ponedjeljak, 25. travnja 2016.

Posjetili smo Hrvatsko kulturno društvo Braće Radića, na probi družina Buzinčica i Jurijaša (2)

Sloboština - U petak 22. travnja posjetili smo Hrvatsko kulturno društvo Braće Radića, odnosno njihove članice, pjevačke družine Buzinčice, na probi koja se održala večer u oči nastupa na tradicionalnom paljenju Jurjevskog kresa  u samom naselju Buzin.

Moramo priznati, kako nas je iznenadio temeljit i odan odnos ovih miještanki naselja Buzin, koje su se svojim radom uključile u rad ovog društva gotovo prije tri godine. 

Pozorno su pratile voditelja g. te uvažavale sa velikim poštovanjem  svaku njegovu primjedbu, pohvalu ili prijedlog.


Nakon vrlo zanimljive po svom repertoaru ali i stilu pjevanja družine Buzinčica, produžili smo svoj boravak, probom folklornr družine Jurijaši. 




g. Krešimir Jegić, voditelj
pjevačke skupine Buzinčice
-  Ja sam voditelj u  Hrvatskom kulturnom društvu Braće Radića. Isprva sam se bavio tamburaškom glazbom, kako svirač  u tamburaškoj sekciji, tada sam i jedno kraće vrijem i vodio tamburaše, organizirao ih , bolje reći jer to su sve već bili iskusni svirci. 

No, tada se pojavila potreba, da malo pomognem oko našeg najelitnijeg dijela, a to je ženska pjevačka skupina Buzinčice.

- Koliko dugo djeluje ženska pjevačka skupina Buzinčice?

Ova pjevačka skupina djeluje oko dvije godine u našem društvu. Napomenuo bih kako su članice ove zaista odlične pjevačke sekcija prije imale  ženske voditelje, koje su dolazile iz klapa, klape - Cesarica gđu. Antoniju, bila je tu također i voditeljica gđa. Mija Domaćina koja je dolazila u ispomoć. 

Trenutno sam im ja ispomoć, sa time da upravo završavam, Tečaj za vođenje folklornih ansambala, kod prof. Pogmilovića. Pokušati ću naravno, njegovo znanje i iskustvo prenijeti na sve članice ove sekcija. Uz sveto još uvijek se konzultiran sa nekim drugim profesorima, kako bi bio u mogućnosti, što više pokazati, jer u svemu ovome sam i ja novi!

- Sutra je već nastup..

- Da. Sutra nastupamo na manifestaciji "Jurjevski kres u Buzinu". Naravno, ovim putem pozivam sve mještane naselja Buzin, ali i šire, da dođu i svojom nazočnošću uveličaju ovaj događaj. Iskreno se nadam, kako ćemo uspjeti prikazati barem jedan dio onoga što vježbamo u tim Jurjevskim pjesmama i tradiciji koju nastojimo očuvati, koja je bila na području Novog Zagreba.

- Koju tradiciju folklornu njegujete, kao ženska pjevačka družine Buzinčice?

- Turopoljsku folklornu tradiciju, obavezno - pogotovo područje Buzina. Na taj način želimo sačuvati ono što je gospođama najbogatije, odnosno - najprirodnije. Svaka sredina, posebno ovakva mikrosredina bi trebala zadržati i njegovati svoju tradiciju, a naravno kako onda njegujemo i ljubav prema drugim bogatstvima u narodnom plesu i u pjesmi. Pjevamo i izvodimo također i Međimurske, Dalmatinske, Slavonske, znači sve obrađujemo ... No, iskreno smatram kako je glavna zadaća, da se prvenstveno očuva, pjesma Turopolja, autohtona pjesma naselja Buzina, ali i šire pjesme iz cijeloga Novog Zagreba.




gđa.  Dunja Bilić, predstavnik
ženske pjevačke družine Buzinčice
Hrvatskog kulturnog društva Breće Radića
- Trenutno sam umirovljenica, Prije nego što sam stupila u zasluženu mirovinu, osnovali smo pjevačku skupinu Buzinčice u naselju Buzin. tada je g. Damir Kremenić predložio da osnujemo pjevačku skupinu, što smo i učinile. U početki nas je bilo 12., na žalost sve nas je manje, umjesto da nas je više (najstariji gospođa, naš član, na žalost je završila u bolnici). A nas 11. evo,  raspon godina je do  60. godina do  70. - znači sve smo u mirovini. 

Želja nam je da obnovimo te naše stare običaje. Naš prvi nastup se odvi za Novu godinu 2013. godine i prvo "Jurjevo"! Znači obnovile smo ponovno stare običaje u našem naselju Buzin. To je paljenje - kresa - uoči Jurjeva. Znači, ne na samo Jurjevo, nego uoči Jurjeva.

Spletom okolnosti, na žalost imali smo zaista dosta voditelja, no g. Krešo Jegić koji je sa nama najduže...

- Što je vas osobno motiviralo da se uključite u rad i organizaciju ove pjevačke skupine Buzinčice ?

