Novi Zagreb - Maha, što ti misliš o
današnjim „mladim bendovima“ da ih tako nazovemo, dakle ,onima koji traže svoje
mjesto pod suncem i tadašnjom situacijom?
MAHA: Pa , generalno
govoreći ,tada su „mladi“ bendovi ipak
nekako puno više „grizli“,kao da su se jače trudili, bili uporniji, a sve to sa
manje dostupne muzičke opreme i općenito
„logistike“ nego danas; čini mi se da
danas bendovi žele što prije napraviti neki „instant hit“ da što prije postanu „popularni“… a nekad kao da je svima ipak je bila važnije da bend napravi što više dobrih, autorskih,
naglašavam autorskih ,kvalitetnih pjesama.
 | |
|
Kaj ti Pišta veliš o
tome; da li primjećuješ neku razliku kod, nazovimo Ih tako, mladih bendova danas
i tada mladih bendova iz nekih osamdesetih, devedestih ili početka
dvijetisućitih :da li je danas, generalno rečeno, rock scena (rock, hard rock,
punk, metal i sl.) življa ili tome nije tako?
PIŠTA: Nekada sam sve to pratio, znao sam sve demo
bandove u gradu, ko gdje svira, vježba, koji gitarista je dobar.... Nažalost
danas nemam vremena (iskreno ni volje) da sve to pratim. Vidim ih i gledam kad
dođu u Hard Place i s vremena na
vrijeme se nađu neki klinci koji su stvarno dobri (Mr. Albino, Tight Grips,
EoT, Opaki Jahači, Marko i Darko, Rizična Skupina...) Navodno ima hrpa mladih
punk bandova, ali fakat nisam mjerodavan da kažem da li je danas bolje ili
prije... Mislim da je to i nevažno... Meni se čini da je nekada bilo hrpa
bandova i stalno smo se sretali po nekim danima mjesnih zajednica, demo
nastupima, a danas je sve na netu i on
line.
Hajdemo se sad vratit
malo u sadašnjost; Pišta, u svom klubu
Hard Place uz poznatije bendove i raznovrstan program ugošćujete povremeno i manje poznate, underground bendove;no
naravno, ne sve…Koji su vaši kriteriji da bi nekom bendu rekli ili ga pozvali
da svira kod vas:moraju imati izdane albume, koliko?Ili to nije mjerilo ili je
ipak bitno?Ima li pravila uopće?
PIŠTA: Mi u Hard Place-u dajemo šansu gotovo svima
– u demo festivalima koje smo imali je žiri sa Hrvatskog Radija birao bandove i
u 3 sezone nastupilo je preko 300 bandova iz cijele Hrvatske, a evo ove ćemo
godine reafirmirati svirke demo bandova. Bilo je kod nas i HGF natjecanje
bandova, a i mi uvijek damo priliku kvalitetnim bandovima da zasviraju. Ako
imaju nešto za reći, znaju svirati i imaju dobru volju, a ako imaju još i nešto
publike, uvijek su dobrodošli u Hard Place. Nema nekih striktnih pravila.
Pišta,što misliš kakva je pozicija autorskih bendova danas naprema
tribute/cover bendovima u smislu poželjnosti za svirku negdje? Kako se čini,
tribute bendovi su poželjniji?
PIŠTA: Pa, tribute bandovi su lakši put do
publike, klubovi su puniji, šankovi bolje rade, čin se da je zabava bolja, no
treba se zapitati da su svi bandovi na svijetu samo tribute bandovi čije bi
pjesme izvodili?Ja osobno ću radije
svirati svoje pjesme za manje publike, a možda iza mene ostane neka pjesma
koju će cover bandovi svirati jednog dana, haha…
MAHA:Sad sam se još nečeg sjetil; još bi trebalo reći da su se bendovi u
većem broju mogli nekad predstaviti , osim na već spomenutim Danima Zapruđa, i
na manifestacijama tipa Dani Dubrave,
PUNS (Proljeće u Novom Zagrebu),a danas je tod toga ostalo kao
konstanta Zapruđe i, na žalost
neredovito, manifestacija Nebo iznad
Trnskog …
Pišta, svojedobno si vodio i
podosta gledanu metal Tv emisiju na tadašnjem HTV-u.Danas takvih emisija nema,
što misliš zašto?Nema publike koja bi to gledala ili?
