Naši najvolonteri

Remetinečki Gaj - Ima tih ljudi kojima čini zadovoljstvo konstantno dolaziti i družiti se s gluhoslijepima. Uveseljavati im druženja. Pa dok volonteri Saveza gluhoslijepih osoba Dodir prevode i prate gluhoslijepe osobe po uhodanoj Službi podrške, moji volonteri se okupljaju na aktivnostima gluhoslijepih osoba te se druže s njima. Čavrljaju, kartaju, zafrkavaju se, unose im novosti u živote. Priskoče mi kad treba neki sitni popravak, kad je gužva u kuhinji ili sjednu kod gluhoslijepe osobe koja je sama. Moji volonteri su mahom umirovljenici. Imaju vremena od 10 do 15h kad je najsunčaniji dio dana jer je gluhoslijepima tada najlakše koristiti svoje ostatke vida. Jedna takva volonterka je krenula korak dalje. Osmislila je svoju radionicu za gluhoslijepe. Stoga je zaslužila da je nominiramo za volonterku godine Novog Zagreba.

Dijana Jaguljnjak u Udruzi gluhoslijepih osoba grada Zagreba volontira od 2015. Za potrebe rada s gluhoslijepima završila je tečaj znakovnog jezika pri Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir. Vodi tečaj joge 1x tjedno, prati gluhoslijepe osobe na druga događanja, prevodi im, sudjeluje na kreativnim radionicama, pomaže u provedbi događanja udruge.

Kao instruktorica joge približila je svijet tjelovježbe gluhoslijepima kojima mnogi sportovi ostaju nedostupni zbog dvostrukog senzoričkog oštećenja. Osim pravilnog izvođenja vježbi, razgibavanja prijeko potrebnog osobama koje se vrlo usporeno i pogrbljeno kreću (kod ljudi oštećena vida izbjegavanje frontalnih udaraca uzrokuje pognutost leđa), gluhoslijepe osobe naučile su termin “nesebičnog davanja”, Naime, u sklopu treninga poslije vježbanja korisnici u parovima jedan drugome izmasiraju leđa. Cilj je potruditi se i stvarno dobro izmasirati drugome napete mišiće.

“Održavamo jogu. To nam je najveća radost. To je nama potreba da se mi razgibamo. Naime, gluhoslijepa osoba sjedeći sama je potištena, osamljena, napuštena… Joga te cijelog razbudi, i tijelo i um…” kaže Marija Ibriks, jedna od vjernih vježbačica

Dijana osim kod nas volontira i u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir, Ustanovi Mali dom, te “neformalno” volontira kao pratnja slijepom mladiću kada dolazi u Zagreb na rehabilitaciju.

Što Dijana kaže: “Prilikom odlaska u mirovinu odlučila sam u životu raditi samo ono što volim. Tako sam krenula volontirati u instituciju Mali dom - dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži. Igrom slučaja saznala sam za tečaj znakovnog jezika. S obzirom na to da sam imala gluhog djedu, dobila sam poticaj naučiti znakovni jezik. Tamo se ponudila mogućnost volontiranja s gluhoslijepim osobama. Motivacija mi je bila uvježbati znakovni jezik. Družeći se s gluhoslijepima uočila sam njihovo loše tjelesno stanje. S obzirom na to da 20 godina treniram Kempo (meditacija, joga, borilačke vještine) odlučila sam im ponuditi svoje vještine za poboljšanje tog stanja. Sada vodim jogu jednom tjedno i uživam vidjeti kako se moji vježbači vesele i redovno mi dolaze na treninge. Rado se odazivam i na ostale aktivnosti udruge.”

Vrlo smo ponosni na našu volonterku te se nadamo kako ćete i vi prepoznati važnost njenog rada koji će i vas potaknuti na takvo što.