utorak, 22. ožujka 2016.

Knjiga, volje, rada i djece mnogo, no prostora premalo - Knjižnica Vjekoslava Majera

Zapruđe - Knjižnice grada Zagreba suvremeno su organizirana mreža narodnih knjižnica, najveća ustanova među narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, a ujedno i jedna od najvećih kulturnih ustanova u Gradu Zagrebu.


Knjižnica grada Zagreba, koja okuplja još četrnaest područnih knjižnica s mrežom od dvadeset sedam ogranaka na ukupno četrdeset i dvije lokacija, bibliobusnu službu s dva bibliobusa i 78 bibliobusna stajališta u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Prikupljanje, stručna obrada i pohranjivanje raznovrsne građe omogućuju korištenje 2.356.927 svezaka knjiga, zbirke audiovizualne građe s bogatim izborom glazbenih publikacija te zbirke elektroničkih publikacija.


Posebna je briga posvećena djeci i mladima, za koje se organiziraju raznovrsne primjerene aktivnosti koje potiču učenje, čitanje i kreativnost. Primjenom nove tehnologije, mnoge su usluge dostupne putem interneta.

Knjižnice mreže su značajna kulturna žarišta područja na kojima djeluju, s brojnim tribinama, izložbama i raznovrsnim programima namijenjenim svim dobnim skupinama građana.

Ovih dana smo posjetili Gradsku knjižnicu "Vjekoslav Majer" u naselju Zapruđe, o kojoj smo mogli čuti samo riječi hvale od mnogobrojnih građana ovog naselja. Mnogo izravniji u svojim izjavama su  bili članovi knjižnice, stalna publika likovnih izložbi, koje se održavaju u njenom prostoru, ali  i redoviti posjetioci tribina, koje ova knjižnica  uspješno organizira već duži niz godina - jedanput mjesečno.

"Naša knjižnica je centar, koji isijava snagom kulture, cijelo naselje i nekako nas magično privlači i motivira u mnogim područjima - od čitanje , pisanja, likovne umjetnosti, pa do mnogih drugih oblika ljudskog stvaralaštva "- rekao nam je jedna gospodin - stanovnik sa dugim "stažom" u naselju Zapruđe.

"Naša nam knjižnica pruža i ostavlja snažan dojam, kako je naše Zapruđe, upravo zbog nje - grad u gradu!"  Kazala nam je jedna gospođa, vidno ponosna na Gradsku knjižnicu - Vjekoslav Majer , čiji je dugogodišnji član.

gđa. prof. Nada Rončević, kordinator knjižnice Vjekoslav Majer nas je ugodno ugostila i izišla u susret u našem nastojanju kako bi što više saznamo o ovoj, toliko isticanoj i hvaljenoj knjižnici u naselju Zapruđe.




gđa. prof. Nada Rončević, kordinator
knjižnice Vjekoslav Majer
- Knjižnica, koja se u početku zvala "Knjižnica Zapruđe", svečano je otvorena 1973. godine. Vrijedi istaknuti kako je knjižnica otvorena na inicijativu - najzagrebačkijeg -pjesnika Vjekoslava Majer (1900 -1975), koji je stanovao sa svojom suprugom Zorkom u Trumbićevoj ulici 10.  Vrijedi istaknuti kako se gsp. Mejer u naselje Zapruđe doselio iz Streljačke ulice iz Gornjeg grada, gdje je ubrzo postao i Odbornik u tadašnjoj Mjesnoj zajednici.

Posebno smo ponosni i to bi željeli istaknuti, kako je ovo vjerovatno jedinstveni slučaj, kako sam pjesnik, ključem zaista , ne samo simbolično, već i stvarno 1973. godine otvara drugu knjižnicu (uz naselje Savski gaj!) na  ovim novozagrebačkim prostorima.

Od tog, za nas nezaboravnog događaja su protekle 43. godine. Otprilike imamo fond  oko 40. tisuća knjiga, uz to imali smo veliki otpis knjiga. To su bile stare knjige, koje su na određen način zamijenile elektroničke knjige, enciklopedijska izdanja i tako.

Međutim, brojimo oko 7. tisuća svojih članova (ističem -svojih - jer  sada postoji mogućnost, kako smo mi mreža Knjižnica Grada Zagreba, da članovi posuđuju u svih 42. Knjižnice Grada zagreba, sa jednom iskaznicom!).

