ponedjeljak, 6. studenoga 2017.

Gdje sa danas svira i kako je bilo nekada (2)

Novi Zagreb - Maha, što ti misliš o današnjim „mladim bendovima“ da ih tako nazovemo, dakle ,onima koji traže svoje mjesto pod suncem i tadašnjom situacijom?

MAHA: Pa , generalno govoreći ,tada su „mladi“ bendovi  ipak nekako puno više „grizli“,kao da su se jače trudili, bili uporniji, a sve to sa manje dostupne muzičke  opreme i općenito „logistike“  nego danas; čini mi se da danas bendovi žele što prije napraviti neki „instant  hit“ da što prije  postanu „popularni“…  a nekad kao da je svima ipak  je bila važnije da bend  napravi što više dobrih, autorskih, naglašavam autorskih ,kvalitetnih pjesama.

Robert Mahović / Maha
Kaj ti Pišta veliš o tome; da li primjećuješ neku razliku kod, nazovimo Ih tako, mladih bendova danas i tada mladih bendova iz nekih osamdesetih, devedestih ili početka dvijetisućitih :da li je danas, generalno rečeno, rock scena (rock, hard rock, punk, metal i sl.) življa ili tome nije tako?

 PIŠTA: Nekada sam sve to pratio, znao sam sve demo bandove u gradu, ko gdje svira, vježba, koji gitarista je dobar.... Nažalost danas nemam vremena (iskreno ni volje) da sve to pratim. Vidim ih i gledam kad dođu u Hard Place i s vremena na vrijeme se nađu neki klinci koji su stvarno dobri (Mr. Albino, Tight Grips, EoT, Opaki Jahači, Marko i Darko, Rizična Skupina...) Navodno ima hrpa mladih punk bandova, ali fakat nisam mjerodavan da kažem da li je danas bolje ili prije... Mislim da je to i nevažno... Meni se čini da je nekada bilo hrpa bandova i stalno smo se sretali po nekim danima mjesnih zajednica, demo nastupima, a danas je sve na netu i on line.

Hajdemo se sad vratit malo u sadašnjost; Pišta,  u svom klubu Hard Place uz poznatije bendove i raznovrstan program ugošćujete povremeno  i manje poznate, underground bendove;no naravno, ne sve…Koji su vaši kriteriji da bi nekom bendu rekli ili ga pozvali da svira kod vas:moraju imati izdane albume, koliko?Ili to nije mjerilo ili je ipak bitno?Ima li pravila uopće?

PIŠTA: Mi u Hard Place-u dajemo šansu gotovo svima – u demo festivalima koje smo imali je žiri sa Hrvatskog Radija birao bandove i u 3 sezone nastupilo je preko 300 bandova iz cijele Hrvatske, a evo ove ćemo godine reafirmirati svirke demo bandova. Bilo je kod nas i HGF natjecanje bandova, a i mi uvijek damo priliku kvalitetnim bandovima da zasviraju. Ako imaju nešto za reći, znaju svirati i imaju dobru volju, a ako imaju još i nešto publike, uvijek su dobrodošli u Hard Place. Nema nekih striktnih pravila.

Pišta,što misliš kakva je pozicija autorskih bendova danas naprema tribute/cover bendovima u smislu poželjnosti za svirku negdje? Kako se čini, tribute bendovi su poželjniji?

PIŠTA: Pa, tribute bandovi su lakši put do publike, klubovi su puniji, šankovi bolje rade, čin se da je zabava bolja, no treba se zapitati da su svi bandovi na svijetu samo tribute bandovi čije bi pjesme izvodili?Ja osobno ću radije svirati svoje pjesme za manje publike, a možda iza mene ostane neka pjesma koju će cover bandovi svirati jednog dana, haha…

MAHA:Sad sam se još nečeg sjetil; još bi trebalo reći da su se bendovi u većem broju mogli nekad predstaviti , osim na već spomenutim Danima Zapruđa, i na manifestacijama tipa Dani Dubrave, PUNS (Proljeće u Novom Zagrebu),a danas je tod toga ostalo kao konstanta  Zapruđe i, na žalost neredovito, manifestacija Nebo iznad Trnskog

Pišta,  svojedobno si vodio i podosta gledanu metal Tv emisiju na tadašnjem HTV-u.Danas takvih emisija nema, što misliš zašto?Nema publike koja bi to gledala ili?

