.

utorak, 27. ožujka 2018.

Progresivnost

Novi Zagreb -  Cilj

Razgovaram s kćeri i slušam ju kako mi govori kako bi ona htjela jednog dana kada odraste imati toliko novaca da ne razmišlja treba li platiti neko liječenje svojoj djeci ili ih upisati u neku prestižnu privatnu školu. Saslušala sam ju i predložila da počne razmišljati kako doći do tog novca, koja joj zanimanja to mogu omogućiti. Koja sve znanja treba imati kako bi zadovoljila postojeće tržište rada.

Stanje 

Na ovakav način razmišljanja često mogu naići i kod odraslih ljudi. Žele promijeniti svoje sadašnje stanje u kojem se nalaze, nekim novim stanjem u kojem žele biti. Tu je splet želja kojih je mnogo. Nesigurnost u svaku od njih ne samo da se čuje, nego i osjeća u zraku. Zaključak koji daju je da u principu ne znaju što bi željeli.

Zanimljiva mi je jedna informacija iz svijeta sporta. Vrsni mentalni sportski treneri treniraju tenisače govoreći im da igraju ovdje i sada. Što znači da znaju da postoji samo jedan udarac. Nakon njega slijedi opet samo jedan udarac. Naime, jedino na njega mogu utjecati. Oni ne razmišljaju što je bilo prije ili što će biti poslije. Kada bi tako razmišljali gubili bi svoju vještinu. Oni razmišljaju jedino o ovom sadašnjem udarcu.

Ako misliš da možeš ili misliš da ne možeš, u oba slučaja si u pravu. Ako misliš da ne možeš isključuješ mogućnost da možeš i sve opcije koje uključuju tu mogućnost da možeš.

Želja

Ako ne znaš što želiš, onda sve ono što je u tvojoj lepezi potencijalnih želja provućeš kroz niz koraka koji se redaju jedan za drugim dolazeći do cilja kojeg želiš.

To je potrebno napraviti kako bi onu svoju namjeru ili želju mogao testirati provlačeći ju kroz niz stepenica dolazeći do vrha kojeg želiš osvojiti.
Ljudi preskaču stepenice i odmah se vide na, npr. petoj. Prethodnih četiri ne vide jer nisu ni u mislima pokušali prolaziti tim putem. U otporu su od toga. Ili je posrijedi lijenost ili već osjećaju da bi mogli uspjeti.

Put

Povucimo paralelu između tenisa i života. Da li bi igrač tenisa mogao završiti meč da razmišlja o zadnjem poenu u igri? On zbog toga razmišlja o udarcu sada. Tko od ljudi u životu razmišlja o potezu sada?

Jednako tako tenisači ne razmišljaju o ishodu jer bi ih to omelo i smanjilo intenzitet fokusa i motivacije. Drugačije je kod ljudi koji razmišljaju o svom životu. Kada ne postoje očekivanja, postoji težnja ka progresivnosti. U tom trenutku nema nikakvih ometanja, a jedno doista važno i snažno ometalo je očekivanje.

Moje osobno mišljenje je da svi oni koji tvrde da jedino treba silno nešto željeti i pustiti da se to odvija samo, su nespremni u svojim nastojanjima. Ovo je najlakši put da se opravdaju sami sebi.

Naravno da trebamo vidjeti jasan cilj pred očima jer to je put. Put treba započeti, a zatim mnogobrojnim koracima ustrajati na njemu. Cilj nije u krajnjem slučaju toliko važan koliko sam put kojim kročimo do njega. Na njemu prikupljamo nova iskustva, znanja, mnoge informacije koje nismo imali u početku. Na putu rastemo i za to je potrebno biti na tom putu. U bilo kojem drugom slučaju ostat ćemo zarobljeni na jednom mjestu sa svojim željama koje nikada neće ugledati svijetlo dana.

Sada

O stupnju ljudskog razumijevanja ovisi gdje ćemo se nalaziti u kojem trenutku, u mjestu ili na putu prema. Neki nisu spremni i šalju vidljiv otpor. Što prije bacimo te okove učinit ćemo svoj um slobodnim od očekivanja, neuspjeha, pogrešaka, a sijaset mogućnosti će moći  isplivati na površinu današnjeg dana.

Postoji samo jedan jedini korak, a to je ovaj sada.

Što ste sada spremni učiniti, bez misli na prošli ili budući, jer postoji samo ovaj sada?

Jedino na njega možete utjecati.

Što čekate?

Nema komentara:

Objavi komentar