Novi Zagreb - Prevariti jedan drugoga , otići drugoj
ženi ili muškarcu u topli zagrljaj je stvar morala osobe prema osobi , a ne
braka.
Brak je institucija koja je nastala iz
potrebe da se obitelj drži na okupu iz razloga koje sam tek tijekom svojih
godina života shvatila.
Brak traži obostranu odgovornost " Jesmo li spremni?"
Postoji činjenica da djeca u potpunosti nesvjesno
preslikavaju prvu, izvornu zajednicu koja se zove obitelj sa svim ponašanjima,
verbalnom i neverbalnom komunikacijom, stvaranju odnosa, destruktivnih i
konstruktivnih. Takvu vrstu ponašanja njeguju i kao odrasle osobe. Sada
nam može biti apsolutno jasno kako neki zaposlenici imaju već u sebi tendenciju
udruživanja, balansiranja i održavanja timskih odnosa dok drugi to jednostavno
nemaju ili u najtežim slučajevima imaju tendenciju potkopavati i razoriti
postojeće.
Ovo popularno zovemo komunikacija i rad s
nemogućim, negativnim osobama, odnosno zaposlenicima.
Usporedba
Ako se prebacimo u neku od korporacija
koje imaju svoje zaposlenike koji htjeli ,ne htjeli ulaze u svjesno oformljene
timove ili timove koji su neformalni i pojavljuju se putem bljeskova po potrebi
poslovanja, onda možemo dokučiti veću važnost obitelji. U svakom slučaju timove
tijekom svog života ne možemo izbjeći kako u poslovnom tako i u privatnom
životu.
Timovi u poslovnom svijetu su vezani
tematski za određene poslove, zadatke, projekte. U braku projekte, zadatke i
teme koje prolaze članovi obitelji su zadaci svakodnevnog tipa i povremeno
drugačiji zadaci koje popularno zovemo „problemi“ koje treba riješiti. U tome
timski supružnici zajedno sa svojom djecom nemaju probleme, nego manje izazove.
Zar bi se nazvalo problemom u firmi kada zaposlenik nije dobro iskomunicirao
isporuku koja je kasnila 10 min? Da li bi prema njemu reagirali jednako kao i
prema nekom članu obitelji? Na člana obitelji bi bili u većini slučaja spremni
izgrditi ih na pasja kola jer se nisu sjetili koliko vam to znači. Drugim
riječima išli su protiv vas i evo zahlađenih odnosa. Prema zaposleniku bi
krenuli drugačijim načinom. Pozvali ga na razgovor da vidite sve detalje ,a
onda tek krenuli u konstruktivan razgovor.
Spremnost
Imam mnoge primjere svojih klijenata koji
jesu u braku, no poslovni zadaci jednog partnera stvaraju veću i dužu
odvojenost od zajednice. Ne bih sada navela izgovor koji imaju mnogi „Živimo u
21. stoljeću“. Ako taj izgovor smatramo izgovorom , onda postoji i druga strana
ove ploče, a ona se zove „mogućnosti“.
Zamislite da na ovaj način posluje
poslodavac u svojoj firmi u kojoj ima bar 10-ak zaposlenika. Idemo preslikati
ponašanje jednog supružnika i na ovaj svijet. Poslodavca nema već danima, a onda
mjesecima, ne razgovara redovito sa svoji zaposlenicima, nije upoznat s
problemima u cijelosti, eventualno dobiva pojedinačne prigovore. Pojedinačni
prigovori su prezentacijske slike pojedinaca. Informaciju koju dobiva nije
cjelovita, pa tako i svaka njegova reakcija nije cjelovita. Ne moram dalje niti
nastaviti priču da biste zaključili kako joj je kraj jalov.
Tako izgledaju brakovi u kojoj nema
timskog rada. Timskim radom utječemo na stvaranje odnosa s pojedinim članovima
naše najuže zajednice koja se zove obitelj. Naše ponašanje u odnosu s jednim
članom nije isti kao i s drugim članom. Ono je promjenjivo jer se prilagođava
drugoj osobi ili joj se odupire. Treća osoba u obitelji je ono što u NLP-iju
zovemo „muha na zidu“ ili neutralan položaj. Osoba koja ju momentalno zauzima
može najrealističnije vidjeti situaciju i pomoći osobama u odnosu da ne lutaju
u njemu, nego svojom fleksibilnošću uživaju i dalje. Treća osoba ne treba biti
samo roditelj, ona je i dijete. Sjetite se koliko puta vas je dijete osvijestilo
slušajući sa strane razgovor vas i neke druge osobe.
Nedostatak "muhe na zidu"
Moram priznati da su stoga osobe koje nisu
u braku zbog razvoda ili smrti supružnika u vrlo teškoj situaciji. One nemaju
„treću stranu ili muhu na zidu“ koja će zrcaliti njihovo ponašanje i ponašanje
nekog od članova njihove obitelji i na taj način razbistriti postojeću
situaciju.
Osim toga postoje i osobe koje su u
bračnoj zajednici, no nemaju ili ne smatraju da trebaju pridonijeti na taj
način rastu zajednice u kojoj žive. Kada bi tu istu osobu prebacili u poslovno
okruženje ona bi definitivno drugačije reagirala jer želi sutra i prekosutra ,
pa i slijedećih niz godina dolaziti na posao u kojem je prisutno ugodno
okruženje. Spremna bi bila uložiti svoj dodatni trud u balansiranju međusobnih
odnosa s kolegama. Prirodna potreba svih ljudi, u konačnici, je biti u miru.
Brak "da" ili "ne"
Ako nismo spremni uložiti dodatni trud u
balansiranje i rast međusobnih odnosa u našoj obitelji ona će kad tad biti
spremna na propast. Nemojte se zavaravati nekom drugom opcijom.
Kada to shvatimo, shvatit ćemo i depozit
koji ulažemo, a on se zove spremnost na uloženi trud, na prisutnost i na
uključenost. Ako to sve nismo, topli je i iskreni savjet ne ulaziti u brak jer
nitko od članova, pa ni mi samo ne ćemo imati nikakve koristi,a nitko ne želi
pristati na gorak kolač bračnog život.
Kada ne znate što u datom trenutku činiti,
samo prebacite svoju obitelj u opciju vlastite firme čiji ste vlasnik i pitajte
se :
„Što bih mogao sada učiniti kako bi moja
firma bolje poslovala?“
„Odakle dolaze problemi i koji su to točno
problemi?“
„Kako ću točno raditi na svakom pojedinom
problemu?“
„Tako da ga vidim kao zasebnog kada mu prilazim ,a kao dio sustava kada
postavljam rezultat koji želim dobiti!“