Razmišljati na višim nivoima naša je progresivnost.

Novi Zagreb - Nekada smo se odijevali da bi zadivili druge, da bi se pokazali. Onda smo se počeli odijevati tako da prvenstveno budemo sebi lijepi ,a ne da zadivimo druge.Na naposljetku se odijevamo kako bi bili osobno zadovoljni njegujući osjećaj udobnosti u vlastitoj odjeći.

Nekada smo radili određene zadatke,poslove da bi zadovoljili druge, a ne sebe. Tijekom života promijenili smo stav i sada ih činimo zbog sebe. I kada drugima pomažemo činimo to radi nas samih, dok smo nekada to radili samo da se riješimo nekih ljudi,nekih osoba ili situacija.

Odlasci na neka, nama zanimljiva mjesta nisu više masovni pokret kojim idu svi , pa moramo i mi. Danas su svi naši koraci odmjereni i odgovorni jer ih činimo zbog nas samih. Odlazak na određena mjesta birana su našom odlukom.

Došlo je vrijeme upotrebe drugačijih obrazaca razmišljanja od dosadašnjih.

 Eksperimentirajući otkrili smo svoje nove osjećaje i nova ponašanja.

Izvor je u našem umu koji ima potrebu mijenjati stupanj na kojem je.  

To se zove promjena razmišljanja. Proces razmišljanja se tako penje koju stepenicu na više. Onda se šetnja nastavlja još prema višim stupnjevima, a sve ovisi o vrijednostima koje su se promijenile.

Mnoge kad upitamo, da li bi se željeli vratiti u prošlost oklijevaju jer znaju na kojem su nivou razmišljanja bili, a vrijednosti koje su tada bile danas više nisu.

Oni drugi koji bi se ipak vratili naglašavaju, samo s ovom pameti. Krenuli bi u tu avanturu s ciljem da isprave sve što su pogrešno učinili gledajući iz ove perspektive danas. Znamo daje prošlost samo razdoblje iza nas i da tamo treba i ostati. Nove korake trebamo činiti na novom terenu. Ako i postoji novi teren ,a vjerojatnost je velika , nećemo mnogo učiniti ako svoje razmišljenje nismo skloni mijenjati, prilagođavati. Nove okolnosti, nove vrijednosti, novi mi.

Upravo o tome govorim, naš um raste i ima tendenciju ne ići prema gore , nego juriti prema gore.

Postoji jedan nepobitna činjenica koja glasi da su fleksibilni ljudi najuspješniji.

Od mnogih čujem kako im ne odgovaraju dosadašnji obrasci života koji su im nekada bili interesantni. Često su zabrinuti zbog ovakvog razmišljanja. Osjećaju određenu vrstu krivice. Brane se riječima, oni me ne razumiju, kako da im objasnim. Okolina oko njih nije spremna na te promjene. Naučili su na jednu vrstu osobe ,a evo sada je pred njima neka druga. Ne prihvaćaju. Moguće su razmirice i nesuglasice. Ljudi zbog se toga odustaju mijenjati. Ostaju u svojim čahurama, nezadovoljni i nesretni. Takvi više nisu dobro društvo ni onima koji se čude njihovim novim razmišljanjima. Kao da postoji masovna ideja ,ako se mijenjaš s tobom vjerojatno nešto nije u redu. To je van njihovog pravila.

Tu se rađa vrlo suptilno pitanje....Tko je taj koji se neće mijenjati? Osoba koja ima potrebu mijenjati se ili osoba koja ne može prihvatiti tu promjenu?

Odgovor je jasan. Nije problem u osobi koja se mijenja, nego u osobi koja tu promjenu ne može prihvatiti. To je samo zbog toga što svaka promjena izaziva drugu promjenu. Da bismo mogli prihvatiti nečiju promjenu i sami se trebamo promjeniti i prilagoditi. Za početak treba prihvatiti činjenicu da se nešto izmijenilo. Uglavnom sve je podložno promjenama i s time bi trebali biti OK.

Još bih jednu činjenicu naglasila. Prirodno je i vrlo normalno da naš um raste,a to se zove promjena. S tom informacijom se ni u kojem slučaju ne bi trebali osjećati loše,naprotiv, zadovoljno i životno.

Ako nemamo potrebe mijenjati se, ako ostajemo u situacijama koje nam nisu drage ili nisu više, tu je problem. Problem kojeg treba rješavati uvođenjem promjena kojih se ne treba bojati. Promjene nas čine kvalitetnijim ljudima.

Kada osjetite promjenu, što osjećate?

Ako je osjećaj sličan adrenalinoskom stanju, to je to?

Prihvatite tu činjenicu i smjelo krenite dalje!

Ako ništa drugo, vidjet ćete tko je još ostao oko ili uz vas. Brojka će se smanjiti.

Ovaj ostatak je najvrjedniji dio s kojim možete dalje.