Jakuševec - Kina. Velika moćna
država nama zapadnjacima često
nerazumljiva, ponekad i odbojna. U prošlosti vrlo zatvorena. S negodovanjem
gledamo na njihovu politiku jednog djeteta,
a ovaj roman će nam otkriti kako je do takvih promjena došlo. Upravo ta velika, mnogoljudna, rigorozna
država itekako je zanimljiva. Njen proces
transformacije režima je zapanjujući. Ni tu veliku istočnu državu, državu
mnogih carstava, duhova, režima i kultura nisu zaobišle transformacija i
globalizacija. Pratimo radnju unutar 59 godina. Kulturološki, politički, demografski
presjek. Presjek u razmišljanju, ideologiji, svijesti.
Roman je napisan u
epistolarnoj formi. Pripovjedač Wan Xiopao piše pod pseudonimom Punoglavac
drugome piscu i svome kolegi pisma u kojima otkriva život i rad, ali i
divljenje prema svojoj tetki. Već na samom početku romana u pismu nagovještava
kako će napisati dramu o svojoj slavnoj tetki. O snažnoj, požrtvovnoj ženi,
uzdignutoj kao nacionalnoj heroini, liječnici opstetičarki u Sjeveroistočnoj gradskoj
općini Gaoma. Tetka je bila žena koja nije prezala ni pred čime da dokaže i
održi svoju vjernost komunističkom režimu i Partiji. U duhu te ideologije i
vjernosti porodila je 9883 djece, a odgovorna je za 2800 pobačaja. Kontroverzna
ličnost koja slijepo slijedi Zakon o obiteljskom planiranju i to postaje glavni
cilj njezina djelovanja, svrha njezina života. Odanost Komunističkoj partiji.
Vrijeme radnje započinje
ujesen 1960. godine za vrijeme velike nestašice hrane, kad su djeca jela čak i
ugljen kako bi zavaravala glad, a žvakala bi i neprobavljive tvari.
U to vrijeme rođeno je premalo djece jer je vladala velika glad pa su trudnice umirale ili nisu mogle iznijeti trudnoću. Nekoliko godina kasnije dolazi do oporavka ekonomije, što je rezultiralo plodovima na zemlji, i tada se pojavljuje termin „djeca slatkog krumpira“ - gospodarstvo je odjednom osnažilo i ljudi su više jeli, bilo je znatno manje gladi, a to je dovelo do povećanog broja stanovništva.
Wan Xin, piščeva slavna
tetka i glavni lik ovog romana, radila je više od pedeset godina kao
opstetičarka. Imala je prirodni talent i osjećaj za djecu. Izabrala je ovo
plemenito zanimanje i zbog toga što je i njezin otac bio liječnik. Za nju je
rođenje djeteta nešto najsvetije. Zvuk plača osjeća u svojim venama kao najveću
radost, a izostajanje istog tog plača prožima je najvećom boli. Ipak, u vrijeme
Maova režima, u vrijeme „djece slatkog krumpira“ rođeno je previše djece pa je
vođa Mao rekao da se čovječanstvo treba kontrolirati i da se ljudi moraju
nositi s porastom populacije. Porast populacije značilo je „jedno je dobro,
dvoje je dovoljno, troje je previše.“ Tetka je članica Komunističke partije
Kine, članica stalnog odbora Savjetodavnog kongresa i zamjenica Grupe za
obiteljsko planiranje. U skladu s politikom obiteljskog planiranja, svi se muškarci,
čije su žene rodile troje i više djece, trebaju javiti u zdravstveni centar
komune kako bi bili podvrgnuti vazektomiji. Dobit će dvadeset yuana da im
pomognu pri oporavku i bit će tjedan dana oslobođeni od rada, radni bodovi neće
im se odbiti. Naravno, to je izazvalo veliki otpor pa su se mnoge vazektomije
vršile prisilno. Kasnije se ženama podvezivalo jajnike i odmah nakon poroda