-  Ja sam naime, od uvijek željela biti u nekom folklornom društvu, ali zbog stjecaja nekakvih okolnosti - eto nisam. No kako sam se baš spremala u mirovinu, ostvarila se prava prilika da ostvarim svoju želju odnosno san. Dodala bih kako je sam odlazak u mirovinu za mene osobno bio zaista veliki - šok.No zahvaljujući druženju i pjevanju u sekciji Buzinčice, štok je ubrzo nestao i ustupio mjesto velikom zadovoljstvu.

-  Kako smo večeras čuli, skoro vas očekuje nekoliko nastupa.

-  Sutra ćemo nastupiti u naselju Buzin, u čast paljenja - kresa - za Jurjevo, no odmah dan ili dva razlike nastupamo na proslavi 36. godišnjice postojanja i djelovanja našeg folklornoga društva. Nakon našeg jubileja, također nastupamo na višednevnoj manifestaciji - Dani Travnog.

- Postoji li trema, za sve ove nastupe?

- Ma, ne!  Mi ustvari pjevamo srcem i tu ne postoji trema.




gđa. Nada Banek, član
ženske pjevačke družine Buzinčice
Hrvatskog kulturnog društva Breće Radića
- Da se angažiram u osnivanju  i  u daljnjem radu naše ženske pjevačke skupine Buzinčice, prvenstveno me je motivirala iskrena ljubav prema izvornoj pjesmi, običajima našeg kraja, točnije naselja Bizina.

To sam zasigurno naslijedila od svog oca. Moj otac je bio stari svirač u glazbenoj skupini "Novi Zvon" u Buzinu, koji je bio poznat u tadašnja vrijeme i daleko šire.

Kako su održavali redovite probe, odlazili u čestitare, no uvijek su se prije svega sastajali u našem domu. Ja, kao mala djevojčica sam uvijek to slušala i moram priznati i uživala pri tome i živjela sa tim.

Tako da je meni ta ljubav nekako ostala od malena i tako sam nastavila tragom, glazbe pjesme...

Moram priznati, kako me iskreno razveselila vijest, kada sam čula kako u naše naselje Buzin dolazi Hrvatsko kulturno društvo Braća Radića. Odmah smo izrazile želju da se i mi uključimo u rad, što se na opće zadovoljstvo odmah i ostvarilo.

Nedugo po tome, među nama se rodila ideja, da je napišem stihove o našem naselju Buzin. Ispočetka sam se nećkala, no malo pomalo su "dolazile" riječi i ubrzo je nastala i pjesma. Kroz pjesmu sam opisala  što se događalo u našem naselju Buzin, kako se nekada tamo blago paslo, kako su rasle vrbe,... U stvari to je opis mojega dijetinstva. Pjesma - Buzin selo - je "došla" na melodiju neke druge pjesme, no od tada mi tu pjesmu pjevamo i veselimo se.

Tako smo započele sa našim radom i i redovitim probama, nakon čega su uslijedili i nastupi.




gđa. Zlata Danek,član
ženske pjevačke družine Buzinčice 

-  Ja sam Buzinska snaha, inače sam rođena u obližnjem naselju Odra. Plesala sam i pjevala oko 15. godina, pjevala sam također u zboru u negdašnjem Kulturno umjetničkom društvu Mladost (nije se zvalo Mladost, no mi smo ga tako nazivali!). Svirala sam i tamburu.


No, kada sam se udala, još sam sa suprugom nastavila neko kratko vrijeme, ali su ubrzo došla djeca, te sam tada zbog obaveza morala odustati od daljnjeg angažmana .


No, kako smo samoinicijativno  pokrenule pjevački zbor, kako smo si znale malo sjesti i popjevati, tako smo odlučile da se sastanemo i organiziramo, međutim do nas je navratio g. Damir Kremenić, poslušao kako mi "popevamo"  i onda smo nastavili kao pjevačka družina - Buzinčice, sve do današnjih dana. To se dogodilo na samu Sv. Barbaru 4. prosinca 2013. godine.


Želja nam je kroz naš rad, očuvati staru tradiciju, pjesme i običaje. Želimo sve to iz srca obnoviti. Uvijek si nešto zapišemo, svatko od nas negdje nešto čuje, nečega se mi same sjetimo i tako to ide iz generacije u generaciju. Prenosimo pjesme i običaje. Iskreno se nadam, kako će i naša djeca preuzela ponešto od nas.


- Sutra imate nastup u vašem lijepom naselju Buzin.


- Da. To imamo za naše Jurjevo, naša Župa je Sv. Juraj. Svake godine organiziramo (na tragu očuvanja tradicije)krijes u parku Piovčina  i onda se kuri krijes, gdje mi cijeli događaj pratimo izvornim pjesmama.


- I za kraj, kako stojite sa novim članovima?


