Idemo na more!

Novi Zagreb - Ove godine nakon dugo vremena opet idemo na more u vrijeme kad se možemo kupati! Često putujemo, ponekad i do mora, ali van sezone. Obično u sklopu nekog projekta. Tada se skupe gluhoslijepe osobe iz ostalih lokalnih udruga pa su dani intenzivni. Članovi sudjeluju u radionicama, aktivnostima, rade na svom samoosnaživanju, socijaliziranju. Onda su tu i radionice za prevoditelje. U pauzama kad korisnici odmaraju nakon ručka, mi učimo na našim edukacijama. Morski zrak je i tada lijepo udisati. No, to je sve što i stignemo - disati!

A sad nam slijedi ljetovanje! Dani kad se sve stigne! Članovi su uzbuđeni, čekaju se zadnje informacije kada ide bus, od kuda, ima li kakvih napomena. Još kad se dodaju ljetni radovi na prometnicama, izmjenjene trase tramvaja te tko se nije sjetio kreme za sunčanje. I sve to treba puno puta ponoviti. Grupno, pa svakom ponaosob!

Evo kako to izgleda s aspekta prevoditelja:

1.  Rasporedi pratnje - svaka gluhoslijepa osoba uza se ima intervenora. Obično se izmjene 2-3 intervenora uz jednog korisnika u toku dana. Ali to ne znači da se tada oni koji nisu uz njega, odmaraju. Samo se rotiraju. Nas prevoditelja ima jako malo. Kad su takve aktivnosti većeg okupljanja gluhoslijepih, nas bude na knap. Ako korisnik izmjeni 2-3 intervenora i ja izmijenim 2-3 korisnika dnevno. To je dobro. Dinamika nam omogućuje nova iskustva. Svaka gluhoslijepa osoba ima svoje varijacije komunikacije (i tehnikom i sadržajem). Da budem iskrena, tako te neće dopasti da cijeli dan budeš uz “teškog” korisnika.
2.  Kretanje - novi tereni, novi izazovi. Pa iako idemo u odmaralište saveza slijepih u Prematuri gdje su tereni prilagođeni lakšem kretanju, korisnici su vrlo oprezni te detaljno upoznajemo teren. Od rasporeda namještaja u sobi, cijelog objekta, puta do plaže, šetnice… Bitno je opisati podlogu po kojoj se kreće (u sobi pragovi, rubovi, skliske, hrapave stepenice, vani ravno beton/šljunak, izgrebani asfalt…). Zatim sve ostale slične informacije bitne za sigurnost. Onda praktičnost- gdje se što nalazi, a tek onda zanimljivosti.
3.  Plivanje. Naši članovi jako vole vodu. Svi se vole kupati. Voda je medij u kojem je tijelo lako, voda usporava pokrete, drži te … Ali, mahom ne znaju plivati. Ne usude se. Ostaci vida i sluha im postaju slabo iskoristivi, a ne mogu stalno svoga intervenora držati za ruku. Iako smo bili ponudili članovima tečaj plivanja kod instruktora obučenih za rad s osobama s invaliditetom, naravno uz stalno prisustvo intervenora, malo ih je bilo zainteresiranih pa nismo oformili grupu. Ostaje nam brčkanje. I puno sunčanja. Prevoditeljima pravila odijevanja nalažu crno ili tamne boje. Na plaži također.
4.  Animacija - kada korisnik nema ideju što bi sad sa sobom, intervenor ga potiče tako da mu kaže- tamo se nalazi to ili to. Da li bi probao? Tamo su taj i taj. Hoćeš li do njih?Ako želi samo sjediti na kavi, onda mu intervenor priča i priča. Gleda što je zanimljivo korisniku, što ga potiče na komunikaciju i trudi se održati tu razinu raspoloženja i potaknuti ga na kretanje.
   
   Naravno, ponijeti ćemo društvene igre i stvarčice od kojih mogu stavrati kreativne uratke, uključiti ćemo i koji izlet u okolicu. Te će opet biti puno informacija i dojmova za ponijeti kući. Tih 5 dana gluhoslijepi će živjeti u punini. Imati će osigurano kretanje, pristup informacijama i komunikaciju (društvo) od jutra do mraka.