Hrvatski Leskovac - U društvu suradnika, predstavnika lokalne samouprave te mnogobrojnih građana, gradonačelnik Milan Bandić je 27. listopada 2017. godine kamen položio temeljac za gradnju Osnovne škole Hrvatski Leskovac koja će moći primiti 320 učenika u 16 razrednih odjeljenja.
Tim dugo očekivanim činom, učinjen je veliki korak o kojem se priča i sanja gotovo pedesetak godina. Sve te godine,škola je imala poseban značaj u svijesti građana Hrvatskog Leskovca. U par navrata, čak se i pričalo kako se vrlo skoro započinje sa izgradnjom, no vrijeme bi - na žalost - pokazalo da su to tek bilo obećanje zbog raznoraznih interesa,
Drugi pak mještani, ne propuštaju dana da ne obiđu gradilište , tvrdeći ponosno - kako mi izgradnjom škole naselje Hrvatski Leskovac tek sada punim smislom riječi - postajemo grad!
Treći pak mudro šute, čekajući da i Hrvatski Leskovac sa svojom školom , kao gotovo sva novozagrebačka naselja, ostvari svoj kulturni, društveni ali i sportski centar, koji će uvelike povećali kvalitetu življenja svih građana (svih dobnih skupuna).
Odmah u početku našeg susreta, g. Miljenko Todorović, predsjednik vijeća mjesnog odbora Hrvatski Leskovac je izrazio veliko zadovoljstvo zbog gradnje moderne škole koja će rasteretiti škole u obližnjim naseljima, naročito Osnovnu školu u Brezovici.
Sa velikim je ponosom istaknuo kako će se osnovna škola prostirati na 5.000 m2 na čestici od 12.000 m2, te će imati dvokatnu sportsku dvoranu, 14 učionica s popratnim sadržajem. Dodao je kako ukupna investicija iznosi oko 40 milijuna kuna dok je rok za završetak radova 12 mjeseci.
Iskreno se nadamo kako će iduću školsku godinu naši učenici napokon krenuti u svoju školu sa najmodernijom opremom.
Završetkom izgradnje naše škole i započimanjem redovite nastave - napokon će, a dodao bih i zasluženo odahnuti i naš vrtić - od naših učenika ( od prvog do četvrtog razreda) koji su taj prostor koristili od još od 1987, godine.
Za ovu priliku smo pozvali i predstavnicu ispred kolektiva Osnovne škole, Hrvatski Leskovac gđu Snježanu Šarančić koji strpljivo u prostoru Dječjem vrtiću Hrvatski Leskovac nastoje uz iznimno mnogo truda učiniti zahtjevne uvjete - što podnošljivijima - kako bi ovdašnji đaci ostvarili što bolje rezultate u svom obrazovanju.
- Ispred cjelokupnog kolektiva Osnovne škole Hrvatski Leskovac, moram izraziti zasit veliko zadovoljstvo, da je konačno započeta izgradnja ove naše škole, koju čekamo dulje od tridesetak godina.
Veselimo se i radujemo novoj školi skupa i sa roditeljima i učenicoma, jer nam je zajednički suživot sa Dječjim vrtićerm Hrvatski Leskovac u istoj zgradi bo vrlo težak, izazovan i nadasve naporan.
Kako za djecu, no isto tako i za "tete" u vrtiću , učiteljice.
Kako bi bolje razumjeli u kavom mi zaista neadekvatnom prostoru radimo još i danas, dovoljno je reći kako mi kao škola radimo u vrtićkim sobama. Te sobe imalu oblik slova "L". uz to nemamo adekvatan - sanitarni prostor. Nemamo ne samo adekvatnu, nego uopže nemamo sportsku dvoranu. Mi koristimo prostor, u kojem kada vi (odrasla osoba) podignete ruku - bez imalo napora - dotaknete strop. Staklene je. Ne možemo koristiti sportske sprave. Jednom riječju , sasvim sam sigurna kako ćete i vi složiti - nemogući uvjeti.
Nemamo, blagovaonice. Nemamo Zbornice. Nemamo vanjskog igrališta. Mučimo se svakako. Ljeti nam je jako vruće. Izmjerili smo u lipnju, temperaturu u prostoriji gdje držimo nastavu nešto više od 30 celzijusovih stupnjeva , dok zimi puše, jer prozori ne "brtve".Vrata se ne daju zatvoriti, kako treba. Sila problema.
Također bih istaknula, na sjećanje na našu kolegicu koja je otišla u mirovinu nakon trideset godina predanoga, strpljivog rada - u očekivanju stalno boljeg riješenja.
