Utrine - Ovih smo dana posjetili jedan od trofejnijih sinkro plivačkih klubova u Republici Hrvatskoj - Zagrebački sinkro klub.
U gostima smo uz odličnu i vedru dobrodošlicu, tik uz rub "Utrinskog" bazena - ugodno porazgovarali sa simpatičnom, prepunom pozitivne energije, snažnog entuzijazma i velike skrbi, kako prema svojim plivačicama ali i klubu - predsjednicom i uspješnom trenericom Lanom Marković.
Bili smo u prilici saznati mnoštvo toga zanimljivoga i nadahnjujućeg, kako o Zagrebačkom sinkro klubu, ali i o vrlo zanimljivom, kreativnom i lijepom sportu - sinkro plivanju.
Saznali smo, koje sve preduvjet morate zadovoljiti kako bi se uspješno bavili ovim, pomalo umjetničkim sportom. Bave li se dječaci sinkronim plivanjem ? Koliko dugo traje karijera sinkrone plivačice ? Što sve čini zajedništvo i upornost složnog tima? Broje li se keramičke pločice na dnu bazene u sinkronom plivanju? Sve to i mnogo više, možete saznati u nastavku...
U gostima smo uz odličnu i vedru dobrodošlicu, tik uz rub "Utrinskog" bazena - ugodno porazgovarali sa simpatičnom, prepunom pozitivne energije, snažnog entuzijazma i velike skrbi, kako prema svojim plivačicama ali i klubu - predsjednicom i uspješnom trenericom Lanom Marković.
Bili smo u prilici saznati mnoštvo toga zanimljivoga i nadahnjujućeg, kako o Zagrebačkom sinkro klubu, ali i o vrlo zanimljivom, kreativnom i lijepom sportu - sinkro plivanju.
Saznali smo, koje sve preduvjet morate zadovoljiti kako bi se uspješno bavili ovim, pomalo umjetničkim sportom. Bave li se dječaci sinkronim plivanjem ? Koliko dugo traje karijera sinkrone plivačice ? Što sve čini zajedništvo i upornost složnog tima? Broje li se keramičke pločice na dnu bazene u sinkronom plivanju? Sve to i mnogo više, možete saznati u nastavku...
 |
| Lana Marković, predsjednica Zagrebačkog sinkro kluba |
- Možete li na reći kratku povijest vašeg kluba?
- Zagrebački sinkro klub je nastao još krajem 90' godina prošlog stoljeća u sklopu Zagrebačkog plivačkog kluba, koji se sa pravom ponosi svojim statusom - najstarijeg plivačkog kluba u gradu Zagrebu. (Zagrebački plivački klub je osnovan 1934. godine.)
Kao što mnoge zagrepčanke i zagrepčani znaju klub je uspješno njegovao mnoge plivačke discipline, kao što su: plivanje, skok u vodu, vaterpolo, sinkronizirano plivanje. Još i danas mnogi njegovi članovi plivači - brane svijetle broje reprezentacije Hrvatske i nerijetko osvajaju medalje na Olimpskim igrama, Mediteranskim igrama i mnogim Europskim prvenstvima.
U organizaciji Zagrebačkog plivačkog kluba održano je Prvo otvoreno prvenstvo Hrvatske u sinkroniziranom plivanju 20. i 21. studenog 1993 godine. Sportska aktivnost počinje 1. veljače 1994. godine radom Škole plivanja i Škole sinkroniziranog plivanja, dok je od 13. lipnja 2003., kada smo se lagano započeli odvajati zbog novih zakona o sportu i udrugama. Tada smo se formirali kao Zagrebački sinkro klub, što je bio jedan logičan korak naprijed.
Tada je predsjednica bila Nikolina Skender, koja je uspješno vodila klub do prije dvije godine, kada sam na tu zahtjevnu ulogu izabrana moja malenkost. Prije otprilike desetak, jedanaestak godina smo prešli sa bezena Mladosti na Savi, ovdje u Bazenski kompleks Utrine i od tada su Utrine naš domicilni bazen.
- Koga sve okuplja vaš klub i sa kojim ciljem?
- Klub okuplja prvenstveno djevojčice koje bi se bavile sa sinkronim plivanjem iako je u zadnje vrijeme u svijetu itekako zaživjelo da je sinhronizirano plivanje sport i za dečke. No, u Hrvatskoj to , još uvijek - što zbog same promocije sporta, ili možda mentaliteta - još se sihroniziranje ne doživljava, nipošto kao muški sport, već kao isključivo ženski sport.
Na žalost još je uvijek tako iako se mi zalažemo da se to promjeni, jer ruku na srce, voljeli bi u našim redovima imati i po kojeg dječaka barem u početku.
