Novi Zagreb - Na ovom svijetu postoji
mnogo različitih testova osobnosti ličnosti koji će nas po dobivenom rezultatu
svrstati u određene okvire.
Jeste li ikada radili
bilo kakav test osobnosti? Ako jeste , onda vas mogu priupitati koliko ste bili
zadovoljni i sretni s dobivenim rezultatima. S nekim možda jeste , no s drugim
baš i ne. U svom umu htjeli ste ublažiti dobiveni rezultat i odmah ste podsvijesno
počeli tražiti nekoliko načina kako da ga bar malo izmijenite.
Testovi osobnosti su
jedino korisni ako postoji određen sukob među ljudima koji zajednički rade ili
su u zajednici u kojoj žive.
Dobiveni rezultati u
korporacijama će voditeljima pomoći da razumiju neka nerazumijevanja koja
vladaju među pojedincima.
U privatnom životu moći
ćemo jasnije pojmiti kako s nekim članovima funkcioniramo vrlo lako dok s
drugima, ni uz veliki napor, ne baš sjajno. U mjeri razumijevanja odnosa, oni
su zaista poželjni ,no postaju izuzetno negativni kada se pojedinac poistovjeti
s dobivenim rezultatima i nadalje ne poduzima ništa. Predaje se kolotečini jer
ne zna kako dalje i tu je kraj. Jednako tako, nisu dobri jer nisu u potpunosti
precizni. Neke od negativnih osobnosti, ako bismo ih tako željeli nazvati,
osoba može koristi u pozitivne svrhe. To može biti „tvrdi stav“. Osobe s tvrdim
stavom mogu gušiti razvoj tima prema ciljevima, dok druge s istom osobnošću
mogu biti veliki oslonac za tim jer stoje odgovorno iza svojih stavova i njima
dovode svoj tim sigurno do završetka projekta.
Kako etikiramo sebe
Danas na mnogim portalima
možemo naići na niz tekstova koji će nam pomoći da same sebe svrstamo u
određene okvire, koji mogu biti prolazni, privremeni ili nejasni. Smatram da to
ljude ne motivira nego ih i dalje čini pasivnima. Ljudi uzvikuju parole, a i
dalje rade isto što su radili i prije mnogo vremena. Zanimljivost je da se
svakih 7 godina promijeni kompletna struktura naših neuroćelija mozga. Ako
shvatimo mozak kao pogon, može nam biti jasno da nakon istrošenosti on se ima
potrebu obnavljati. Tako se mi kao ličnosti u mnogome mijenjamo i stoga
etiketiranje nije nimalo potrebno. Ono što je nekada bila naša prva i važna
osobnost, danas je na zadnjem mjestu ili je više nema. Nekada smo
izuzetno pomagali drugima i popuštali i to smatrali normalnim i
pozitivnim ponašanjem. Danas to više ne radimo, odnosno pomažemo samo u
određenim situacijama i ne popuštamo samo tako. Promjena je vidljiva ne samo
nama , nego i drugima.
Blokade
Osim što etiketiramo
sebe, etiketiramo i druge. Etiketiramo i svoju djecu. Govorimo im da njima
crtanje ne ide, da im ne ide matematika i sl. Nezgodno je što ta etiketa
postane prepreka da se uopće nešto i pokuša drugačije. Poznato je da naši
mozgovi različito rade. Mobiteli se međusobno razlikuju, da li zbog aplikacija
koje su u njima ugrađene, marke proizvoda ili visoke tehnologije, nije bitno,
ali je bitno da prihvaćamo njihovu čak i veliku razliku u radu. Ako želimo da
mu poboljšamo rad ugradimo jedan od software ili zamijenimo za drugu marku
proizvoda. Sve zavisi što želimo.
Zašto onda tako lako sebe
možemo svrstati u neke okvire i onemogućiti dalje promjene?
Ako netko nešto radi na
drugačiji način , bolje od nas, mogli bismo ga svrstati u neku drugu marku. Ako
želimo preuzeti njegovu aplikaciju rada možemo komunicirati, promatrati i učiti
od nje. Uvijek postoji rješenje, kako je rekao Albert Einstein. No nimalo ne bi
bilo poželjno da ovo što sada činimo, etiketiramo kao loše. Netko tko je iza
nas po sposobnostima, ovo što mi sada radimo je njegov budući cilj.
Ono što nemamo, možemo imati
Kada shvatimo da ništa
nije gotovo nego je uvijek i uvijek na početku , onda ćemo imati više
motivacije ugrađivati nove načine rada. Za svoje nedostatke, koje smo mi tako
prozvali, a za nekog su uvijek prednosti, možemo pronaći nadomjestak
putem novi sadržaja, znanja i stvoriti novi način ponašanja i rada ka onom čemu
težimo. Nitko od nas nije otpisan jer se momentalno nalazi na putu traganja za
komadićem koji nedostaje u našoj lepezi djelovanja.
Svi resursi su već u nama
Po učenju
neurolingvističkog programiranja, bihevioralne terapije, odnosno svih znanosti
koje su zanivane na promatranju ljudskog ponašanja nepobitna je činjenica da se
svi resursi već nalaze u nama.
Stoga krenimo obrnutim
slijedom i ne tražimo svoje nedostatke, kojih po ovoj nepobitnoj činjenici niti
nemamo, nego veličajmo sve ono što imamo i čime smo zadovoljni jer su dobro
ubačeni u pogon djelovanja.
Ako želimo biti bolji
komunikatori nego što smo sada pronaći ćemo u sebi niz mogućnosti kojima to
možemo postići.
Ako želimo bolje odnose
sa svojim šefom nego što ih sada imamo , pronaći ćemo niz odgovarajućih načina
kojima to možemo postići.
Sve ovo ionako postoji u
nama samo što to ne koristimo, jer ne možemo koristiti sve resurse odjednom.
Galileo Galilei je odavno
rekao da su sva znanja već rođenjem utkana u nas i da mi nemamo što novo
naučiti.
Svatimo sebe kao
nepreglednu riznicu znanja, neka su aktivnna ,a druga još spavaju. Ona koja
spavaju uvijek možemo probuditi.
Koliko se nakon ovog
teksta možete složiti s činjenicom da ako nešto ne opotrebljavam,a također je
dio mene,postajem lošija osoba u odnosu na drugu?
Ono što ne upotrebljavamo nije znak nemamo u sebi
I sada kad se vratim na
testove osobnosti ličnosti razumljivo je da su oni podložni velikim promjenama
u razmaku ne samo 7 godina nego i mnogo manje. Razne vanjske okolnosti kroz
koje prolazimo ih mogu ubrzati.
Prema tome ono što je
danas naša osobnost sutra već nije. Testovi osobnosti ličnosti nam mogu
pokazati jako dobro gdje se momentalno nalazimo kako bi znali gdje želimo biti
i na što valja obratiti pozornost s obzirom na naše ciljeve. To je dobar alat
za odapeti strijelu od sebe prema naprijed, no nikako za parolu koju bi mnogi
uokvirili i stavili na zid.