Novi Zagreb - Odgajani smo u duhu kritika, istrenirani smo da odlično
pratimo sadržaj kako bismo u njemu mogli pronaći samo one dijelove koje trebamo
iskritizirati. U tome smo fantastični. Toliko dobri da kada kušamo jelo koje je
ispred nas servirano vrlo brzo u roku par sekundi točno sa sigurnošću možemo
odrediti čega nema ili nedostaje, a možda ga ima, samo u manjoj količini. Nije
bitno to, bitno je kako to nije onakvog okusa kakvog bi trebalo biti jer mi najbolje znamo kako bi to trebalo
izgledati.
Postajemo eksperti u raznim disciplinama. U kuhanju,
građevinarstvu, školovanju, javnom nastupu, odijevanju, odgajanju,
druženju......jer mi, u svemu tako odlični možemo pronaći sve ono što nije u
skladu naših parametara.
Uglavnom konstantno se tražila kritika, bar u mom životu.
Ono što se odlično napravilo uzimalo se zdravo za gotovo dok sve ostalo se
iskritiziralo, izseciralo do u najmanje
detalje kako bi se lakše izbacilo na površinu.
Kada jednom kritika postane navika, a nakon tako mnogo
ponavljanja mora postati, postajemo ljudi koji stalno kritiziraju i kada je to
potrebno i kada nije. Život odjednom postaje vrlo težak i naporan.
Nekad sam i sama sve kritizirala i to vrlo precizno, bez
cenzure. U meni se nalazio jedan impuls koji kad bi se upalio označavao je da je sada vrijeme reći baš ono što nije dobro
ostavljajući sa strane sve dobre mogućnosti iz koji mogu i ja nešto naučiti.
Okrenula sam naglavačke svoj stav i malo se poigrala.
Htjela sam vidjeti što će se događati ako prestanem kritizirati i upotrijebim
alat koji se zove pohvala i prihvaćanje ili možda poštovanje. Osim što mi je
ovo omogućilo da se baziram na traženju samo pozitivnih detalja ubrzo me je
naučilo da ono što sam primijetila kao loše ,da ne ističem.
Mnogo ljudi traži u privatnom i u poslovnom smislu
feedback kao povratnu informaciju svog rada. To je zamka za sve one koji su još
uvijek zaglavili u svijetu kritika, a dobar trenutak za sve one koji žele buildati
svoj novi način komunikacije.
Osim što sam primijetila da se ljudi bolje osjećaju ako
im dam pozitivan feedback, primijetila sam da se komunikacija nastavlja, otvara
u novim smjerovima. Kritika kao negativna zatvara taj put i ne pruža mi
mogućnosti da saznam nešto više o toj osobi ili sadržaju, i dam sebi šansu da
budem prihvaćena s druge strane.
U momentima kada se „treba“ osvrnut na loše poteze ,ne
ističem ih kao loše , nego kao pokušaj koji može sljedeći puta biti
bolji,sadržajniji, plemenitiji,
ljubazniji. U ostalom, kao i sve što radimo, možemo svaki sljedeći put
nadograđivati i osjećati se sve bolje i bolje.
Ovaj način odnosa prema kritici kao izgovorenoj riječi na
jedan drugačiji način s puno više topline i pozitivnog stava prema onome kojemu
je dajemo otvorila mi je i neke druge putove , još zanimljivije.
Od tada i meni svaki upućeni feedback nije se doživljavao
kao napad na moje emocije i na mene kao osobu . Primala sam ga i sada ga primam kao dobro
došlog . Od tada je moj stav postao neutralan što se tiče emocija, a s
intelektualne strane više slušam sadržaj koji osoba govori i uzimam ga kao
informaciju koja mi pokazuje potrebe osoba koje mi je daju.
Koji je vaš stav kada dajete feedback?
Volite li ga davati? Kako ga primate?
Aleksandra Ivanac/lifecoach/consultant/educator……..www.coachingflow.com
Nema komentara:
Objavi komentar