U sinkroniziranom plivanju, primarno okupljamo djevojčice, starije od pete godine. Važno nam je da su plivačice, pri tome ne moraju biti - plivačice .
Bitno nam je da mogu preplivati samostalno nekakvih dvadeseti pet metara, kako bi mogle napredovati dalje sa njima uz usvajanje plivačkih tehnika, što im je baza i naravno naravno baza sinkroniziranog plivanja, pa do cura starosti dvadeseti jednu, dvije godine već na fakultetu, koje se još uvijek bave sinkroniziranim plivanjem na naše veliko zadovoljstvo.
- Možete li nam otkriti, što to privlači , odnosno motivira djevojčice da postanu, jedna od vas, kvalitetna sportašica, izvrsna plivačica i kreativna plesačica u vodi?
- Možda je za ovaj dio našeg grada - Novi Zagreb, je specifično što je to zaista jako veliko područje, jako veliki broj kvartova, veliki broj stanovnika, a bazen Utrine su na žalost jedini bazen. Stoga zna biti interesantno, jer bazen sam po sebi - voda je ljudima, interesantan medij za trenirati nešto (manje opterećenje nego na suhom) i mnogo zanimljivije.
Mnoge djevojčice, koje su nam se pridružile, zapravo su prije trenirale - negdje plivanje .
No, hajdemo započeti time kako sam se ja započela baviti sinkroniziranim plivanjem. Prije toga sam trenirala plivanje i u jednom trenutku mi je bilo malo "dosadnjikavo" brojiti pločice sa dna bazena. Gore, dole - iz treninga u trening. Dva sata ideš naprijed / nazad.
- Možete li nam reći što je moto kluba. Idete li putem izričitog sportskoga osvjanja pehara, medalja, diploma itd... Ili gajite humane vrijednosti, podrške, zajedništva itd..
- Mi jesmo sportski klub, mi nismo udruga u kojoj se ljudi tu i tamo nađu, pa puste glazbu i malo plešu u vodi. to je istina. No, ne možemo reći kako su nam medalje primarna stvar u životu. koliko god je drago svakom klubu, svakom treneru da se vrati sa natjecanja sa toliko i toliko medalja oko vrata ... super, odlično. Ali ono, što je nama primarno i to uvijek ponavljamo i ističemo - to je nekakav duh koji djeca uspiju dobiti uz sport - jedan osjećaj zajedništva, sigurnosti. Osjećaj odgovornosti, prije svega prema sebi, ali isto tako prema drugima u ekipi (jer zna - ako si "zaribala" - nisi "zaribala" samo sebe, već postoje cure koje su oko tebe i koje treniraju sa tobom). I nama , kao trenerima, je zaista bitno, da im mi ovdje budemo, kao što sam istakla i ranije - drugi dom.
- Kako smo doznali pred klubom je upis novih članica kluba.
- Da. Pred nama su školski proljetni praznici, pa ćemo slijedeći tjedan osigurati - kako bi sva novoupisana djeca imala gratis cijeli svibanj. Dakle, svi koji se upišu u slijedećem danima (od utorka 18. travnja pa do kraja mjeseca 30. travnja 2017. godine), pružamo im imaju gratis članarinu za jedan mjesec - plaćaju smo upisninu.
(Upisnina iznosi 50,00 kn, a članarina 250,00 kn. Naravno kako izlazimo u susret roditeljima koji imaju više djece, samim time dobivaju popust, tako da članarina bude 200,00 kn po djetetu)
Inače, kao klub imamo gratis taj prvi probni sat, no sada ćemo napraviti akciju za svu novozagrebačku djecu. Tko god se upiše u tom razdoblju ima cijeli mjesec gratis.
- Možete li nam reći ponešto o skorim, osvojenim medaljama sa natjecanja u Rijeci?
- Kako ste nas i popratili, u ožujku smo sa juniorkama uspješno nastupili na Prvenstvu Hrvatske za juniorke u Rijeci, gdje nam je naša Dora Ščuric osvojila treće mjesto u "solu", djevojke u "kombinaciji" , baš kao i kategorija "tim" su prestižno osvojile brončana odličja. Moram sa ponosom istaknuti, kako je ovo do sada najveći uspjeh našeg kluba u ovoj dobnoj skupini, na Državnim natjecanjima. Iskoristila bih priliku te zahvalila svim takmičarkama koje su sudjelovale u ovom natjecanju, ali i njihovim roditeljima na velikoj podršci.
- Kad već govorimo o osvojenim odličjima, koja bi do sada onako sa puno duše i srca istaknuli ?