ugrađivali bi im spirale. Za ilegalnu trudnoću kazne su bile velike i
rigorozne. Tetka je mahnito proganjala svaku ženu koja bi ilegalno ostala
trudna, čak i do te mjere da bi svim susjedima srušila kuće, ako bi tko zatajio
kakvu informaciju o ilegalnoj trudnici. Ako je prvo dijete bilo muško, obitelj
više nije smjela imati djece. Ako su dobili djevojčicu, mogli su planirati
drugo dijete tek nakon navršene osme godine djetetova života. Muškarci se nisu
mogli nositi time - izumiranjem loze ako bi se rodila kćer - stoga su žene
prisiljavali na nove trudnoće. Položaj nejednakosti muškarca i žene jako je
naglašen. Žena je manje vrijedna i podređena. Kasnije, u vrijeme promjene
režima u 21. stoljeću u vrijeme kapitalizma, ilegalno će se otvoriti institut
za potpomognute trudnoće, surogat majke dostupne samo visokom društvu koje si to može priuštiti. Bogati uvijek nađu
načina da zaobiđu sustave, društva, ideologije. Plaćat će 50 tisuća za dječaka,
30 tisuća yuana za djevojčicu. I to sve pod paravanom farme žabama. Iz te
vizure, mnogo godina kasnije od mahnitog lova na ilegalne trudnice i prisilne
pobačaje, Tetka će kritizirati kinesko kapitalističko društvo kao
feudalističko, zaluđeno favoriziranjem dječaka, iako su njihove vlastite majke
jednom isto bile djevojčice. Njihove bake također. Kad bi svi imali dječake, a
ne djevojčice, svijetu bi došao kraj. Tetka vjeruje u sklad prirode. Nema
moćnijih nad drugima. I to je ono što je proganja, njena savjest i slijepa
odanost režimu učinili su od nje krivca za tolike nečujne plačeve. Smrti.
Pobačaje. Nemogućnosti. Krivnja će je izjedati.
„U posljednja dva desetljeća
Kina je ekstremnim mjerama riješila problem povećanja populacije, ne samo zbog
napretka zemlje već i zbog doprinosa čovječanstvu.
Na kraju krajeva, svi mi živimo zajedno na ovome malom planetu uz ograničene resurse. Jednom kad oni nestanu, nikada se neće vratiti, i ako gledamo iz te perspektive, kritike Zapada prema kineskoj politici obiteljskog planiranja nepravedne su.
Naslov romana Žabe na
kineskom znači wa, wawa označava djecu, Nuwa je božica koja je
stvorila ljude. Nakon što je općina nastanjena ljudima,
znak za žabe postao je simbolom za obilje djece i totem Sjeveroistočne gradske
općine Gaomi. Žabe su stvorenja koja uživaju veliko strahopoštovanje, kako u
glinenim skulpturama, tako i na novogodišnjim slikama. Naslov romana je igra
riječima - žaba i djeca - riječi koje imaju isto značenje. To se objašnjava
tako što punoglavci podsjećaju na spermije iz kojih nastaje život. Jedan od
deset tisuća punoglavaca postat će žaba, a jedan spermij od deset milijuna
ulazi u jaje i stvara se dijete. Život.
Tetka se panično bojala žaba, a odgovor na to dat će nam
pripovjedač koji će na kraju romana iznijeti dramu o svojoj slavnoj tetki.
Roman završava stvarnom dramom koja se kao motiv proteže cijelom knjigom,
zaokružujući priču kao svojevrstan epilog. Sve likove stiže njihova sudbina.
Ovo je roman o velikim temama, temama koje su snažne i
kontroverzne, u zatvorenoj Kini. Odgovorit će na mnoga postavljena pitanja i
pomoći će nam da razumijemo kinesku kulturu i ideologiju.
Mo Yan: Žabe
Nema komentara:
Objavi komentar