Čehi - I ove je godine u naselju Čehi 13. siječnja 2018. godine, održana svečana proslava 13. rođendana Udruge motorista Blue Knights / Plavi vitezovi. I ove se godine okupio veliki broj gostiju, kako bi svojim prisustvom ali i vedrim duhom uveličali ovu uvijek radosno iščekivanu rođendansku proslavu. Na žalost, zbog opravdanih razloga ove godine su izostali uvijek dragi tradicionalni gosti, također članovi Udruga Blue Knights iz Austrije i Italije - što na sreću, nije utjecalo na sam tijek proslave. Naime, uz mnoge domaće moto Udruge, te "free riders" iz gotovo cijele Hrvatske, na proslavi smo susreli vrlo raspoložene i radosne goste iz Bosne i Hercegovine, te i iz Slovenije.
Ove proslave rođendana, kako je i za pretpostaviti, imaju svoje već tradicionalne vrijednosti ali i sadržaje. Naime, tu se uz veoma draga, iskrena i ugodna druženje - sasvim spontano održavaju raznoliki zanimljivi sadržaju. Uz odlično (tradicionalni!) kuhani grah, kojim sasvim besplatno dočekuju svoje goste - slavljenici, organiziraju i dodatne sadržaje. Uz sve ostalo, tu je vrlo iznimno zanimljivo natjecanje žena i muškaraca sa uvijek neizvjesnim rezultatima u Pikadu, te neizostavne - Kocke. Naime, u ovoj igri se bacaju dvije drvene kocke (daleko većih dimenzija od onih u igri Čovječe ne ljuti se!) te onaj sretnik sa najviše bodova osvaja simpatičnu nagradu, koja ne rijetko završava u "fondu" budućih humanitarnih akcija.
Za one koji još uvijek nemaju dovoljno informacija o ovoj zaista zanimljivoj, odlično organiziranoj i iznad svega humanitarno osjetljivoj Udrugi, policajaca u mirovini, vrijedi istaknuti kako se članovi Udruge drže načele svoje Svijetske organizacije, koja u svom radu - uz kvalitetna družnja, motoristička putovanja insistira i na humanitarnim akcijama upućenima ne samo svojim članovima, već i šire. Upravo stoga vrijedi spomenuti i jednu od niza lanjskih humanitarnih aklcija, gdje su članovi Udruge, uz pomoć svojih prijatelja prikupili sredstva te donirali novčani ček u iznosu nešto većem od 13 tisuća kuna , Centru za rehabilitaciju Stančić, za njihove potrebe.
Za kraj ove reportaže, od srca čestitamo svim članovima Udruge Blue Knights II Zagreb njihov rođendan - uz iskrenu želju da u ovoj godini ostvare svoj san, te da slijedeći rođendan dočekaju uz povećani klubski prostor,
 |
| Milan Trezden, član Udruge Blue knighsts I Sarajevo |
- Kada je vaša udruga, odnosno klub organizirani?
- Naš klub je organiziran prije pet godina, zvanično smo registrirani, kao Blue Knighst u Sjedinjenim Američkim državama, a to smo uspjeli ostavaiti uz veliku pomoć dragih kolega iz Zagreba, koji su prije nas registrirali, pa su oni urgirali, kako bi i mi dobili licencu.Naš klub trenutno broji 22 član a od toga imamo dvije djevojke. Jedna je policajka, a druga je medicinska sestra, naime ona je počasni član.
- Vjerovatno se i vaš klub ne razlikuje u mnogome od drugih, no možete li spomenuti neke aktivnosti vašeg kluba kroz godine?
- U godini održavamo najmanje dvije humanitarne akcije, koje usmjeravamo, kao i svugdje u svijetu, prema onima kojima je najpotrebnije. Uglavnom su to djeca. Možete naći , recimo - dječak bez ruku koji je postao paraolimpijac - pčovač. On je pod našom skrbi. Mi smo mu pomogli u samom startu. Danas taj dječak skija, pliva, roni iako je rođen bez ruku.
Također smo jednoj djevojčici omogućili da stane na noge. Naime, pomoću naših prijatelja, humanitarnih akcija i poznanstava prikupili 30 tisuća eura, što je toj djevojčici omogućilo operaciju u Njemačkoj i ona danas hoda. Sa ponosom mogu istaknuti kako nam je u ovoj akciji nesebično pomogla Udruga Blue knighst iz Splita što nas čini sve skupa ponosnim na naš humanitarni rad.
