Siget - U petak 24. ožujka 2017. godine, u 8,00 sati mnoge slučajne prolaznike, naselja Siget je iznenadilo okupljanje nedaleko od društvenih prostorija - velikog broja umirovljenika (njih oko pedesetak!).
Naravno kako oni nisu mogli - ni izbliza znati - da je ovo okupljanje upriličeno povodom polaska Podružnice umirovljenika Siget na zanimljiv izlet u Zagorje. Naime, krajnja točka ovog izleta je Grad Krapina i Muzej krapinskih neandertalaca.
Podružnica umirovljenika Siget i ovoga puta ostaje dosljedna svojim nastojanjima, da što više putuje, veseli se i druži, te pri tome upoznaje ljepote i zanimljivosti naše prekrasne domovine.
Na sreću, svi su bili točni pri okupljanju, tako da su krenuti u dogovoreno vrijeme. Nedugo, nakon što je luksuzni autobus krenuo put Zagorja, predsjednica Podružnice umirovljenika Siget - Marija Pongrac - je u kratkom govoru upoznala izletnike sa rasporedom dana koji je pred njima.
Najprije ćemo posjetiti Muzej krapinskih neandertalaca, koji je doista zanimljiv i poučan, potom ćemo prošetati gradom Krapina.
O gradu Krapina se može govoriti zaista mnogo, jer taj grad u Hrvatskoj povijesti zauzima zaista važno mjesto, no sada ću ukratko reći samo to - Grad Krapina je središnje mjesto Hrvatskog zagorja. Smješten je uz rijeku Krapinčicu. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom. Na kajkavskom narječju riba šaran naziva se krap.
Povijest ljudskoga roda u Krapini doseže u daleku prošlost od 120.000 do 50.000 godina o čemu nam svjedoče ostaci neandertalskog čovjeka na brdu Hušnjakovo u zapadnom dijelu Krapine.
- gsp. Ivane, možete li nam ispripovijedati neku anegdotu iz vašeg dugogodišnjeg vozačkog izletničkoga iskustva?
- Moram priznati kako ste me zatekli, svojim pitanjem. Naime, teško ću se sjetiti ovoga trenutka neke zanimljive i još tome smiješne anegdote, iako ih vjerovatno ima mnogo, no sada mi na pamet pada, jedan događaj - koji mi se nekako "usjekao" u pamćenje.
Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193. godine. U srednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine plemićke obitelji. U to vrijeme kraljevskom poveljom, Krapina postaje slobodno trgovište. Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16. stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada najvećih turskih provala u Hrvatsku. Plemićke obitelji bile su zaštitnici crkvenih redova pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade crkvu svete Katarine i franjevački samostan. Tijekom 18 st. u Zagorju se grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama, pa tako u Krapini nastaje znamenita crkva na Trškom vrhu. U 19 stoljeću, u vrijeme buđenja nacionalne svijesti te utemeljenja hrvatskog književnog jezika, u Krapini je rođen Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog preporoda, kazala je što je kraće mogla - Marija Pongrac, predsjednica Podružnice umirovljenika Siget.
Podružnica umirovljenika Siget i ovoga puta ostaje dosljedna svojim nastojanjima, da što više putuje, veseli se i druži, te pri tome upoznaje ljepote i zanimljivosti naše prekrasne domovine.
Na sreću, svi su bili točni pri okupljanju, tako da su krenuti u dogovoreno vrijeme. Nedugo, nakon što je luksuzni autobus krenuo put Zagorja, predsjednica Podružnice umirovljenika Siget - Marija Pongrac - je u kratkom govoru upoznala izletnike sa rasporedom dana koji je pred njima.
O gradu Krapina se može govoriti zaista mnogo, jer taj grad u Hrvatskoj povijesti zauzima zaista važno mjesto, no sada ću ukratko reći samo to - Grad Krapina je središnje mjesto Hrvatskog zagorja. Smješten je uz rijeku Krapinčicu. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom. Na kajkavskom narječju riba šaran naziva se krap.