- Definitivno, kroz ovu sezonu, koja je na polovici - bez obzira na to što smo praktički, tek krenuli u natjecateljsku sezonu - naša Katarina Baković i Laura Sarić su osvojile zlatnu medalju u disciplini, na Državnom prvenstvu u tehničkim disciplinama, koje se održalo u Splitu, no 8. travnja 2017, njih dvije su ponovile uspjeh na velikom Međunarodnom natjecanju u Bratislavi, gdje su osvojile brončano odličje u iznimno jakoj konkurenciji. Njih bih naglasila uz juniorke iz razloga što do sada nikada nismo imali ovoliko moćne kadetkinje. One su među jačim kadetkinjama koje smo imali u Hrvatskoj, samim time smo iznimno ponosni na njih, ali još k tome vrijedi istaknuti, kako nisu na izmaku kadetske kategorije - imaju još godinu i pol. Vidimo sada zaista, kako na mlađima svijet ostaje i vidimo kako je budućnost u našem klubu poprilično svijetla uz takve plivačice.
A što se tiče juniorki - moram priznati sam iznimno ponosna - ne samo što sam im trener i što sam im "druga majka" koliko dugo ih već treniram- nego mi je iznimno drago zbog njih stoga što su one nekako došle i pred kraj svoje karijere. Krenuti će lagano sa maturom, krenuti će sa upisima na fakultet. U tom periodu, jako mnogo plivačica zbog školskih obaveza, na žalost prekidaju treniranje, jer sve te obaveze postaju prevelike za njih.
Moram istaknuti , kako je veliko nerazumijevanje školskih ustanova prema sportu, prema treniranju.
Jednostavno naše plivačice, u tom razdoblju ni uz najveću želju i volju - jednostavno ne uspijevaju uskladiti jedno sa drugim.
Pošto im je ova zadnja juniorska godina i vjerovatno posljednja godina u ovom sastavu, zato mi je toliko drago da su uspjele ostvariti tako dobar rezultat, jer su ga zaista zaslužile. To su djevojke koje redom treniraju od sedam do deset godina.
Kao što mnoge zagrepčanke i zagrepčani znaju klub je uspješno njegovao mnoge plivačke discipline, kao što su: plivanje, skok u vodu, vaterpolo, sinkronizirano plivanje. Još i danas mnogi njegovi članovi plivači - brane svijetle broje reprezentacije Hrvatske i nerijetko osvajaju medalje na Olimpskim igrama, Mediteranskim igrama i mnogim Europskim prvenstvima.
U organizaciji Zagrebačkog plivačkog kluba održano je Prvo otvoreno prvenstvo Hrvatske u sinkroniziranom plivanju 20. i 21. studenog 1993 godine. Sportska aktivnost počinje 1. veljače 1994. godine radom Škole plivanja i Škole sinkroniziranog plivanja, dok je od 13. lipnja 2003., kada smo se lagano započeli odvajati zbog novih zakona o sportu i udrugama. Tada smo se formirali kao Zagrebački sinkro klub, što je bio jedan logičan korak naprijed.
Tada je predsjednica bila Nikolina Skender, koja je uspješno vodila klub do prije dvije godine, kada sam na tu zahtjevnu ulogu izabrana moja malenkost. Prije otprilike desetak, jedanaestak godina smo prešli sa bezena Mladosti na Savi, ovdje u Bazenski kompleks Utrine i od tada su Utrine naš domicilni bazen.
- Koga sve okuplja vaš klub i sa kojim ciljem?
- Klub okuplja prvenstveno djevojčice koje bi se bavile sa sinkronim plivanjem iako je u zadnje vrijeme u svijetu itekako zaživjelo da je sinhronizirano plivanje sport i za dečke. No, u Hrvatskoj to , još uvijek - što zbog same promocije sporta, ili možda mentaliteta - još se sihroniziranje ne doživljava, nipošto kao muški sport, već kao isključivo ženski sport.
Na žalost još je uvijek tako iako se mi zalažemo da se to promjeni, jer ruku na srce, voljeli bi u našim redovima imati i po kojeg dječaka barem u početku.
Bitno nam je da mogu preplivati samostalno nekakvih dvadeseti pet metara, kako bi mogle napredovati dalje sa njima uz usvajanje plivačkih tehnika, što im je baza i naravno naravno baza sinkroniziranog plivanja, pa do cura starosti dvadeseti jednu, dvije godine već na fakultetu, koje se još uvijek bave sinkroniziranim plivanjem na naše veliko zadovoljstvo.
- Možete li nam otkriti, što to privlači , odnosno motivira djevojčice da postanu, jedna od vas, kvalitetna sportašica, izvrsna plivačica i kreativna plesačica u vodi?