- Nemojte reći da ste večeras došli motorima?
- Na žalost nismo, zbog opravdanih vremenskih uvjeta, no nama zaista nije problem proputovati 420 kilometera koliko je udaljeno Sarajevo od Zagreba. No ipak smo došli svojim automobilom nas četvorica kako bi zajednički proslavilo ovaj 13. rođendan naših prijatelja.
- Iza ovog vašeg posjete, stoji snažna i plodna suradnja?
- O, da svakako! Mi se čujemo mobitelima gotovo svakodnevno. To je na dnevnoj bazi, jer smo mi svi policajci , pa često surađujemo i službeno. Dodao bih , kako neke službene stvari mnogo prije riješimo pod sredstvom naših klubova, nego što bi to išlo oficijelnim kanalima. Ja sam ovdje već petu godinu za redom , na proslavi rođendana i oduševljen sam prijemom kolega iz Zagreba.
- Sadržaj je poznat, provjeren , vrhunsko druženje ...
- Da upravo tako..grah, pivo ...druženje. Tu dolaze i druge kolege iz Slovenije, Italije, Austrije... To je jedan , hajmo reći folklora koji prati ovakve skupove, s tim da je razlika u odnosu na ostale partije - što smo mi ovdje svi policajci.
- Kada vaš klub proslavlja svoj rođendan?
- Naš rođendan je 5. studenog. Prošle godine smo proslavili jubilarni 5. rođendan, gdje su nas uz ostale posjetili gosti iz Hrvatske, Slovenije... Iskreno se nadamo kako će nam se ove godine u ljeto pridružiti i kolega iz Austrije i Italije, jer smo mi još uvijek mladi klub i ne znaju svi da mi egzistiramo
- Što bi poručili za kraj ovog našeg kratkog razgovora?
- Za kraj bih istaknu - neka ovo traje vječno! I budite sigurni - vozite polako!
 |
| Leo Dajzinger, tanjik Udruge policajaca Plavi vitezovi Croatia II |
- Večeras smo okupili ovdje na 13. obljetnici osnutka naša Udruge.
Moram priznati kako sam zajedno sa ostalim članovima Udruge, iznimno ponosan na ovako velikom broju okupljenih ostalih Udruga, Klubova ali i prijatelja pojedinaca.
Naravno, kako ću iskoristiti ovu priliku i zahvaliti im od srca na dolasku, lijepim željama i ugodnom druženju.
Kao što ste već upoznati, naše aktivnosti, ni izbliza ne vežu samo uz motore, vožnje, putovanja, već jedan veći dio svojih aktivnosti i energije usmjeravamo u humanitarni rad.Tu nam pomažu i mnogi prijatelji, od "free riders" pa do običnih ljudi koji cijene naš rad. Tako da tijekom godine oragniziramo najmanje dvije malo veće humanitarne akcije, dok ove manje radimo gotovo svakodnevno.
Naša pomoć je prvenstveno usmjerena prema djeci, odnosno obiteljima ali i svim potrebitima. Tako smo lani između ostaloga veoma uspješno uradili (skupa sa mnogim prijateljima!) humanitarnu akciju u kojoj smo prikupili sredstva za potrebe štićenika Centra za rehabilitaciju Stančić.
- Moramo istaknuti, kako su vaši rođendani vrlo poznati u cijelom Novom Zagrebu, prije svega po velikom druženju, čarobnoj energiji ali i raznolikom sadržaju proslave...
- Da. Svake godine okupimo nešto više od od dvjesto prijatelja i gostiju koji dođu proslaviti naš rođendan. Kad smo kod raznolikih sadržaja spomenuo bih natjecanje u Pikadu, "bacanje kocke" sa čijim prikupljenim sredstvima nastavljamo naš humanitarni rad u idućoj godini.
 |
| Siniša Horvatić - Bagzi, free riders |
- Možete li nam reći, zašto ste vi - free riders?
- U svojoj prošlosti sam bio aktivan član moto kluba, no zbog nekih nastalih sitauacija u klubu, odlučio sam se ispisati i postao free riders. Dosadašnja iskustva mi govore kako je takva situacija manje više u svim klubovima (uz veliko uvažavanje klubova koji su drugačiji!) tako da me to još više učvrstilo u mojoj odluci.