Što se još povijesti knjižice tiče, važno je spomenuti, ono što sam možda već kazala, kako je ovdje u našoj knjižnici bio jak obrtaj knjiga - u jednom trenutku - U Gradu Zagrebu smo bili na prvom mjestu. Dodala bih tome, kako su naselje Zapruđe, naselili  i šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća doseljavali intelektualci, koji su ovdje dobivali stanove. Bili su to brojni profesori, likovni umjetnici, glazbenici, književnici, glumci, itd... Neki su ostali do dan danas vrijedni knjižnici i naši su članovi, kao što je gsp. Petar Krelja, sa suprugom Vesnom, ili  g. Miro Šegrt, glumac u HNK, koji povremeno u našim programima sudjeluje (prošle godine smo imali 50. obljetnicu Marinkovićevog "Kiklopa" (Ranko Marinković 1913 -2001). g. Šegrt je osobno poznavao g. Ranka Marinkovića, pa je srednjoškolcima prenosio dobre priče iz njihovog prijateljstva, koje će oni zadugo pamtiti.

Tada je za Knjižnicu nastupio jedan prekrasan period, znači pored svoje redovne djelatnosti (čuvanje, posuđivanje knjiga...). Ono što vječno i vječni je problem, a  prati ovu knjižnicu je - nedostatak dječjeg odjela. Toj nedostatak pokušavamo nadomjestiti, četvrtkom - tako da sa korisnicima posudbu radimo do 14.00 sati a nakon toga imamo raznovrsne i raznolike programe, koji su izvan naše redovne djelatnosti.

Kad smo već kod tih programa, koji su izvan redovne djelatnosti, istaknula bih našu izložbenu djelatnost. Kao što ste imali priliku vidjeti, imamo prekrasne izloge u knjižnici i u jednom razdoblju od 1986. godine do 1991. godine, naši izlozi su imali status - galerije!

gđa. Vesna Krelja, g Petra Krelja
 i gđa.Nada Rončević
Bili su sufinacirani programi i tu su izlagali, tada svi eminentni slikari kao što su : Dubravka Babić, Josip Dimini, Vatroslav Kuliš, Ante Kuduz, Ratko Petrić, Šutej, Marijan  Braut . Dakle,  sva imena naših velikana su izlagala u tom jednom razdoblju. 1991. godine, je došlo do jedne krize, gdje došao u pitanje i sam opstanak Knjižnice, koja je zapravo jedino kulturno žarište u ovom naselju ali i šire. Istaknula bih ovdje gsp. Petra Krelja, koji se tih godina zaista zauzeo za knjižnicu i podržava je u svakom trenutku u svakom času, kada treba, tako da je knjižica bila ponovno otvorena.

- Knjižnica Vjekoslav Majer  je u to vrijeme bila zatvorena ?

- Da! Bila je zatvorena, knjige su čak bile odnešene u atomsko sklonište... Međutim, ubrzo je knjižnica kompletno obnovljena i nastavila je njegovati tu izložbenu djelatnost , iako više nismo imali status galerije. Mi i dalje zaista njegujemo tu izložbenu djelatnost i svaki mjesec se mijenjaju izložbe. Bilo to izložbe akademskih slikara, amatera, likovnih udruga, fotografa (imamo i kvartovske novozagrebačke, zagrebačke...) dječje izložbe... Znači, mjesečno se uvijek (mogu spomenuti - prošle godine je bila jedna velika izložba, koja je nekako obilježila cijelu godinu - Vlada Tuđaj:"Naš Picaso u Zapruđu", to je ovako pretenciozno, kao naslov... No, naime njegovi radovi  podsjećaju, asociraju na Picasa..) Izložbu je otvorio g. Jadranko Kosor.

Ove godine smo pak imali 35. godina rada slikarice gđe. Ane Horvatiček Ivanišević, koja je član Likovne udruge  "Grupe 69". Naime to je jedan od starih, poznatih slikovnihu druga. gđa. Ana Horvatiček Ivanišević je također i volonter u domu umirovljenika, vodi likovne radionice, sa osobama sa intelektualnim oštećenjima Zaista jedna velika humanitarka i volonterka i zaista smo bili ponosni što smo bili u mogućnosti prirediti joj i obilježiti tu veliku obljetnicu, uz prekrasno otvorenje, Naime, nema svaka izložba otvorenje (sam program otvorenja) ali evo, kao što vidite, upravo pripremamo jednu izložbu. 