- Možda je za ovaj dio našeg grada - Novi Zagreb, je specifično što je to zaista jako veliko područje, jako veliki broj kvartova, veliki broj stanovnika, a bazen Utrine su na žalost jedini bazen. Stoga zna biti interesantno, jer bazen sam po sebi - voda je ljudima, interesantan medij za trenirati nešto (manje opterećenje nego na suhom) i mnogo zanimljivije.
Mnoge djevojčice, koje su nam se pridružile, zapravo su prije trenirale - negdje plivanje .
No, hajdemo započeti time kako sam se ja započela baviti sinkroniziranim plivanjem. Prije toga sam trenirala plivanje i u jednom trenutku mi je bilo malo "dosadnjikavo" brojiti pločice sa dna bazena. Gore, dole - iz treninga u trening. Dva sata ideš naprijed / nazad.
Sinkronizirano plivanje vrlo spontano i vješto obuhvaća mnogo sportova: plivanje, ritmičku gimnastiku, ritmiku, gimnastiku, balet...
Na kraju krajeve uključuje i glazbu u jednom svom segmentu treniranja i nastupanja, pa im je samim time mnogo zanimljivije od samoga plivanja, ako se već odluče za medij vode.
- Možete li nam reći što je moto kluba. Idete li putem izričitog sportskoga osvjanja pehara, medalja, diploma itd... Ili gajite humane vrijednosti, podrške, zajedništva itd..
- Mi jesmo sportski klub, mi nismo udruga u kojoj se ljudi tu i tamo nađu, pa puste glazbu i malo plešu u vodi. to je istina. No, ne možemo reći kako su nam medalje primarna stvar u životu. koliko god je drago svakom klubu, svakom treneru da se vrati sa natjecanja sa toliko i toliko medalja oko vrata ... super, odlično. Ali ono, što je nama primarno i to uvijek ponavljamo i ističemo - to je nekakav duh koji djeca uspiju dobiti uz sport - jedan osjećaj zajedništva, sigurnosti. Osjećaj odgovornosti, prije svega prema sebi, ali isto tako prema drugima u ekipi (jer zna - ako si "zaribala" - nisi "zaribala" samo sebe, već postoje cure koje su oko tebe i koje treniraju sa tobom). I nama , kao trenerima, je zaista bitno, da im mi ovdje budemo, kao što sam istakla i ranije - drugi dom.
- Kako smo doznali pred klubom je upis novih članica kluba.
(Upisnina iznosi 50,00 kn, a članarina 250,00 kn. Naravno kako izlazimo u susret roditeljima koji imaju više djece, samim time dobivaju popust, tako da članarina bude 200,00 kn po djetetu)
Inače, kao klub imamo gratis taj prvi probni sat, no sada ćemo napraviti akciju za svu novozagrebačku djecu. Tko god se upiše u tom razdoblju ima cijeli mjesec gratis.
- Možete li nam reći ponešto o skorim, osvojenim medaljama sa natjecanja u Rijeci?
- Kako ste nas i popratili, u ožujku smo sa juniorkama uspješno nastupili na Prvenstvu Hrvatske za juniorke u Rijeci, gdje nam je naša Dora Ščuric osvojila treće mjesto u "solu", djevojke u "kombinaciji" , baš kao i kategorija "tim" su prestižno osvojile brončana odličja. Moram sa ponosom istaknuti, kako je ovo do sada najveći uspjeh našeg kluba u ovoj dobnoj skupini, na Državnim natjecanjima. Iskoristila bih priliku te zahvalila svim takmičarkama koje su sudjelovale u ovom natjecanju, ali i njihovim roditeljima na velikoj podršci.
- Kad već govorimo o osvojenim odličjima, koja bi do sada onako sa puno duše i srca istaknuli ?
A što se tiče juniorki - moram priznati sam iznimno ponosna - ne samo što sam im trener i što sam im "druga majka" koliko dugo ih već treniram- nego mi je iznimno drago zbog njih stoga što su one nekako došle i pred kraj svoje karijere. Krenuti će lagano sa maturom, krenuti će sa upisima na fakultet. U tom periodu, jako mnogo plivačica zbog školskih obaveza, na žalost prekidaju treniranje, jer sve te obaveze postaju prevelike za njih.
Jednostavno naše plivačice, u tom razdoblju ni uz najveću želju i volju - jednostavno ne uspijevaju uskladiti jedno sa drugim.
Pošto im je ova zadnja juniorska godina i vjerovatno posljednja godina u ovom sastavu, zato mi je toliko drago da su uspjele ostvariti tako dobar rezultat, jer su ga zaista zaslužile. To su djevojke koje redom treniraju od sedam do deset godina.
