subota, 20. siječnja 2018.

U susret, dugo očekivanom susretu

Novi ZagrebPisanje kolumne nastalo je vrlo spontano bez ikakvog prethodnog plana. Učiteljica sam u osnovnoj školi, a sa Zvonkom sam se upoznala na jednom nastupu djece, za koje sam ih pripremala. Došao nas je fotografirati za Portal Rotor na što sam pristala. Portal se bavi oglašavanjem događaja koji su vezani za Novi Zagreb što mi se izuzetno sviđa. Mnoge informacije manjeg intenziteta vrlo rijetko dolaze do nas jer veliki portali nemaju prostora  za njih, no Portal Rotor je tu problematiku uzeo sa srcem i time se bavi na osebujan način. Omogućio je da i manje „značajni“ događaji, no vrlo bitni u našem okruženju budu prepoznati i oglašavani. Zvonko je našao moju web stranicu i informirao se oko onoga čime se bavim . To mu se dopalo jer je vidio da kroz njih može zadovoljiti potrebu ljudi koji žive svoju svakodnevnicu, a mogu je početi živjet i na drugačiji način.

Pristala sam pisati za Portal jer sam željela raditi nešto volonterski,a opet u tome uživati i činiti to na jednostavan i lagan način. Sve je to počelo prije godinu dana kada smo se dogovorili da će kolumne ići svaki utorak. Bila sam sretna jednako kao i danas, što ću moći i morati se pridržavati redovitosti, a ujedno trenirati pisanje i izražavanje u nekoj okosnici koju odaberem. Od tada svoj svakodnevni život počela sam promatrati i pratiti detaljnije nego prije. Zadatak je da iz svakodnevnog života malog čovjeka izvučem određena učenja. Najveća učenja su već prisutna oko nas samo ih ne smijemo zaboraviti promatrati i zapisivati. Radila sam to iz vlastitog zadovoljstva, bez ikakve opterećenosti, tko će to čitati. Prijatelji i poznanici su mi u prolazu dobacivali kako čitaju redovito i da su im kolumne baš super. Ostala sam zatečene kako izgovaraju pojedine rečenice naglašavajući ih. Razveselilo me to, no nešto više probudilo u meni,a to je odgovornost.

Kad unazad čitam svoje kolumne iznenadi me koliko tema oko nas ima i koliko svake možemo isisati najbitnije pojedinosti i ne zamarati se s nebitnostima.

Drago mi je što ću nakon godine dana imati priliku družiti se s čitateljima svojih kolumni i čuti njihova razmišljanja, promjene na koje ih je neka od njih potaknula, podržala u već postojećima i jesu li i sami počeli zapisivati bitnosti svakog dana kojeg žive.

Ovo druženje će biti naše međusobno učenje utemeljeno na vašim povratnim informacijama. Veselim se što ću biti okružena ljudima sličnima sebi. To je uvijek poseban užitak.

Ugodna okolina i prostor ispunjen posebnim ljudima grije  i hrani naša srca.

Za sve koji dolaze

Vidimo se