Sad imamo izložbu, isto akademske slikarice gđa.  Sanje Balen, koja predaje u Školi primjenjene umjetnosti - crtanje i slikanje. Evo, imamo izložbu, ulja na platnu i pastele, sa motivima Zagrebačkih veduta i motivima balerina. Moram kazati, kako je izložba baš posjećena. Te izložbe su zapravo kod nas, tako jedna u cijelom sklopu kad vidite samo kafiće, trgovine i tako... Ti je g. Krelja prekrasno opisao, nekako kada se dođe do knjižnice, to je ipak nekakva nadgradnja  u odnosu na ostale . Tu te lijepe slike privlače, zapravo i poglede prolaznika, koji nisu korisnici knjižnice. Oni koji obično, ovdje ne ulaze. Znači kako je izložba okrenuta i kako je u staklima i samom Trgu Ivana Meštrovića, tako i oni ne namjernici koji prolaze i na jezero Bundek i ne znam kamo sve. Čak sve te prolaznike možemo ubrojiti u "naše" posjetioce. Toliko o našoj izložbenoj djelatnosti.  

Sada bih posebno istaknula još jednu djelatnost, koja je kontinuirana, redovita i koja zaista, mislim da doprinosi, kulturnoj ponudi cijelog Novog Zagreba, a to su naše novozagrebačke tribine. Tribine se održavaju, jedanput mjesečno - obično je to - zadnji četvrtak u mjesecu. Tribine vodi nagrađivana novinarka i književnica gđa. Maja Hrgović. Dakle ona razgovara sa književnicima. Mogu spomenuti neke od njih:  gđa. Ivana Šojat - Kuči, g. Kristijan Novak, g. Edo Popović je stalni gost, on je naš stvarni prijatelj knjižnice. Bi je i g. Tvrtko Jakovina, te Tihomir Ponoš, dakle i te vrste tribina.

Bila je i gđa. Milana Vuković Runjić i g.Daniel Rafaelić, filmski kritičar. Znači naša publika ima priliku čuti i porazgovarati zaista sa književnicima koji sui nagrađivani, oni koji su "vrh", hrvatske književnosti, i koji su aktualni u krajnjoj liniji. Naravno, kako to utječe na čitanost, dakle te tribine su zaista opravdane. Često puta su tu i neku glumci, koji čitaju i to sve skupa čine jedan lijepi zaokruženi prostor. Na ovim tribinama se uvijke traži stolica više,. To je jako važno napomenuti, zato što na predstavljanjima knjiga i na drugim tribinama, ako se uspoređuje, ne rijetki se mogu pohvaliti publikom. Iako je knjižnica mala, jednostavno postoji interes za tribine. Mnogi nas već pred kraj mjeseca dolaze redovito upitati - kada će biti slijedeća tribina i tko će biti gost?

Istaknula bih, kako gđa. Maja Hrgović zaista odlično prezentira i vodi tribine. Moramo priznati, kako drugačije čitamo djelo i pisca, kada to prikaže netko stručan, pa kad razgovara sa piscem. Znači ona ipak zasjeca u samu srž knjige i ono što prosječni čitatelj možda ne bi nikada  iz knjige izvukao i izčitao , ona nam time naprosto kvalitetu čitanja podiže. Ne samo posudbu knjige ili skretanja pažnje na knjigu, nego to utječe naprosto na posudbu i čitanje, osobito tih autora, koji gostuju u knjižnici.

A sada ću spomenuti i onu našu bolnu točku, koja je sada vrlo aktualna, s obzirom na ovo novo naselje, koje će biti useljavano vjerovatno uskoro. Zasigurno će porasti i broj korisnika i u knjižnici i broj djece. Kako smo već naglasili taj nedostatak dječjeg odjela, to je zaista našoj knjižnici veliki nedostatak, jer smo jedna od rijetkih knjižnica koje nemaju dječji odjel i koja se snalazi i improvizira. Svaki četvrtak popodne, iako i tada imamo programe, kao što su: "Boravak boravi u knjižnici!". Dakle surađujemo sa školom  u naselju Zapruđe, i prvi i drugi i treći razred se redovito smjenjuju (tu imamo program). Redovito se smjenjuju četvrtkom u 14,00 sati. da sebi isto malo boravak olakšaju i malo raznolikiji program unesu i sadržaj. Mi prezentiramo nove slikovnice, pročitamo im.. Radimo  likovne radionice, napravimo izložbu njihovih radova.

