u startu odmah riješiti, kako se
kasnije ne bi pojavili problemi i nesporazumi.Tu se vraćamo na uvodno spomenutu
pitanje VOLJE-ako niste podosta
sigurni da će vas ta volja držati, nemojte gubiti vrijeme, svoje ni tuđe, niti
novac.Volja mora biti konstantna; pada kiša, vrijeme je pospano, boli vas
glava, ne da vam se na probu?Nekako ste „zapeli“ sa svirkom na probama, početi
muzički napredak je zastao…Početni intuzijazam je splasnuo?Da preskočimo probu?
Ako tako razmišljate, iako obožavate muziku- bolje da ostanete (samo) publika.
A što je s novcem?Instrumenti
koštaju, prostor košta, struja u tom prostoru košta, potrošni pribor (
trzalice, žice, palice , kablovi…) košta, prijevoz košta, sve košta , zare ne?…Neki
će reći; pa da, ali zaradit ćemo mi to
kad počnemo svirat.Pa daj Bože, kako se to kaže, samo …ovdje se vraćamo na sve
što sam naveo prije-što ćete svirati, kako ćete svirati, a da bi vam netko za
to nešto platio?Mislite li da publika, klubovi, promotori samo vas čekaju?Hm…Malo
nerealno, zar ne? Pozitivno je biti ambiciozan , no treba biti i realan u isto
vrijeme.Ako želite svirati za svoju dušu , u četiri zida-nitko vam ništa neće
za to platiti.Ako ćete svirati autorske pjesme morat ćete
biti vraški dobri i zanimljivi da bi
to provuklo neku publiku i da bi vas netko pozvao da negdje prezentirate te
svoje uratke.Ako ćete pak svirati obrade-morate biti jaaakoooo dobri, jer puno
ima takvih baš kao vi, koji sviraju te iste obrade, pa da bi baš vas,
novi , nepoznat, bend, netko angažirao i za to vam platio.Možda ćete se
odlučiti kombinirati ta dva pristupa-no, tada postoji također zamka da vas tada
možda neće shvatit ozbiljno, niti kao tzv. „cover“ bend, a niti kao autorski
bend.
Po meni: ako vam je novac, zarada
jedini motiv-nemojte se ni prihvatiti svirke, osim ako ste na to primorani
financijskom situacijom.
Ali, ako vam je motiv ljubav prema muzici, druženje, želja za
kreativnošću-sve vam je rečeno: skupite pare i pravac u kupovinu instrumenata i „vrbovanje“ članova
benda , uz napomenu da godine ,kao ni u jednoj ljubavi, nisu važne -
pogledajte samo Rolling Stonese, da ne nabrajam dalje.
Nema komentara:
Objavi komentar