Povijest ljudskoga roda u Krapini doseže u daleku prošlost od 120.000 do 50.000 godina o čemu nam svjedoče ostaci neandertalskog čovjeka na brdu Hušnjakovo u zapadnom dijelu Krapine.
 |
| Ivan Gucić, vozač autobusa na današnjem izletu |
- Moram priznati kako ste me zatekli, svojim pitanjem. Naime, teško ću se sjetiti ovoga trenutka neke zanimljive i još tome smiješne anegdote, iako ih vjerovatno ima mnogo, no sada mi na pamet pada, jedan događaj - koji mi se nekako "usjekao" u pamćenje.
Naime doka sam još vozio "linije", tada sam sa jednim malo "zavrnutim" kolegom vozio između ostaloga "liniju" Zagreb- Split.
I tako, kasno uvečer, u povratku u Zagreb, prilazi nam kolega i pita nas, da li može besplatno sa nama u Zagreb , s obzirom kako smo kolege! Pritom vadi iskaznicu tvrtke za koju vozi ... Istog trenutka sam kazao kako može, dok je moj kolega započeo negodovati. No, bilo kako bilo, ipak smo uzeli kolegu - besplatno.
Par mjeseci kasnije, isti taj kolega, malo "zavrnut" vozimo "liniju" za Split i negdje pred Karlovac, nam se pokvari autobus, toliko da izdrži doći do Autobusnog kolodvora Karlovac. To je dosta neugodna situacije za vozače, ali još više za putnika, kojih je ovom prilikom bilo 17.
Moj "zavrnuti" kolega upita, sav uspaničen - Što ćemo sad? Pokušah ga smiriti i rekoh - Pusti, naći će se riješenje.
Tog čas pogledah u bočno ogledalo, i ugledam autobus iza nas koji stiže na Kolodvor. Izađoh iz autobusa i pristupim vozačima. I .... nećete vjerovati, koga ugledam?!
Kazah mu kako smo ostali u kvaru i ...
Na to on reče - ja imam slobodnih 17. mjesta, ako ti to može pomoći.
Tada sam se po tko zna po koji put uvjerio - kako se uvijek, dobro dobrim vraća, samo ponekad treba strpljivosti.
Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193. godine. U srednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine plemićke obitelji. U to vrijeme kraljevskom poveljom, Krapina postaje slobodno trgovište. Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16. stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada najvećih turskih provala u Hrvatsku. Plemićke obitelji bile su zaštitnici crkvenih redova pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade crkvu svete Katarine i franjevački samostan. Tijekom 18 st. u Zagorju se grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama, pa tako u Krapini nastaje znamenita crkva na Trškom vrhu. U 19 stoljeću, u vrijeme buđenja nacionalne svijesti te utemeljenja hrvatskog književnog jezika, u Krapini je rođen Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog preporoda, kazala je što je kraće mogla - Marija Pongrac, predsjednica Podružnice umirovljenika Siget.
Nakon ovog kratkog govora upoznavanja sa gradom Krapina i iskrene želje da se svi skupa odlično provedu na ovom izletu, autobusom je slijedio "oteštajec", a odmah nakon njega i mnogi raznoliki kolači, koji su zasladili ovo putovanje.
Kako je bilo i planirano, posjet Muzeju krapinskih neandertalaca se pokazao pravi pogodak. Svojim postavom te ljubaznom ali i rijčitom voditeljicom svi skupa smo plovili vremenima, od "prvog praska" pa sve do današnjih dana. Zaista je bilo dojmljivo razgledati sve izložene eksponate i biti u blizini - gotovo živih - neandertalaca, čije su replike davale prostora mašti.
 |
| Ulaz Muzeja krapinskih neandertalaca |
Muzej se nalazi u gradu Krapini, središtu Krapinsko-zagorske županije, udaljenom oko 50 km od Zagreba. Smješten je u blizini svjetski poznatog nalazišta krapinskih neandertalaca, uz Hušnjakovo brdo.
Muzej krapinskih neandertalaca smješten je u novoizgrađenom objektu između dva brdašca, Josipovca i Hušnjakovog. Ukupne je površine oko 1.200 m2, a nalazi se na dvije etaže koje su povezane spiralnom rampom.
Muzej je šumskom šetnicom direktno povezan s nalazištem Hušnjakovo. Autori ovog najznačajnijeg muzejskog projekta milenija i njegove realizacije su arhitekt Željko Kovačić i paleontolog Jakov Radovčić.