Drugi dječji program je također dolazak skupina djece, dječjeg vrtića Zapruđe u knjižnicu. Isto tako, dođu na priču, prezentiramo im ukratko što ima novo, što se može posuditi od slikovnica i od onoga što njih zanima. Znači i sa vrtićem jako dobro surađujemo, posebno sa jednom odgajateljicom. Moram je spomenuti, to je jako veliki entuzijasta to je gđa. Ljiljana Ivković, koja  je skupa sa nama radile projekte o Ivani Brlić Mažuranić,  zatim i projekt - O očuvanju šuma. To je prošle godine radilo u suradnji sa Šumarskim društvom, koje je također bilo pokrovitelj i velike izložbe, koja se također održala u našem prostoru. 

Također, imamo još dva programa u dva termina Dječje male igraonice za djecu predškolske dobi. To mi zovemo, "Kulturni četvrtak " ili "Kreativni četvrtak". To su također radionice sa djecom koje ne idu u vrtić, koja nisu obuhvaćena.... Koja dođu u knjižnicu popodne, koja isto tako slušaju priču, crtaju,.. Evo sada su u toku, uvijek neki projekti . radili smo lokomotivu, sada radimo "pisanicu". Znači uvijek provodimo programe za koje imamo svoje kolegice, koje su u tom području kreativne i koje tu kreativnost prenose uspješno na djecu. No, kako sam već spomenula, problem je što djece ne maju mogućnost biti što više u knjižnici, iako bi to trebala činiti - jer ona zaista nemaju gdje kod nas boraviti!

Eto, vratila bih se i ponovila, kako je prostor za djecu u našoj knjižnici , zaista nasušna potreba!

Vjerovatno će se u novi dio naselja, naseljavati mladi ljudi. Naime pretpostavlja se,da će biti veći broj djece i u školi i u knjižnici koji će biti orijentirani prema Zapruđu. Naime ne bi bili nikako popularno da se negdje  izmještaju. Knjižnica je u ovom prostoru etablirana, ima svoju povijest, identitet...svi znaju za knjižnicu Vjekoslava Majera. Dakle i ti stanovnici, koji će doći i oni novi, svi oni  koje očekujemo i kojima bi željeli pružiti kvalitetne usluge, i za njih i za njihovu djecu. Tako da zaista apeliramo na zajednicu. Naime, drago mi je što od ljudi koji su naši korisnici, potiče inicijativa, koju još mi nismo artikulirali, odnosno uobličili u nekakav dokument ili u nekakve potpise. Svaki puta nam od ljudi dolazi, znam da nam je gđa. Jasna Krnjak, koja se založila i ostvarila za Fausta Vrančića kako kako bi se na otoku Prvić izgradio Memorijalni centar. To je jedna starija iskusna gospođa u mirovini, koja je vrlo ovako strastvena i iznimno potiče, kako bi se nešto učinilo u naselju Zapruđe. Vrlo konkretno ističe potrebu knjižnice.
Na, na žalost mi još nismo uobličili da se nekako civilno društvo, organizira (znači stranke, društva, klubovi i udruge ...) u Zapruđu. Svi koji su na neki način zainteresirani, dakle građani, naši korisnici, da se nekako uobliči, taj zahtjev i ta njihova želja, koja doista postoji..Da se to uobliči i pokrene, kako bi se moglo realizirati na mjestima, koja su za to zadužena, konkretno Ured za kulturu, grada Zagreba,ali počevši od našeg Vijeća mjesnog odbora Zapruđe. pomenula bih ovdje i g. Vlahova , Predsjednika Vijeća mjesnog odbora, koji uvijek i u svakoj prilici podržava knjižnicu. Očekujemo da se to sve skupa artikulira, kako bi se pokrenulo civilno društvo, odnosno određena aktivnost oko realizacije naše potreba, kako bi se počelo nešto konkretno raditi da ne zakasnimo. jer se poticanje čitanja u zadnje tri, četiri godine iznimno veliko. Brojne su akcije u knjižnicama usmjerene u poticanju čitanja, jer ako se ne čita i ako se ne nudi knjiga od najranije dobi, a upravo se stječe s ta potreba u toj dobi, onda nemamo čitača! A bez čitača nemamo ni obrazovanog društva!