- Želite reći, klubovi koliko pružaju prednosti, toliko te i ograničavaju?
-Upravo tako. Zato jer vte ograniči da moraš ići nekamo, kamo ti npr. ne želiš ići... Ja nisam čovjek koji baš drži do crkvenih običaja, pa stoga ne obilazim crkve, također ne obilazim spomenike i takve stvari. Naime, ja odem svojim dečkima zapaliti svijeću, kada je godišnjica.
I to je ti!
Mene dalje ne zanima. Mene zanima vožnja. Mene na zanimaju takve manifestacije koje kakve.
- Vidjeli smo vas ovdje i prošle godine.
- Da.
- Evo vas i ove, na proslavi 13. rođendana..
- Da, ovdje sam svake godine.
- Što vas to privlači, doći ovdje?
- Društvo. Pikado, Tombola..... Ovdje sam u prilici vidjeti drage ljude koje nisam dugo vidio. Pozdravimo se, izljubimo se, ispričamo se, izjadamo se... Vidimo što se planira za ovu godinu, pa se dogovorimo. Pa se obavezno nađemo negdje uz put. Evo Blue Knighs -i su tu. Oni imaju svake godine humanitarne akcije, onda se uključujem kako "Free riders" sa ženom. Lijepo na motoru dođemo, družimo se, odradimo što ima... Društvo je OK.
- Vidimo kako svi imaju "svoj" prsluke?
- Da.Klubovi svi imaju boje na lađima . Znači da se razlikuju od drugih, kako bi ih se na cesti lakše prepoznalo.Većina motorista koristi crne prsluke (to je nekakvo ne pisano pravilo na moto sceni, da se nosi crni prsluk) dok Blue Knighs -i koriste plave prsluke.
Na leđima se nose veliki grb ili bedž, na prsima se nosi, na lijevoj strani mali bedževi. a sve ostalo dalje , što sve čovjek veseli.
No tu također treba spomenuti kako su "bajker" i jedna priča, dok su motoristi druga priča. No, za nastavak o tim temama, sada nemamo vremena, pa ćemo to nastaviti nekom drugom prilikom.
 |
| Marina Lavaković, free riders |
- možeš li nam odati tajnu, koja te je navela da i ti započneš voziti motor.
- Motor vozim, nešto više od tri godine. Na žalost ovu sezonu nisam vozila jer sam imala jedan lakši karambol.
A, privuklo me još od djetinstva, ljubav prema motorima od mog oca. naime, otac mi je imao oduvijek one stare motore MZ i sl ...Tako da sam sa njima i ja započele svoje prve pokušaje vožnje..
No, kada sam se zaposlila i kada sam sam si mogla omogućiti kupnju, odmah sam to i učinila.
- Možeš li nam reći zašto ustraješ na ideju "free riders", zašto nisi član nekog moto kluba?
- Nemam ništa protiv članstva u klubovima, ali trenutno mi je to obaveza. Naime radno mjesto mi to ne dozvoljava. I kada bi pristupila nekom moto klubu, učinila bi to ozbiljno i odgovorno, a ne povremena.
- Ovdje si na proslavi 13. rođendana, družiš se sa članovima Blue Rings-a, dolaziš često?
- Bili smo nekoliko godina (tri godine) za redom na ovim proslavama, ali prošlu godinu na žalost, bili smo spriječeni. Mi smo društvo iz Ludbrega, koje dolazi skoro svake godine.
-Što vas to privlači da tako vjerno dolazite gotovo svake godine na ovu proslavu?
- Prije svega sviđa nam se društvo. Ovdje je sve tako jednostavno i imamo priliku sa svima razgovarati opušteno, razmjenivati iskustva, planirati neka buduća druženja itd... To su zaista lijepa druženja, lijepi sadržaji nova prijateljstva.
- Što bi kao motoristica rekla za kraj ovog našeg razgovora?
- Istaknula bih , da nas više paze u prometu, jer smo mi jedan od ranjivijih skupina u prometu, ali isto tako da nas ne "gledaju" na način kako nas većina doživljava.. Ima nas boljih , ali lošijih. Ali većina je to dobrih ljudi koji vožnju doživljavaju kao hobi, i uživamo u tome.
