petak, 16. ožujka 2018.

Što će ti rokovnik

Novi ZagrebSvako druženje s gluhoslijepima me potiče na razmišljanje o našoj različitosti. I dojam ne popušta.


* Priča prva:

Korisnik je bio na keramičkoj radionici u udruzi. Intervenorica koja ga je dovela do tuda, ostavlja ga u radionici gdje suvereno vlada prostorom, a ona se sjeda za radni stol i ispunjava svoju administraciju na kompjuteru. Radionica traje 3 sata. Nekad i produže ovisno o dovršenosti skulpture. Intervenorica se udubila u svoje. I odjedanput korisnik se pojavljuje kraj njenog stola obučen za odlazak. Idemo! Idemo! Korisnik je vođa situacije. Intervenor je tu zbog njega. Ona se brzo diže od kompjutera, sprema se što prije i odlaze. U tramvaju pričaju. On priča kako mu je došlo preko glave to pripremanje starih nepečenih radova u glinu za novo korištenje. Razbijanje “kamena”, prašina. Cijelo vrijeme samo to. A ona kaže da zato što je tako naglo odlučio otići, ona se nabrzak spremala i zaboravila nešto važno na stolu. Naši korisnici navikli su da se uz prevoditelja/intervenora svijet više vrti oko njih, da su oni tu na redu za pričanje o sebi (potpuno legitimno i poželjno jer se ne mogu baš na drugim mjestima i s drugim ljudima “izventilirati”). Od jednom se on prene pa pita, a što je to važno što si ostavila? Rokovnik. Što je to rokovnik? Koja mu je svrha? Stavljati zabilješke, planove, rokove u njega???!!! Koja glupost! Što se tu ima pisati, a da ne možeš zadržati u glavi? Jako ga je zaintrigirao taj detalj iz života čujućih i videćih. Kojim brzinama mi živimo. Koreanci su napravili nagrađivani dokumentarni film o tome. Zove se Pužev planet. Već iz naslova možete stvoriti impresiju o tempu života gluhoslijepe osobe.

* Priča druga:

Imali smo zabavu u prostorijama udruge. Skupilo se hrpu ljudi, gluhoslijepih i volontera te srednjoškolaca iz Varaždina na terenskoj nastavi. Bilo je tu i iskusnih prevoditelja naravno. Korisnik je donio slatkiše, uskoro mu je rođendan- 50 godina! Ali bio je uplakan. Umro mu je otac. Sve su ga volonterke tješile, on je plakao, one ga animirale. Poslije ga ja pitam da zašto plače kad s ocem nije u kontaktu od osnovne škole. Zato što je konačno shvatio da ako je umro otac, umrijet će i majka. I što će onda biti s njime? Eto, na to ja nisam pomislila. Nekako ga je koncept smrti zaobišao. Do sada nije uopće shvaćao da život može biti bez mame u blizini i da je njegov svijet, vrlo mali svijet, sklon promjenama. Što će dalje biti s njime njemu je avantura velika kao put na Mjesec. A onda sam rekla “wow, već ti je 50 godina!” I on se opet razveselio. (znak za “wow” mi jedan od najdražih na znakovnom, volim svaku priliku da ga mogu upotrijebiti).

* Priča treća:

Još smo na istoj zabavi. Srednjoškolci iz Varaždina su više saznanja o ljudima bez osjetila stekli kroz filmove na tv nego sad što su čuli kod nas na edukaciji. Oni su vidjeli da slijepi opipavaju lica strancima. U Hrvatskoj nisam vidjela nikoga da to stvarno radi u tu svrhu. Socijalno neprihvatljivo. I inače zaziremo od dodira nebliskih ljudi. Ali, naš gluhoslijepi je uživao. Oni su se svi ponudili da im opipa lice. Toliko ljudskih dodira. Toliko pažnje! Ne bih vam znala reći preporučujem li to ili ne. Bi li bilo bolje da se više dodirujemo. Za sada taj isti korisnik o meni ima podatke koje je dobio držeći me za šaku, nadlaktice i rame (položaji za komunikaciju i pratnju). Od tuda saznaje otprilike moju dob po teksturi kože na šaci, nosim li vjenčani prsten, nervozna sam ili mirna. Po nadlanici procjenjuje omjer moje tjelesne mase i oblika (širina nadlanice, opipljivost mišića). S ramena saznaje koliko sam visoka i da li mu moja kosa dodiruje ruku ili ne, pa čak i da li se krivo držim. Tolika uvježbanost da ponekad po samom dodiru prepozna jesam li to ja. Mijenja me s kolegicom sličnog oblika i teksture šake. Netko s osjetilima, možda nikad ne bi uočio tu sličnost između nas dvije jer se načelno vizualno vrlo razlikujemo.


Dragi čitatelji, rado bih čula Vaše komentare na moje kolumne. Vaše misli, kroz ideje koje ste dobili na ovaj posredni način, o gluhoslijepima. Uvijek naglašavam da me u 10 g.rada s gluhoslijepima čuđenje ne napušta. A vi ste dobrodošli ući u taj svijet biti most od jednog do drugog planeta. Planeta puževa i planeta jakih struja.