- Moram priznati, kako je dosta teško privući nove članove, iako interesa ima. Naime ovaj brzi tempo života ne ostavlja baš puno vremena za ovakve aktivnosti. Naime danas su i naše generacije zaista dosta angažirena  u svojim obiteljima. kako i sami znate, roditelji rade do kasna, i tada je tu "bakaservis". No, nije sve baš beznadno, započele su nam se javljati naše sumještanke, vjerovatno potaknute, ljepotom izvedbi naših pjesama i nastupa. Mišljenja sam, kako mi iz Buzina ne moramo brinuti za našu folklornu budućnost i očuvanje tradicije, naime kvalitetno sjeme je posađeno, a plodovi će pomalo sa vremenom sazrijevati .





g. Damir Kremanić, tajnik
Hrvatskog kulturnog društva Braće Radić

- Ženska pjevačka družina Buzinčice, osnovana je na inicijativu gđe. Vesne Zoldaš, koja je došla, kada smo mi imali otvorenje - garderobe. Vidjela da smo mi tamo, poznajemo se iz prijašnjih nastupa iz Dječjeg vrtića Dugave, gdje je ona radila. Godinama smo tamo plesali. Tada je ona rekla - Mi bi pjevale!

Nismo gubili vremena, ubrzo smo pronašli voditeljicu i tako su probe krenula.

Kako vidite, članice pjevačke družine Buzinčice, imaju novog voditelja, ima ih 11., na žalost jedna žena je (najstarija naša članica /83. godine/ se razbolila, pa je spriječena), ali evo odlično se zabavljaju, nastupaju u naselju Buzin, nastupaju sa nama i eto sada smo uspješno spojili male od četiri pa do sedamdesetak godina.

Folklorna družina Jurijaši, je početak Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića. To je prva družina, koja je osnovana oko Jurjeva 1980. godine, zato i nosi ime Jurijaši. Sv. Juraj je naš zaštitnik i slavimo Jurjevo uz to što su krijesovi i što smo tu i dio Turopolja u kojem se Sv. Juraj, posebno časti.

Radimo bez prekida dodanas. To je grupa koja okuplja mlade od 15. godina do 35. godina. Trenutno plešemo, šest , sedam koreografija odazivamo se na Zagrebačku smotru folklora i to je družina koja malo vuče naprijed, s obzirom na njegovo kompjuteraško znanje i neke ideje koje mladi ljudi imaju, o kojem mi već malo posustajemo. Iskreno se nadam kako će se to prenijeti na njih, naime započeli su polaziti škole nakita, pojedinci se spremaju na -Ljetnu školu folklora, Hrvatske matice iseljenika. kako sam već rekao, nadam se da će sve to prenijeti i dalje.






gđica. Jelena Miholić, članica 
folklorne družine Jurijaši
-  Draga Jelena, što vas je motiviralo da se aktivno uključite u rad ovog folkornog društva?

- Član sam Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića, već 18. godina. Započela sam, kao malena djevojčica, od malena sa 6. godina. Majka me upisala. Kako sam ja rasla, isto tako je rasla moja ljubav prema, folkoru, kulturnoj baštini, nastupima i sa vremenom je to kod mene preraslo i više od hobija. To je postala jedna velika ljubav, tako da ne samo da  pjevam i plešem, već pomalo izrađujem i nošnje..


- Možete li nam reći, kako je sa podmladkom, dolaze li novi članovi?


- Folklor, kao po pravilu jedno vrijeme bude "in" no nakon toga padne malo interesa. Trenutno je interes onako / onako. Inters postoji, no nekako su čudna vremana za ovakve aktivnosti, posebno za nove članove. Naime ozbiljan rad zahtjeva i ozbiljne probe, a to znači i dosta vremana. Trenutno su naše generacije okrenute nekim, za njih bitnijim egzistencijalnim pitanjima. 


Naravno, uvijek se netko odvaži, uvijek u nekom snaga folklora i ljubav prema pjesmi i plesu, tradiciji, nadvala sve ostalo i odluči započeti biti dio nas. Na taj način djelujemo svih ovih 36. godina, koje ćemo obilježiti u subotu (23. travnja 2016. godine) sa  godišnjim cjelovečernjim koncertom i našim gostima iz Kulturno umjetničko društvo Drežnik, iz Drežnika.





g. Martin Vargek, član 
folklorne družine Jurijaš
- g. Vargek, što je vas privuklo da budete aktivni član ovog kulturnog društva?

-  Moram iskreno priznati, kako me na prvi korak nagovorio prijatelj,  u vrijeme srednje škole, kojem sam zaista zauvijek zahvalan, što nije žalio trud nagovaranja!


No, kada sam došao ovdje, kada sam vidio koliko je to zapravo divno, jedinstveno i koliko je to jedna bogata stvar, koju posjeduje naša zemlja, tu sam ostao, jer sve to skupa brzo priraste srcu.


- Kako smo čuli već prije i u drugim društvima malo nedostaju muški članovi, Što je po vašem mi razlog?


- Doista ne znam razloga, mislim kako je on indivualan. Možda ću biti sada malo "sebičan" no, ja sam svoju priliku iskoristio, i dosta mi od srca drago da sam ovdje. Dodao bih samo svim drugim, da ne odbaciju folkor olako, posebno ne kao mjesto kvalitetnog i ugodnog druženja, redovitog tjelesnog vježbanja, zajedničkog pjevanja, nastupanja, putovanja, upoznavanja ... 


Pa zar na takvo što, nekoga treba još i nagovarati ?!






"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!