 |
| Gordan Penava / Pišta |
PIŠTA:Neka su druga vremena, sve imas na internetu,
sve je dostupno. Tada, devedesetih, nisu svi imali ni MTV, pa su im glazbene
emisije na HRT-u bile jedini dodir sa omiljenim bandovima. I dan danas nakon
toliko godina svako toliko mi neko dođe i kaže kako je stalno pratio Metal
maniu i kako je odrastao uz to ili kako sam ja „kriv“ što on sluša metal…Meni
je drago da se ljudi toga sjećaju, mada je prošlo 20 godina od kada emisije
nema. U to vrijeme bila je na hrt-u i country emisija i emisija alternativne
glazbe i techno emisija, ja sam gotovo siguran da i danas ima publike koja bi
tako nešto pratila, ali TV produkcija ide u sve neke kratke blic emisije i
pokušava se nadmetati sa internetom u trci koju je unaprijed izgubila. Ja
nekako mislim da smo mi svoj dio posla obavili i u određeno vrijeme doveli
ljudima neku glazbu koja im je trebala, uspio sam čak i neke domaće banove
promovirati i zbog svega toga mi je drago da sam to radio.
Maha, kad je po tebi došlo do te neke uočljivije promjene u omjeru
tribute bendova naprama autorskim
bendovima,i, zašto?
I reci nam malo o svom djelovanju na promociji bandova i općenito
muzičara u sklopu programa „Aperitiv s Mahom“ koji se redovno održavao svakog
četvrtka u klubu ROUTE 66 (nedaleko Pištinog HARD PLACE-a).
I konačno, gdje naši čitatelji DANAS mogu pogledati i poslušati domaće
„garažne“ bendove?
MAHA: Pa to neko autorstvo kod bendova je počelo „ pucati“ negdje
otprilike završetkom rata, dakle, po
mojoj ocjeni i koliko se sjećam,a mislim da se dobro sjećam, to se počelo
zbivati negdje devedesetpete, devedesetšeste… Tada pomalo, ali sigurno, počinje “nestajanje “ autorskih bendova, a
počinje era covera,koja traje do danas…Zašto je tome tako?Pa nešto o tome je
točno rekao Pišta, dakle ,to je otprilike ova šema: da bi bendovi mogli svirati, da bi dobili prostor,
stage,priliku, (pa i da dobe neku lovicu-„imanje“ benda, naime, košta- a ne
samo pivicu za svirku) i da bi u klub
došao neki veći broj publike, kupio kartu ili popio piće na šanku-bendovi jednostavno moraju svirat covere , široj
publici poznate stvari, i to često ne
bilo koje covere, nego baš one najpoznatije…Takav pristup ,naravno, razara autorsku scenu, to je jasno, no to je
trenutno očito tako.Kaj se tiče Aperitiva on je prilika takoreći svakom bendu
ili neobaveznoj skupini muzičara da doslovno samo s trzalicom (ok, bubnjar sa
palicama hahah) dođu na stage i odsviraju ono što žele i znaju!Aperitiv je dao
priliku nizu bendova, i autorskih i cover,
da prvi put stanu na pozornicu - i šteta je što nema više baš puno
takvih mjesta … A osim u ROUTE 66 i u HARD PLACE-u danas naše
bendove, više ili manje, na stage „puštaju“ klubovi MEDIKA,
MOČVARA ,BBF(više cover), VINTAGE ,JIGGY BAR , naravno nezaobilazni
dragocjeni KSET…Za TVORNICU se već traži određena veća etabliranost.
PIŠTA i MAHA, hvala vam na zanimljivom razgovoru i vrlo plastičnom
prikazu sadašnje i nekadašnje rock scene u našem gradu.
Zaključak?
Iz riječi naših iskusnih sugovornika,a ponešto i iz mog osobnog, puno
skromnijeg iskustva, može se steći zaključak da danas možda , generalno govoreći,
ima nominalno i više ili barem toliko klubova/mjesta gdje se može vidjeti
domaće bendove da sviraju uživo kao „nekad“, no također se može nesporno
utvrditi da ima dosta manje mjesta koja pružaju mogućnost predstavljanja i
svirke autorskim bendovima, dakle, onima koji rade svoje stvari, jer prednost u
pravilu imaju cover/tribute bendovi, koji ,dakle, sviraju obrade nekih drugih bendova.Osobno sam
uvjeren da budućnost svakog ,pa tako i našeg ZG/HR rocka ipak definitivno leži
u autorskim bendovima , što ne znači nikako da ima nešto loše u sviranju tuđih
stvari; i jedno i drugo „gradi“ neku rock publiku i pruža joj dragocjen štit od
raznoraznih, više ili manje turbo „cajki“ i lošeg, infantilnog „kuruznog“ popa-
koji napadaju sa svih strana.No, kad je već tako, nekako se ne mogu oteti dojmu
da bi „pošteno“(koja teška riječ!) bilo
da obje „struje“ domaće rock garažne ili demo ili undergound scene, dakle, i
autorski i cover bendovi, imaju jednaku mogućnost prezentacije široj publici,a
čini mi se da me dojam ne vara da tome ipak nije tako i da to baš i nije dobro
za naš domaći rock…
