Poželimo li u kući držati vjevericu,
moramo se pobrinuti da nabavimo posve mladu životinjicu koja još sisa i nije
samostalna. Do takvog ćemo mladunčeta najlakše doći u travnju ili svibnju, jer
se u drugo vrijeme gotovo nikad ne kote. Samo mladunčad uzeta iz gnijezda
postaje potpuno krotka i svoje staratelje smatra roditeljima.
Smještaj
Da bismo u kući držali vjevericu,
potrebno je da se za to pripremimo, bilo da je namjeravamo staviti u krletku
ili je pustiti da se slobodno kreće po cijeloj sobi. Na svaki način potrebna je
drvena kućica dugačka i široka 30 cm te visoka 40 cm . Takva joj je kućica
prijeko potrebna jer je za vjevericu prirodno da »stanuje« bilo u gnijezdu
loptastog oblika što ga izgradi od grančica na drvetu ili pak u duplji drveta.
Kao ulaz u kućicu služi joj okrugli otvor od približno 6 cm promjera u gornjoj
trećini kućice. Pokrov mora biti čvrst, svakako pomičan, kako bismo od vremena
do vremena mogli kućicu očistiti. U kućicu moramo staviti do 10 cm debeo sloj
vunenih i drugih krpica, te suhu mahovinu za ležaj. Tu podlogu moramo mijenjati
barem svakih 10 dana, osobito dok se vjeverica još ne hrani samostalno. Tek kad
odraste, postaje potpuno čista što se tiče gnijezda, koje joj kasnije služi kao
spremište viška hrane.
Žičana krletka treba najmanje 1 kubični
metar prostora. Mora biti od žičane mreže, nikako od drvenih daščica, jer bi
vjeverica pregrizla svaku ogradu koja nije od žice. U krletku treba staviti
nekoliko debljih grana kako bi se životinja, kad joj se to prohtije, mogla po
njima penj ati, a ne da to čini samo po žičanoj mreži ograde. Dno krletke valja
nasuti sitnim šljunkom ili pijeskom, koje moramo od vremena do vremena
mijenjati. Jednako tako potrebna je plitka posudica s čistom vodom koju moramo
mijenjati svakog dana. Slobodno kretanje vjeverice po cijeloj sobi svakako je
za životinju ugodnije, no u tom slučaju moramo biti spremni da će se popeti na
sve dostupne predmete, a osim toga i na to, da ćemo posvuda naći hrpice izmeta
u obliku crnih rižinih zrnaca i “lokvice”.
Prehrana
Mladunče koje još nema 14 dana moći ćemo
sačuvati na životu jedino umjetnim hranjenjem. Najprikladnija je za uzgoj kojoj
dužina zajedno s repom doseže veličinu muškog pedlja. Takvu vjevericu moramo 10
dana dojiti isključivo mlakim vodom razrijeđenim mlijekom. Pije ga ili pomoću
plastične pipete ili iz bočice s posve malom dudicom, a hranimo je najmanje 5
puta na dan. Vodeći računa o tomu koliko je mladunče napredovalo, počinjemo mu
davati pecivo ili bijeli kruh namočen u mlijeko. Hranimo ga žličicom, a malene
zalogaje dajemo mu ravno u njuškicu. Tako činimo sve dotle, dok se životinjica ne
nauči hraniti sama. Budući da je vjeverici urođeno da se hrani glodanjem,
moramo joj davati komadiće osušenog peciva te različite voćne plodove zajedno s
košticama. Plodovima će utažiti potrebu za vodom, dok će glodanjem sjemenih
koštica brusiti zube i tako pojesti jezgro.
Ako se vjeverica isključivo hrani
mekanom hranom, zubi će joj toliko izrasti da naposljetku više neće moći jesti.
Kad vjeverica nauči jesti sama, uz voćne plodove dajemo joj i lješnjake, orahe,
koštice marelica i slično. List salate ili korjenčić koristit će joj. Zimi joj
dajemo svježe grančice s pupovima jablana, kruške, javora, bora ili smreke, a
isto tako i češere bora ili smreke. U jesen joj dajemo i nezrele orahe zajedno
s vanjskom lupinom. Takva vrsta ishrane potrebna je zbog tvari što ih sadrži
hrana, a koje pospješuju probavu i sprečavaju proljeve, koji bi se javili kao
posljedica ishrane s isključivo uljnatim sjemenjem.
Higijena
Zapravo nema uhvaćene vjeverice koja ne
bi imala buha. To su buhe koje ne prelaze na čovjeka, već jedino muče
životinjicu. Zbog toga moramo odmah čim vjeverica malo poraste njezino krzno
natrljati blagim insekticidom, najbolje buhačom. Čim se životinjica riješi
“vlastitih” buha, u zarobljeništvu joj više ne prijeti novo okuženje. Što se
tiče njezine higijene, vjeverica je vrlo čista životinja i često se “pere”
lizanjem. Zbog toga moramo paziti da ne dođe u doticaj s bilo kakvim štetnim
kemikalijama koje bi mogla progutati. Moramo upozoriti i na to da prestrašena
vjeverica može jako ugristi, pa čak i odgristi dječji prstić. Zbog toga
savjetujemo da je ne drže u kući gdje su još djeca toliko mala da ne mogu
shvatiti kako tako mala životinjica ne podnosi nikakvo “gnjavljenje” i
prisiljavanje.
Nema komentara:
Objavi komentar