Izvor: http://www.mkn.mhz.hr/hr/posjeta/kako-do-nas/
Nakon, završteka posjete Muzeju, uslijedila je ugodna šetnja Krapinom, po prekrasnom zagorskom - proljetnom suncu. Bilo je prekrasno vidjeti riječicu Krapinčicu, koje se veselo ljeskala na suncu, premoštena sa nekoliko mostova. Također je bilo divno šetati "starim" ulicama, gdje su mnogi, prisjeli kafiće u hladu, odmarajući ispijali kavu i komentirali ljepote grada.
Ubrzo je došlo vrijeme ručka, tako da smo se uputili u moderniji dio Krapine, tamo gdje se šopingira, točnije u trgovačkom centru KCL. Tu smo objedovali uz prekrasnu Zagorsku glazbu (polkice i valcere i puno popevki!).
Naime, ovoga puta skromni budžet, nije nam pružao mogućnost kako bi degustirali domaće delegacija ovog Zagorskoga kraja - kazala nam je Marija Pongrac, predsjednica - no, biti će još prilike kada ćemo ponovno posjetiti ovaj zaista prekrasni kraj Lijepe naše i kada ćemo kušati:zagorsku juhu, puricu z mlincima, štrukle itd...
 |
| Jasna Sojić, član Podružnice umirovljenika Siget |
- Po prvi puta sam na izletu sa Podružnicom umirovljenika Siget. Novi sam član Podužnice i za sada imam zaista odlična iskustva. Oduševilo me odlično raspoloženje svih članova koji su danas na izletu. Stvarno je super!
- Kakvi su vaši dojmovi o postavu Muzeju krapinskih neandertalaca?
- Muzej je odličan! Nisam bila nikada, iako sam rođena zagrepčanka, ali nisam nikada došla do Krapine. Eto, falinga mnogih zagrepčanaca.
- A, ovo sve drugo što je uslijedilo, objed, glazba, ples...
- Sve je super! Moram priznati kako sam zaista ugodno i pozitivno iznenađena, organizacijom. Kako je to sve skupa skladno i ono u slozi i zadovoljstvu napravljeno, odnosno organizirano.
 |
| Marija Pongrac, predsjednica Podružnice umirovljenika Siget |
- Danas je i ovo sunčano, pravo proljetno vrijeme počastilo vaše izletnike, da se bude za pet...
- Da budu svi članovi dobrog raspoloženja, nasmijani. Posjetili smo Muzej krapinskih neandertalaca, bilo je zaista dojmljivi, za sve one koji to još do sada nisu vidjeli, da vide od kuda mi potječamo... kako smo došli na ovaj svijet... Kako sam doznala, posjetom muzeju su zaista zadovoljni svi.
Nakon toga smo upriličili ovaj objed, koji - moram reći - je bio zaista bogat.
No isto tako bih pohvalila muziku i ples. Eto to je zdravo, veselo... Zaista smo svi raspoloženi raspjevani, čak nikoga ništa ne boli, tako da je većina članova na plesnom podiju.
- Kakvi su planovi za ubuduće, što se tiče izlete, vaše Podružnice?
- Iskreno se nadamo i nastojimo svim sredstvima organizirati također još jedan izlet od ljetnog raspusta, a potom na jesen planiramo otputovati na Martinje, Kestenijadu itd... Truditi ćemo se da svakako organiziramo još par izlete do konca godine.
 |
| Florijan Kukec, član Podružnice umirovljenika Siget |
- Mi smo saznali kako baš ne dolazite na redovna druženja u Podružnicu umirovljenika Siget, ali zato ne propuštate niti jedan izlet... Možete li nam reći svoje dojmove o današnjem izletu?
- Bilo je fantastično. Stvarno zabavno, zanimljivo, poučno, korektno i lijepo. Stvarno baš nemaš prilike se ovako lijepo i raznoliko zabaviti negdje drugdje... sa ovako dragim ljudima. Poneke i osobno poznam, a neke i ne.
Od kada sam otišao u mirovinu, zaista koristim svaku priliku kako bi sa ovim dragim, ljudima putovao, družio se, veselio, plesao i upoznavao ljepote Lijepe našu. Naravno , postoje mjesta gdje sam već prije bio, no sve je to neponovljiva sa ovom družinom.
Nema komentara:
Objavi komentar