četvrtak, 23. studenoga 2017.

Višnjica Kruhak Štefić - Lice žene, likovna izložba

Tratinska -  15. studenog 2017. godine u prepunoj  galeriji  Hrvatskog likovnog društava, slikarica Višnjica Kruhak Štrfić, otvorila je svoju osmu samostalnu izložbu - ciklus radova pod nazivom - Lice žene.

Ova se izlžba događa baš i u vrijeme, kada smo također bili  svjedoci, također otvaranja slične izložbe, no druge teme, što neumitno govori o izrazitom , talentu, energiji, imaginaciji , te kreativnosti. 

Zbog neutažive znatiželje za uvijek novim i drugačijim, njen opus je koloristički bogat i raznolik.

Njen životni moto - radost življenja, njene želja je "zaviriti" u ljudsku dušu, ali i prihvatiti čovjeke onakvim kakav je.

Zasigurno iza svega toga postoji jedna silna energija koja pruža i daje, te čini snagu i ljepotu, koja privlači ljude.

Stoga i nije čudno, što je i  za večernje otvorenje, izložbe - prostor galerije - bio premali, tako da više ne bi stao niti jedan buket.



Milan Ilić, profesor povijesti umjetnosti i
stručni voditelj
Hrvatskog likovnoga društva
- Višnja Kruhak Štefić je slikarica Hrvatskog likovnoga društva već petnaestak godina. Izuzetno je talentirana, i ono što je posebno značajno - nije ušla u rutinu slikanja. Ona uvijek ima, uvijek pred sebe postavlja nove izazove, traži nove mogućnosti izražavanja. Tako da se kreće od realizma, preko ekspresionističkih pokušaja pa do čak i do određene, moglo bi se reći apstrakcije. 

Ali u svakom slučaju ima nešto što je jako bitno, a to je da uvijek traži, pokušava i nastoji postići najbolje u onome što toga trenutka radi.

Ova izložba je, kao što sam rekao na otvaranju, čisto ženska izložba, jer je to zapravo, priča o tome - kako žena vidi druge žene. 

Pokušavajući kroz rad na portretima. Izraziti najrazličitija osjećanja, unutarnja osjećanja žene i njihov stav. I prema okolini i prema ljudima, koji ih okružuju.

I to je ono što je zapravo jedan od zapravo najljepših dijelova ove izložbe koju smo pokušali složiti kao cjelovitu priču.



Autor izložbe, Višnjica Kruhak Štefić
-  Ovo je moja osma samostalna izložba. Zajednički bi bilo sigurno stotinjak.

Ovaj puta sam uzela za temu - lice žene.

Povod je bila jedna moja prijateljica koja zapravo zrači radošću. Ja sam htjela pokušati to "uhvatiti".

Mislila sam si, ako od nje je nemogu "uhvatiti" taj osmjeh, onda nemam što slikati ljude. Međutim, rezultat je bio zaista dobar.

Tako sam i nastavila. No, slijedeće dilema mi je bila, kako ću smisliti dvadesetak izraza. No, evo ...ja bih ih mogla naslikati sada, , jer ima različitih načina prikazivanja, različiti način slikanja.

Uglavnom, ja sam to sa izrazito velikim veseljem slikala, zato jer sam se morala truditi. Nije mi bilo jednostavno. Ja sam za tu izložbu pajzaže, međutim, to mi je bilo jednostavno i onda sam išla malo okušati se u tome, dali će ići ?

Mišljenja sam kako sam uradila dosta dobru izložbu. Zadovoljna sam sobom i mogu dalje slikati.

- Vi svake godine, gotovo u isto vrijeme  pripremate izložbe...

- Da, otprilike mi treba godina dana ...Naime, dosta brzo slikam. Kad me uhvati ideja onda je ne pištam i onda to ide dobro, Ako imam velike pauze, ohladim se. Nije više vruće. A ovako mi ide dobro i onda, naviru same ideje nadalje ... Tako da je dobro raditi puno, do duše malo prašina padne po stanu. Malo je ne pokošena trava po ljetu, ali Bože moj!?

- Svaku godinu za redom vama na čast, vaše kolegice iz zbora Sv Ana, vam na otvorenju izložbe prirede puno pjesme ...

- Moram reći kako do sada na svakoj mojoj izložbi, na svakom otvorenju su bile moje prijateljice i moje kolegice iz zbora Sv. Ane i da su znale uraditi i popratni "štimung" ali i biti pri ruci, uraditi sve što treba... zato sa ponosom mogu reći kako su mi one zaista prave prijateljice.

Zapravi, ja mislim kako imam zaista veliku sreću.

 Imam kist - sa kojim se veselim, družim. Imam prijateljice, sa kojima pjevam i zapravo su dokazene prave i odane prijateljice.  I gdje ćeš više!?