Novi Zagreb - Ako je nemaš i kada napraviš mnogo toga bez obzira tko to važe i
kome bilo dobro ili ne, ti prestaješ napredovati. Možda i ne prestaneš, no
koraci su sve sporiji i teško se krećeš. Pomalo gubiš volju, no tvoja strelica
koja svijetli prema naprijed te ponovno vraća u proces. Težak teret nosiš, to
se vidi, no ipak ideš. Pomalo, pomalo.
Kada sam maštala kako ću jednog dana imati uza se obitelj punu
entuzijazma kojeg ćemo djeliti međusobno uzdizalo me do neba. Ideje koje su mi
govorile kako ću moći stvoriti više nego što sada imam postale su zanos,a zanos
stanje dobrog osjećaja. Motivacija se širila i ispunjavala moj duh. Čovjek
„mora“, ne zato da bi mu bilo teško. Čovjek „može“ da bi mu bilo bolje. Bolje
ne znači da je sada loše. Bolje, znači samo stepenicu iznad ovog sada. Ne
poznajem niti jednu drugu riječ koju bi upotrijebila kako bi se mogla
ispravnije izraziti. Jednostavno postoje razine. Nije potrebno ostati na jednoj
razini ako znaš da možeš doći na sljedeću. I tako, redom to krene. Svatko od
nas ima unutarnji poriv koji nas tjera da odigramo još i ovaj „level“.
Moramo priznati sami sebi da su uspješni ljudi imali u kutku
nekoga tko ih je podržavao. To je bila baka koja je vjerovala u nju, dok nitko
drugi nije. To je bila majka, dok su ga svi ostali nazivali pogrdno „posebnim“.
To je otac koji nije mnogo razumio ,ali ga je u pravom trenutku zagrlio. Vidio
je, da mu je stalo do napretka. Pustio ga je i podržao. Baš onda kad je to bilo
najpotrebnije.
Ja imam jednu prijateljicu koja silno vjeruje u mene. Da
ispričam najgluplju misao, ideju ili želju ona bi me podržala. Osjetim kako ima
povjerenja u mene i smatra da te moje gluposti kako ih ja nazivam, nisu
gluposti. Ona me sluša, vjeruje u mene i podržava me u potpunosti iskreno. To
se jednostavno osjeća. Kada napraviš jednu od inih promašaja, gluposti iz
neznanja ili možda znanja koje si mislio da imaš, a s druge strane čuješ:
“ Ma to je ništa u odnosu na tebe i tvoje sposobnosti. To što te
boli , to će ubrzo proći, a ti ćeš biti snažniji i pametniji u novom iskoraku s
još jednim novim iskustvom.“- tako govori „podrška“.
„Podrška ne odobrava, ona podržava ono
što je čula od tebe da ti je važno. „
To je kao kad se iz kaveza vratiš na dobrodošlo mjesto, gdje te
se razumije bez mnogo riječi i s osmjehom na licu.
Podrška je pohvala, zagrljaj, osmijeh onda kad si nesiguran, a
želiš nešto učiniti. Onda kad si zabrljao i žao ti je, pa si ljut na sebe.
Podrška je kao vjetar u leđa malom pačiću koji prvi puta napušta svoje gnijezdo
sa zadatkom da skoči u vodu i počne plivati, a to nikada prije nije činio. Nije
do sada još pomolio glavu iz gnijezda, a evo ga već pliva. Izazov je zaista
povelik.
Podrška ne treba samo djeci koja tek stasaju u svijet, podrška
je potrebna u jednakoj mjeri i odraslim ljudima.
Netko će dobiti podršku od svojih roditelja. Smatram to izuzetno
važnim za zdrav psihički život budućeg odraslog čovjeka. Ako to ne učinimo dok
su nam djeca još pod našim krovom, napravit ćemo nesigurne osobe s vrlo malo
samopoštovanja, nespremnosti i neodlučnosti.
Podrška je uvijek dobro došla od partnera i ona je u međusobnoj
interakciji. Partneri se međusobno sinhronizirano podržavaju. No to nije uvijek
tako. Nezdravi odnosi sebičluka i straha od onoga, tko je bolji, podrška ne
postoji. Zavlada samo neka tupa hladnoća.
Podrška nije u periodu kada ti ide dobro, čak i odlično. Ona
dolazi u trenutku kada zaista više ne vjeruješ u sebe i pomalo si izgubljen.
Podrška bilo kakve vrste koja u svojoj dubinskoj strukturi ima ono temeljno:
„Ja vjerujem u tebe“.
„Ja vjerujem u tebe“: reći će podrška, „jer ja tebe vidim izvan
tebe. Izvan tebe je sva ljepota, dobrobit, uspjesi koje ostavljaš, a ti si
danas na to malo zaboravio , pa te ja podsjećam.“
„Podrška te vraća na put s kojeg si
skrenuo.“
Podršku možemo prepoznati u tuđim riječima. Ona nije jeftina:
„Ma budeš ti to, ti si pametan.“ Ona ima dušu u svojim riječima. Ona zrači tako
jakom energijom da te mijenja iz temelja.
„Tvoj korak je već napravljen, mada si ga
tek osjetio i poželio.“
- Kome pružaš podršku?
- Osjetiš li kad ju je potrebno pružiti?
- Kako utječeš njome na druge ljude?
- Činiš li ih jačim?
- Koliko su tada spremni na iskorak?
- Kako se osjećaš kad vidiš njihov napredak?
- Tko je zaslužan za tvoj napredak u vidu podrške tebi?
- Zahvali mu, izaberi jedan poseban način!
„Sjemenu ni najviše kvalitete neće biti
omogućen razvoj i rast na škrtom i neplodnom tlu.“