Na žalost , ljetos je umrla, propustivši vidjeti i doživjeti našu novu školu, koju svi ( i oni najmanji pa do onih najstarijih) zaista željno očekujemo.
Zaista se radujemo novoj školi, no ne samo školi kao obrazovnoj ustanovi, već školi koja će zasigurno uzdignuti, društveni, kulturni i sportski život, ali i poneko van školsko obrazovanje cijeloga našeg naselja. Biti će tu kulturnih događaja, raznolike manifestacije, sportskih događanja.
Sa novom školom su velike moguć pred svima nama i našem naselju.
Treći pak mudro šute, čekajući da i Hrvatski Leskovac sa svojom školom , kao gotovo sva novozagrebačka naselja, ostvari svoj kulturni, društveni ali i sportski centar, koji će uvelike povećali kvalitetu življenja svih građana (svih dobnih skupuna).
 |
| Miljenko Todorović, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Hrvatski Leskovac |
Sa velikim je ponosom istaknuo kako će se osnovna škola prostirati na 5.000 m2 na čestici od 12.000 m2, te će imati dvokatnu sportsku dvoranu, 14 učionica s popratnim sadržajem. Dodao je kako ukupna investicija iznosi oko 40 milijuna kuna dok je rok za završetak radova 12 mjeseci.
Iskreno se nadamo kako će iduću školsku godinu naši učenici napokon krenuti u svoju školu sa najmodernijom opremom.
Završetkom izgradnje naše škole i započimanjem redovite nastave - napokon će, a dodao bih i zasluženo odahnuti i naš vrtić - od naših učenika ( od prvog do četvrtog razreda) koji su taj prostor koristili od još od 1987, godine.
 |
| Izgled buduće Osnovne Škole hrvatski Leskovac |
Za ovu priliku smo pozvali i predstavnicu ispred kolektiva Osnovne škole, Hrvatski Leskovac gđu Snježanu Šarančić koji strpljivo u prostoru Dječjem vrtiću Hrvatski Leskovac nastoje uz iznimno mnogo truda učiniti zahtjevne uvjete - što podnošljivijima - kako bi ovdašnji đaci ostvarili što bolje rezultate u svom obrazovanju.
 |
| Snježana Šarančić, učiteljica Osnovna škola Hrvatski Leskovac |
- Ispred cjelokupnog kolektiva Osnovne škole Hrvatski Leskovac, moram izraziti zasit veliko zadovoljstvo, da je konačno započeta izgradnja ove naše škole, koju čekamo dulje od tridesetak godina.
Veselimo se i radujemo novoj školi skupa i sa roditeljima i učenicoma, jer nam je zajednički suživot sa Dječjim vrtićerm Hrvatski Leskovac u istoj zgradi bo vrlo težak, izazovan i nadasve naporan.
Kako za djecu, no isto tako i za "tete" u vrtiću , učiteljice.
Kako bi bolje razumjeli u kavom mi zaista neadekvatnom prostoru radimo još i danas, dovoljno je reći kako mi kao škola radimo u vrtićkim sobama. Te sobe imalu oblik slova "L". uz to nemamo adekvatan - sanitarni prostor. Nemamo ne samo adekvatnu, nego uopže nemamo sportsku dvoranu. Mi koristimo prostor, u kojem kada vi (odrasla osoba) podignete ruku - bez imalo napora - dotaknete strop. Staklene je. Ne možemo koristiti sportske sprave. Jednom riječju , sasvim sam sigurna kako ćete i vi složiti - nemogući uvjeti.
Nemamo, blagovaonice. Nemamo Zbornice. Nemamo vanjskog igrališta. Mučimo se svakako. Ljeti nam je jako vruće. Izmjerili smo u lipnju, temperaturu u prostoriji gdje držimo nastavu nešto više od 30 celzijusovih stupnjeva , dok zimi puše, jer prozori ne "brtve".Vrata se ne daju zatvoriti, kako treba. Sila problema.
Također bih istaknula, na sjećanje na našu kolegicu koja je otišla u mirovinu nakon trideset godina predanoga, strpljivog rada - u očekivanju stalno boljeg riješenja.
Na žalost , ljetos je umrla, propustivši vidjeti i doživjeti našu novu školu, koju svi ( i oni najmanji pa do onih najstarijih) zaista željno očekujemo.
Zaista se radujemo novoj školi, no ne samo školi kao obrazovnoj ustanovi, već školi koja će zasigurno uzdignuti, društveni, kulturni i sportski život, ali i poneko van školsko obrazovanje cijeloga našeg naselja. Biti će tu kulturnih događaja, raznolike manifestacije, sportskih događanja.
Sa novom školom su velike moguć pred svima nama i našem naselju.