Gordan Penava / Pišta
PIŠTA:Neka su druga vremena, sve imas na internetu, sve je dostupno. Tada, devedesetih, nisu svi imali ni MTV, pa su im glazbene emisije na HRT-u bile jedini dodir sa omiljenim bandovima. I dan danas nakon toliko godina svako toliko mi neko dođe i kaže kako je stalno pratio Metal maniu i kako je odrastao uz to ili kako sam ja „kriv“ što on sluša metal…Meni je drago da se ljudi toga sjećaju, mada je prošlo 20 godina od kada emisije nema. U to vrijeme bila je na hrt-u i country emisija i emisija alternativne glazbe i techno emisija, ja sam gotovo siguran da i danas ima publike koja bi tako nešto pratila, ali TV produkcija ide u sve neke kratke blic emisije i pokušava se nadmetati sa internetom u trci koju je unaprijed izgubila. Ja nekako mislim da smo mi svoj dio posla obavili i u određeno vrijeme doveli ljudima neku glazbu koja im je trebala, uspio sam čak i neke domaće banove promovirati i zbog svega toga mi je drago da sam to radio.

Maha, kad je po tebi došlo do te neke uočljivije promjene u omjeru tribute bendova naprama  autorskim bendovima,i,  zašto?

I reci nam malo o svom djelovanju na promociji bandova i općenito muzičara u sklopu programa „Aperitiv s Mahom“ koji se redovno održavao svakog četvrtka u klubu ROUTE 66 (nedaleko Pištinog HARD PLACE-a).

I konačno, gdje naši čitatelji DANAS mogu pogledati i poslušati domaće „garažne“ bendove?

MAHA: Pa to neko autorstvo kod bendova je počelo „ pucati“ negdje otprilike  završetkom rata, dakle, po mojoj ocjeni i koliko se sjećam,a mislim da se dobro sjećam, to se počelo zbivati negdje devedesetpete, devedesetšeste… Tada pomalo, ali sigurno,  počinje “nestajanje “ autorskih bendova, a počinje era covera,koja traje do danas…Zašto je tome tako?Pa nešto o tome je točno rekao Pišta, dakle ,to je otprilike ova šema:  da bi bendovi mogli svirati, da bi dobili prostor, stage,priliku, (pa i da dobe neku lovicu-„imanje“ benda, naime, košta- a ne samo pivicu za svirku) i  da bi u klub došao neki veći broj publike, kupio kartu ili popio piće na šanku-bendovi  jednostavno moraju svirat covere , široj publici poznate stvari,  i to često ne bilo koje covere, nego baš one najpoznatije…Takav pristup ,naravno, razara  autorsku scenu, to je jasno, no to je trenutno očito tako.Kaj se tiče Aperitiva on je prilika takoreći svakom bendu ili neobaveznoj skupini muzičara da doslovno samo s trzalicom (ok, bubnjar sa palicama hahah) dođu na stage i odsviraju ono što žele i znaju!Aperitiv je dao priliku nizu bendova, i autorskih i cover,  da prvi put stanu na pozornicu - i šteta je što nema više baš puno takvih mjesta … A osim u ROUTE 66 i u HARD PLACE-u   danas naše bendove, više ili manje, na stage „puštaju“ klubovi  MEDIKA, MOČVARA ,BBF(više cover), VINTAGE ,JIGGY BAR , naravno nezaobilazni dragocjeni KSET…Za TVORNICU se već traži određena veća etabliranost.

PIŠTA i MAHA, hvala vam na zanimljivom razgovoru i vrlo plastičnom prikazu sadašnje i nekadašnje rock scene u našem gradu.

Zaključak?


Iz riječi naših iskusnih sugovornika,a ponešto i iz mog osobnog, puno skromnijeg iskustva, može se steći zaključak da danas možda , generalno govoreći, ima nominalno i više ili barem toliko klubova/mjesta gdje se može vidjeti domaće bendove da sviraju uživo kao „nekad“, no također se može nesporno utvrditi da ima dosta manje mjesta koja pružaju mogućnost predstavljanja i svirke autorskim bendovima, dakle, onima koji rade svoje stvari, jer prednost u pravilu imaju cover/tribute bendovi, koji ,dakle, sviraju  obrade nekih drugih bendova.Osobno sam uvjeren da budućnost svakog ,pa tako i našeg ZG/HR rocka ipak definitivno leži u autorskim bendovima , što ne znači nikako da ima nešto loše u sviranju tuđih stvari; i jedno i drugo „gradi“ neku rock publiku i pruža joj dragocjen štit od raznoraznih, više ili manje turbo „cajki“ i lošeg, infantilnog „kuruznog“ popa- koji napadaju sa svih strana.No, kad je već tako, nekako se ne mogu oteti dojmu da bi „pošteno“(koja teška riječ!)  bilo da obje „struje“ domaće rock garažne ili demo ili undergound scene, dakle, i autorski i cover bendovi, imaju jednaku mogućnost prezentacije široj publici,a čini mi se da me dojam ne vara da tome ipak nije tako i da to baš i nije dobro za naš domaći rock…